Dan kao i svaki drugi, gledamo film, opet neka ljubavna priča
koja dira u srce. Pravimo se jaki. Vučemo paralele i tražimo
poznata lica u priči koja je u isto vrijeme tako lijepa, a često
tako zaboravljena. Priča o onoj vrsti dječje ljubavi u koju stariji
najčešće više ne vjeruju, a nastavlja se sve do smrti. U toj
varijanti čak i smrt izgleda lijepo.

Scena u kojoj film na svom vrhuncu prikazuje njih dvoje kako
vode ljubav onako strastveno i neumorno, emocije na maksimumu,
a prizor golih tijela kako se migolje gledatelje jednostavno ne
ostavlja ravnodušnima. Osim ako su od kamena. Meni kreću suze,
gutam knedlu i ne želim da me vidi kako plačem. U sebi pomišljam
'ako me sada zagrli ostati ćemo zajedno zauvijek', ali ništa, ne grli me.
Pomalo u tim mislima čujem kako govori da ne može vjerovati kako
ga za vrijeme te scene nisam uopće pogledala, a do tada bih ga svako
toliko poljubila i okrenula se da vidim šta radi iza mene. Kaže da osjeća
da on meni nije 'taj' i ubija me u pojam dok ja gorim od ljubavi. Šutim.

Objašnjavam mu da nisam htjela dramiti jer sam plakala i da sam htjela
da on mene zagrli, a nije. Još jednom ponavlja da on meni nije 'taj' i
to me zapeče kao da mi je netko iz grudi iščupao srce. Opet mi kreću suze.
Tek tada shvaća šta je napravio i govori da sada vidi da ga volim i da je
pogriješio. Sad je zabrinut i vidim i njemu zasuzilo lice. Plačemo oboje
poput male djece i ne vjerujemo šta se desilo. Grlimo se. Isti smo.

Meni je to jedinstveno iskustvo takve vrste. Ta situacija mi je došla samo
kao još jedna potvrda strasti koja među nama postoji. Strasti koja nas
je natjerala da nakon toga vodimo ljubav kako samo mi znamo i da svršimo
cijelim tijelom. Ne mareći pritom šta će susjedi reći kad čuju tu buku...

Probudila sam se željna zagrljaja, ima trenutaka kad jednostavno
ne mogu, a da mi ne fali. Svaka čast logici, ali potreba za njegovim
dodirom je jača. Srećom neću morati dugo čekati.

Ustajem i spremam stan, tako se osjećam korisno, a i uživam u
razmišljanju o jučerašnjem sexu. Kad kažem sex uvijek mi djeluje
hladno, ali zapravo to je više vođenje ljubavi s dozom žestine.
Recimo da je 's dodacima'. Vjerujem da svatko voli 'dodatke'
Poput djeteta u slastičarni, svatko voli neki drugi dodatak, čokolada,
lješnjaci, mrvice, malo jače okuse ili pak malo blaže, a sve ovisno
o raspoloženju.

Ima i onaj sex 'nakon tri dana pauze' gdje ti je jedino bitno dobiti sladoled,
a dodaci su manje bitni. Znam jer je jučer bio 'taj'. Koristili smo dodatke,
ali kratko jer se sladoled brzo topio, bio je to valjda nabrže pojedeni
sladoled u posljednje vrijeme. Pasao mi je za promjenu. Ipak je hladno,
pa kome se sada liže sladoled i biraju dodaci 3 sata.

Gola sam sjela na njega obučenog i dobila instant (e)re(a)kciju.
20 savršenih centimetara korneta bilo je više nego dovoljno da bi me
zasitilo. Završila sam s desertom brže nego sam mislila i zaključila da
je sve bolje nego kada deserta nema.

Danas možda desert dođe nenadano i rastopi se svuda po mom tijelu...


(Vidimo se večeras oko 19,00 h)

Vječno pitanje, a na koje najčešće ne saznamo odgovor; zašto nas baš 'to'
pali'? Šta je 'to' što nam opali instant 'šamar' te nas lansira u svijet bluda
i/ili bludnih misli?

Promatrati vlažno tijelo koje se propinje iznad mene i trudi se zadovoljiti me,
svakako je jedna od jebozovnijih scena koje mogu zamisliti. Način na koji
me promatra dok nadglašavam muziku i pričam o nekoj glupoj temi, a on
se smiješka i ne miče pogled s mene. Kako gol hoda po stanu i nonšalantno
priča o ozbiljnoj temi, dok moj pogled samo prati njegov visuljak i razmišljam
'kako ga volim'. Pogled cura koje ga pokušavaju osvojiti kad dođem i poljubim
ga...samo su neke od situacija koje mi tjeraju krv da se uzburka i u meni
probude neke čudne senzacije i vantjelesno iskustvo.

