Intimatemedicine

Samozadovoljavanje prate i spolne fantazije, što znači da je ženu bližnjega svoga odnosno njene obline sasvim prirodno željeti.

Prvi, koga je istinski šokirao oskudni izbor raspoloživog empirijskog znanja s područja ljudske seksualnosti bio je Alfred Kinsey (1894-1956). Entomolog po struci, što znači da je najprije proučavao insekte. Kada je vidio da praktički ništa ne znamo o seksu, bez oklijevanja je promijenio interesnu sferu i preusmjerio se na čovjeka, konkretno na seks. 1948. godine iznenadio je javnost s rezultatima dugogodišnjeg i do tada najopsežnijeg istraživanja na području seksologije, istraživanja u kome je dobrovoljno sudjelovalo 16.000 slučajno odabranih sudionika. Muških i ženskih. U braku i samaca. U vezi ili izvan veze. Mladih i starih. Hetero i homo orijentiranih. Titanski podvig je bio već to što je uspio skupiti 16.000 pojedinacai pojedinki koji su bili spremni opušteno i bez predrasuda raspravljati o vlastitim spolnim aktivnostima i iskustvima. S dhjelima Spolno ponašanje muškarca (1948) i Spolno ponašanje žene (1956) Kinsey je znatno zadužio znanost. Knjige su bile razgrabljene u milijunskoj nakladi, a Kinsey je cijeli profit namijenio u fiond za daljnja istraživanja na području seksologije.



Nakon izlaska najprije se oglasila crkva šireći priče »o izopačenosti savjesti i statističkih studija koje se oslanjaju na veličanstveni tehnički aparat i ograničavaju se samo na to da upoznaju javnost s griješnim navikama i običajima«. Kinseyjeve su analize naime hrpu pretpostavljeno moralno odbačenih radnji, što ih je crkva proglašavala smrtnim grijehom i na taj način planski frustrirala vjernike, označile kao potpuno normalne oblike čovjekove spolnosti, koja niti izdaleka nije tako jednostavna ko bi to htjeli prikazati muškarci u crnom. Kinsey je ljude postepeno oslobodio kompleksa, što je za Crkvu predstavljalo prilično lošu novost. Onanov grijeh odnosno bludničenje, što ga zabranjuje šesta zapovjed, prvi je odletio s popisa stigmatiziranih praksi. Samozadovoljavanje kao prirodna spolna radnja, kod koje se osoba sama nadražuje do vrhunca sladostrašća dobilo je čak više nijansi, od kojih svaka ima svoj naziv: od masturbacije, koja obuhvaća najopćenitije područje, do autoerotizma, autoseksualnosti i ipsacije.



Istraživanja su pokazala da se samozadovoljavanje kao najvjernija imitacija spolnog akta može naći u svim kulturama i na svim stupnjevima razvoja. Samozadovoljavanje se javlja već kod djece, postaje intenzivnije u pubertetu i adolescenciji, a ne prestaje niti u zrelim godinama. U ničemu nije štetno za zdravlje i bez obzira na učestalost ne šteti ustaljenom spolnom životu. Muškarci masturbiraju češće od žena. No ne isključivo zato jer dječaci još od rane mladosti svoj organ imaju cijelo vrijeme pred očima, dok djevojčice za sveobuhvatniji utisak moraju koristiti ogledalo.

Samozadovoljavanje gotovo uvijek prate i spolne fantazije, što znači da je ženu svoga bližnjega odnosno njene obline potpuno prirodno željeti. Masturbacija je istovremeno najčešća prva pomoć kada nema mogućnosti za seks. Kada treba izbjegavati seks. Kada seksa nema dovoljnoj. I kada fantazirate o seksu, koji u praksi zbog ovog ili onog nije izvediv.