Idemo nes napisat na ovom sugavom blogu...dakle...bas mi je dosadio ovaj blog...mislim imam ga vec 2 mjeseca a napisala sam ukupno 3 posta...neznam...
Ma necu ga zatvorit jer kad mi je dosadno bar da imam sta radit...heh...
Khm khm...e da...editirala sam onaj post dole...mislim nervira me to....ta opsesija i sve...proslo me...
Sta ima novoga...da vidimo...e da...nekako sam se ful ufurala u apocalypticu u zadnje vrijeme...i perttu...ono...
Hm bas si malo razmisljam...koji ce kurac meni i laptop i komp u sobi kad mi ne radi ni jedno ni drugo?? Mislim komp je nov i sve...al se kvari svaka 2 tjedna...i onda ga poprave...pa ja ono sva hepi da cu ga upalit...pa skuzim da mi tipkovnica ne valja...pa kupim novu tipkovnicu...pa me net jebe jer se ne zeli konektirat...pa ga konektiram,pa mi se diskonektira...pa ga ja opet konektiram,a oni meni opet...ma daj ajde...odustajem...
A laptop...laptop je isto tako nov...i oni kreteni u servisu tvrde da je «sasvim u redu»...pa ako je sasvim u redu,zasto se onda GASI SVAKIH JEBENIH 10 MINUTA??????
Ne znam,to je neko prokletstvo...ja sam stvarno ukleta...s tom glupom elektrotehnikom...ajme e...
Ovaj...e da...u kazni sam...dakle bili mi u palachu prije 2 tjedna...ono sve ko inace...kad ono ja pocela rigat i to...drugi dan sam saznala fascinantne cinjenice:
-spavala sam u wc-u u palachu sa GLAVOM U ZAHODSKOJ SKOLJCI pol sata
-srusila sam se na pod nasred palacha i nisam se mogla ustat(tocnije,nisam se htjela ustat)
-valjala sam se vani ispred palacha po podu
i
-jos nesto sta cemo preskocit...
e sad...morali su starci doc po mene jer ja nisam mogla sama doma...dakle...u kazni sam. Al naravno to me ne sprjecava da i dalje visim u palachu ;-) mislim meni starci kazu da svaki dan poslije skole moram doma...a dom je tamo gdje je srce pa...kad tako gledas,ja SMIJEM u palach...
moje prve ocjene u gimnaziji su vise nego fascinantne...
fizika 1,2...matematika 1,2,3...likovna umjetnost 1...(wtf??)
i tako...ajme ako ja ne padnem godinu castim svih picem...no da...
e i da...pozdrav matiji
Ajde sad...napustam vas u ozracju...u ozracju...ma ne znam cega...zasto ja uvijek moram srat nes na kraju posta...cudo jedno...ajde ajde...
Errare humanum est.
Time it took the most of me
And left me with no key
To unlock the chest of remedy
Mother, the pain ain`t hurting me
But the love that I feel
When you hold me near
The hopes were high
The choirs were vast
Now my dreams are left to live through you
Red Sun rising
Drown without inhaling
Within, the dark holds hard
Red Sun rising
Curtain falling
Higher than hope my cure lies
Passiontide
An angel by my side
But no Christ to end this war
To deliver my soul from the sword
Hope has shown me a scenery
Paradise poetry
With first snow I`ll be gone
The hopes were high...
Red Sun rising...
Your death saved me
Red Sun rising...
|