Volim trenutke kada o sebi i o situacijama razmišljam u trećem licu, objektivno
i van 'sebe. Kao da sam promatrač vlastitog života. Tada se obično pitam
'zašto ga toliko volim', 'zašto me toliko pali', 'šta je to što drži vatru na životu'.

Pitanja, pitanja, pitanja, a sva vode u dubine... što duše, što tijela.

Mr.X-a sam upoznala u teretani, nije iz istog mjesta stoga sam vrlo brzo 'pala', ali
u tom trenu to mi je baš trebalo, što se kaže kao 'kec na desetku' obzirom da je
za mene to predstavljalo sexualno odrastanje i probijanje vlastitih granica.
Drugim riječima, prestala sam biti dobra curica i postala sam ono što želim biti,
tj. radila sam ono što me u tom razdoblju/trenutku pitalo.

Moj dečko je shvatio da ja 'poludim' pri maštanju o Mr.X-u. S time da nije da samo
ja o tome maštam, već meni dečko priča o tome kako je on sretan što me Mr.X
otvorio, što mi je pružio toliko zadovoljstva i ta kombinacija Dreamy-jevog glasa i
pomisli na X-a me izludi. Dreamy smatra da mi to je, ako ne najjači onda najdraži
turn on.

Jučer nisam duljila nego sam, kao i uvijek, pisala prema inspiraciji. Malo teksta, ali
puno rečeno. Pogotovo kad već duže pratite blog, imam osjećaj da s malo teksta
sada već možete puno iščitati iz istog.

Napalim se na X-a dok sam s Dreamy-jem u 'niskom startu' prije sexa. U 'slobodno
vrijeme' kad pomislim na njega, uhvati me neki osjećaj kao....ajde ovako, zamislite
da vam na ramenima sjede vrag i anđeo, kad pomislim na X-a, anđeo padne na pod
s ramena :-P

Dreamy da, razumije, i očito je moguće, mi smo dokaz. Može i nama to savršeno
funkcionira. On to stalno i potiče, to je ta posebnost na kojoj radimo, a koja nas u
konačnici još više povezuje.

Lagala bih kad bih rekla da prema X-u nisam osjećala nikakve emocije, bez emocija
ne mogu funkcionirati, jer mi one daju onaj cijeli 'šmek' situaciji.

Za sada ga nemam namjeru kontaktirati, odlučila sam te stvari prepustiti slučaju,
slučajno smo se sreli prvi put, a sigurna sam da život odigra karte kad nam najviše
trebaju iz nekog razloga.

S prijašnjim dečkima, ne, nisam maštala o njemu, jer sam smatrala da to nije ok
obzirom da nam je sex bio dobar ili barem solidan pa kao nije bilo potrebe. Sada
sam mišljenja da treba koristiti sve što imamo na raspolaganju da si unaprijedimo
sexualni život i da ga učinimo manje monotonim.

Da, imam hall pass, iako realno ne znam da li bi ga podnio, koliko god se on hvalio
da bi jer kaže da ga dopušta samo ako je to strogo sexualno iskustvo, a da emocije
ne da. Zato kažem da ako to budem išla raditi, ići ćemo skupa negdje i probiti
zajedničke granice.

Koje nacije? Hm, pale me latino tipovi, a crnci su mi zanimljivi, iako me rijetko kada
pali nacija, više sam tip kojem kemiju probudi nečija energija, ako se tu pogodimo,
nacija je manje bitna.

Volim li flertati? Da, ali suptilno, mogla bih skoro reći i naivno. Ne idem do granice
igranja s vatrom, a humor mi je uvijek najjači adut (plus izgled) iako ja to nikad ne
stavljam u prvi plan kao adut jer volim neku mentalnu igru pa niti na sebe ne gledam
kao isključivo fizičku pojavu. Igram se 'povuci-potegni', malo dam, pa nestanem.
Granica mi je verbalna.

Isprike ako sam nešto zaboravila, mislim da sam svima odgovorila.

Kao i svaki put, djeluje. Taj spoj uvijek iznova donosi vlažnu radost u moje
odaje strasti.Sama pomisao na trenutke ludosti i dvojnu uniju tijela, pokrene
u meni val kemijskih procesa.

Nastupila je ugoda koja je prožela moj emotivni i seksualni rezervoar. Opet
sam se osjećala živom i droljastom kao tada kada sam radila 'nešto loše' i
toliko uživala u tome. Da, osjećala sam se kao grešnica koja je zaluđena
svojim grijehom. Tako je grijeh postajao sve slađi, što je bio više prljav.
Spoj kemijskih procesa i tjelesnih pokreta dovodila me do eksplozije užitka.

Testirano (opet) prekjučer. Hvala spoju br.X na produljenom djelovanju i na
vaginalnim trzajima koje mi je priuštio nanovo.

