SeDmA Space

Vaših deset minuta me stajalo posla...

Ja sam jedan momak koji
svoj radni život provodi za volanom ,
nisam jedini, nisam nešto posebno ,
ali sam tu .
Brinem se da vaše omiljene čokolade ,
drage zubne paste i ostalo uvozničko
sranje stigne u vaše male trgovine na uglu .
Dok sam se dizao i umivao Vi ste svoje
guzice još debelo grijali ispod deke a ja
sam podgrijavao svoj jučerašnji čaj ,
jer nisam imao novaca da kupim drugi ,
zbog toga jer tamo mom gazdi taj
distributer još nije isplatio novac ..
No dobro ..
Obukao sam trenerku sa šangaj placa
i neke tenisice sa jakuševca i krenuo
u avanturu opet istom ili sličnom rutom .
Na skladište po robu , pa čekaj tamo ,
broj koliko su mi stavili robe ,
ne daj bože da nečeg nema a
na papirima piše da si preuzeo ,
to onda moram namirit iz svog đepa.
Danas imam 2500 artikala ..
sranje , 16 trgovina ...
Lokacije , cijeli grad , trešnjevka ,
novi zagreb , dubec , sesvete .
Kako skoro pa nikad nema vremena
za priču , živim u nekom svom svijetu .
Sranje murja ...
Dobro jutro , prometna i dozvola .
Hvala bogu to imam, a da su me pitali
za radnu knjigu ..samo bi se nasmiješio ..
Ovo je već u zadnjih 5 godina treći gazda
kod kojeg radim na crno .
Ne znam zašto , kad pitam za prijavu ,
reče mi ako ti se ne sviđa možeš ići dalje ...
Šutim i radim .
Što mogu ?
Ljetos me uhvatilo u kičmi ,
nisam se mogao pomaknuti ,
ne mogu k liječniku ,
nemam novaca za liječnika .
nemam zdravstveno , nemam ništa
Nisu me čak ni brojali kod
popisa stanovništava .
Ja praktički u RH ne postojim .
Baš !!!
Rodio sam se u Vukovaru , kažu da sam hrvat
Neznam , ja se tako ne osječam
Kao da sam vanbračno dijete hrvatske
nitko me nevoli.
Ma nema problema .
Možda ste baš Vi jutros prošli kraj mene ,
a niste vidjeli moju bol .
Nije bitno ja sam jak , mogu još .
No doista koliko još mogu ?
Parkirao sam tamo svoje vozilo
na jedino slobodno mjesto na dostavi.
Jer ako to radim na kolniku ,
doči će drug u plavom i kazna 300 čuna .
Dakle stao sam na parking
i vozio robu u trgovinu ,
sve skupa to traje 10 do 20 minuta .
U tom svem mojem lijepom poslu
uletjeli ste VI kao osloboditelj hrvacke
i tražili svoja prava ,
odma sad kao da se radi o presađivanju srca .
Ja u prvi mah nisam bio svijestan
dal da se maknem,
odma sa lica zemlje ili za pet minuta.
Nastavio sam sa svojim poslom
i završio za otprilike 8 minuta .
Išao sam dalje ne sluteći da
mi je to zadnja dostava .
Nije mi to takva prva scena ,
naslušao sam se svega i svačeg .
Čudim se što sam i dalje
barem sebi normalan , što nisam poludio.
Došao sam u unajmljeno
potkrovlje oko 8 sati navečer ,
umoran ko mrtva kobila, gladan i žedan .
Srušio se na krevet i zaspao .
Dotle ste Vi krojili moju sudbinu .
Poslali pismo ,
roditelju svoga studenta
i tražili svoja prava .
A on da bi njegovo dijete i dalje
imalo kod Vas dobre ocjene i
danas sutra bude jedan od krojača tuđih sudbina .
Zapečatili moj .
Hvala Vam .
Odista u Hrvatskoj je sve moguće !!!
Od 1.10 sam beskučnik .¨




Vaš bivši dostavljač :-))


Kako su me uvijek
dirale tuđe sudbine ni na
ovu nisam ostala pošteđena .
Pratim taj život kroz zadnje desetlječe
i u našoj Hrvatskoj nije doživio ništa lijepo ,
ovo je kap koja je prelila čašu .
Ostat ću ja kao i Hrvatska
bez jednog divnog čovjeka ,
naime odlazi van Hrvatske
u potrazi za boljim životom .
Ja mu želim svaku sreču .

SeDmA