Radi boljeg upoznavanja s dotičnom zanimljiv je i osvrt na premijeru Karoline Riječke u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci...
Ekstaza žutila i estetička impotencija
Ako je Severina u korzetu jedini način da se oživi "mrtvačka" i konzervativna hrvatska kultura, onda bi se doista trebali ozbiljno zamisliti nad sudbinom te iste kulture
Već neko vrijeme prisutan trend estradizacije hrvatskoga kazališta, u što svakako spadaju i neizostavni domjenci koje budno prate kamere i fotografski objektivi žutilu sklonih medija, ovih je dana doživio svoj vrhunac u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Angažiranje estradne zvijezde Severine Vučković za naslovnu ulogu u predstavi Karolina Riječka u tom smislu predstavlja možda i najmanji problem, da čitavo ozračje oko predstave nije odisalo kvazi-glamurom na domaći način. Na premijeru se tako iz Zagreba i šire okolice spustila većina uobičajenih protagonista glamurozne društvene kronike Siniše Svilana, koje prijašnjih godina baš i nismo viđali u riječkom kazalištu. Možda je za to bio kriv bivši intendant koji, za razliku od Mani Gotovac, nije došao na briljantnu zamisao da u jedan kazališni projekt pozove najpoznatiju hrvatsku zabavnu pjevačicu. U marketinškom se smislu potez nove intendantice doista isplatio, ali je pitanje koliko takav "brak" između estrade i kazališta dugoročno može biti produktivan. Doduše, riječki HNK već je i ranije pokazao otvorenost prema angažiranju osoba s estrade, pa je tako u mjuziklu Kiss me Kate nastupila Tatjana Matejaš-Tajči, dok je početkom osamdesetih godina Karolinu Riječku tumačila Radojka Šverko. Premda je i tada bilo određenih otpora, pojava Severine u teatru poprilično je uzburkala hrvatske kazališne i kulturne krugove.
Djevojka sa sela na sceni
Premda osobno nemam ništa protiv toga da se u mjuziklima i kazališnim projektima ovoga tipa pojavljuju zabavni pjevači, pogotovo ako njihove glasovne mogućnosti to dopuštaju, bila sam skeptična prema Severini, jer se na temelju njezina dosadašnjega glazbenog repertoara i nije mogao steći neki bogzna kakav dojam o pjevačkim sposobnostima. Moji strahovi u tom su se smislu i obistinili, jer Severina u predstavi pjevački nije bitno iskoračila iz glazbenog stila koji inače njeguje. U glumačkom pogledu mnoge je iznenadila njezina "prirodnost" na pozornici, što je obilježje koje krasi valjda svakog iole talentiranijeg amatera ili bogomdanog naturščika. U usporedbi sa školovanim glumcima, rečenice koje Severina izgovara doista djeluju "prirodno", ali baš zato što tekst izgovara onako kao što i privatno govori, u svemu tome nije izostala ni primjesa splitskog naglaska. Budući da je ipak riječ o predstavi koja je radnjom situirana u Rijeku, primjerenije bi bilo da Karolina govori ili čakavštinom ili riječkim urbanim slengom, ali očito nije bilo vremena za takve jezične finese. Možda najbolji dio sebe Severina je pokazala u plesnim točkama, dok u cjelini njezin nastup izgleda tek kao režijski razrađenija inačica njezinih velikih koncerata nabijenih erotikom....
Zarez
|