3,20 ujutro. Tišina. Ležim u krevetu i tipkam. Pomalo pijana
pretačem misli na virtualni papir. Danas sam otkrila nešto
jako istinito i djelotvorno, a to je moć sexa. Dakle, ponekad
kad nastupi umor, treba odmoriti, ali opet ponekad, treba
učiniti baš suprotno, izmoriti se još više jer vjerujem da je to
posljedica viška nakupljene energije koja nas troši i umara.

Tu nastupa moje otkriće. Naime, nisam se sexala već par dana
i osjećala sam neku nervozu koju ne mogu opisati. Ni sama
sebi nisam bila jasna. Nisam se osjećala napaljeno već umorno,
a ne znam od čega. Moj Dreamy udubljen u tv program štedi me
zbog 'onih dana u mjesecu', a ja ludim. Najradije bih zaspala.

Odlučim preuzeti 'stvar' u svoje ruke i 'napasti' ga. Ne mogu više.
Legnem kraj njega i mazno ga počnem ljubiti. Već mi je bolje.
Okrećem mu leđa i čekam da me krene dirati. Iskordinirani smo.
Lagano me mazi po trbuhu, bedrima i konačno, 'mačkici'. Skidam
hulahopke. Počinjem osjećati onu sexualnu energiju kojom se
napunim kada ga toliko želim da nema govora da ga ne dobijem.

Osjeća on to jako dobro i uživa u tome. Dira me, a ja ga molim da
mi da da ga osjetim u ustima i rukama. Pa moj je, a zanemarila sam
ga. Gleda me sav tvrd i velik. Spuštam se i bez oklijevanja uživam u
svojoj najdražoj igrački. Sada on mene želi na sebi. Primičem mu se
guzom, a njegov dodir me oživljava. Ubrzo sjedam na njega i prepuštam
se valovima užitka koji su mi toliko nedostajali ovih par dana. Uh.
Uzbudio se i stenje. Pratim i nadglasavam ga. Ne mogu se kontrolirati.
Uzdišem i ispuštam zvukove poput kakve nimfomanke.

Molim ga da ne staje i da me istroši. Vrlo brzo odlučimo doći do kraja.
Uzdasi, želja i energija obavijaju nas u istom trenutku savršenstva.
Slatka minuta u kojoj hvatam dah i ležim na njegovim prsima.

I tako...odjednom...osjetim....više nema nervoze. Nestala je kitom
odnesena.

Morala sam ponoviti gradivo da potvrdim da je zaista tako, a tako je.

Večeras ću vam pričati isključivo o ljubavi koju osjećam jer moram to podijeliti s vama.
Priča ide ovako...

Sjedim s Dreamy-jem na kauču, odlučimo gledati film po njegovom izboru. Pristajem.
Krene prva scena, a ja ne mogu maknuti pogled s njega. Kao da ga više nikada neću
vidjeti promatram njegove crte lica i pogled usmjeren na ekran. Nadam se da neće
vidjeti da opet ne pratim radnju. Zadubljen u film, ima prelijepe crte lica, nisu savršene,
ali su unikatne i zrače nekom posebnom vedrinom koja mi svaki put uljepša dan.
Pomalo nestašno sjedi i čeka da me film oduševi kao što je i njega prvi put. Pita me
da li spavam, a ja ne spavam, ali sanjam. Budna.

Radnja filma je tužna, ali duboka i inspirativna. Tjera te na razmišljanje o važnim
pokretačima u životu i o prioritetima. Čini se da tek u određenom trenutku svatko
shvati da je hrpetinu energije i vremena proveo radeći stvari za koje je mislio da treba,
ali ih istinski nije osjetio. Na kraju glumac umre. Ne mogu suspregnuti suze. Dira me.
Reže me. Boli me taj emotivni doživljaj kroz koji me film proveo. Šutim. Ne želim priznati
da mi u grudima leži neka čudna toplina koja mi vlaži lice.

Predobro me zna. Stavlja mi ruku na lice i briše suze. Tepa nešto da me utješi. Ljubi
mi oči. Radi sve da suze stanu, a znam da i njega radnja dira. Emotivac po defaultu.
Ne zna drugačije. Prestajem, ali osjećaj da odlazi (iako samo do sutra) pada mi teže
nego inače. Gorim. Kao da odlazi zauvijek. Osjećam da bih ga trebala spriječiti, ali
inače to ne radim. Grlim ga kao da umirem i to mi je zadnja želja. Puštam ga. Boli.

Gledam ga. Odlazi (do sutra). Zamrznem trenutak kako nestaje iza ugla. Taj sekund
traje vječnost. Imam osjećaj kao da je kraj. Ulazim u stan i razmišljam šta mi se to
događa. Kao da bih mogla iskočiti iz vlastite kože od silnog osjećaja ljubavi u najčišćem
mogućem obliku. Misli mi prekine zvuk. Poruka (njegova).

Već mi nedostaješ...

(Morate pogledati film, možda me onda budete shvatili...)