riznice sjećanja

26.09.2006., utorak

KRATKA PAUZA...wave

Mislim da ću uskoro napravit malu pauzu...
Nemam baš vremena a ni volje a ni inspiracije za pisat.

U subotu se selim u Zagreb...u dom...Nadam se da ću dobiti neku dobru cimericu s kojom mi neće biti dosadno niti koja će biti na neki način naporna, a najvažnije da se slažemo...

U ponedjeljak ima uvodno predavanje...na neki način jedva čekam sve to, jer nemam više kaj radit sa sobom, a bar ću manje mislit na Darija koji mi baš jako fali...cerekNisam ga vidjela već 9 dana i neću još 10...

Trebao je doći ovaj vikend, i već smo sve isplanirali, i kak ćemo ići u kino i sve, ali ništa od toga, jer mi je danas javio da ne može doći...bang

U sljedeća tri dana se moram spremit za Zg, pa je to razlog kaj baš neću imati vremena za internet, a onda se javim poslije prvog tjedna ako budem imala vremena, tj. ako mi Dario opet ne dođe...

- 18:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OPIS BLOGA

O MENI

Kao što sam već rekla zovem se Renata. Imam 18 godine. Ove godine sam upisala kroatistiku na Filozofskom. Sretno sam zaljubljena već skoro godinu i pol. Slušam svakakvu glazbu, al uglavnom onu stariju (Parni valjak, Crvena jabuka, Azra, Idoli, Prljavci, Daleka obala i još puno toga). ne bavim se nikakvim sportom, prelijena sam za to... Jako sam osjećajna i romantična cura, al često mijenjam raspoloženja, pa nije lako ljudima koji su mi tada u blizini...al sve u svemu dobra sam ja

O NJEMU
kad ga već stalno spominjem, evo da i napišem nešto o njemu...
Kao što znate, zove se Dario...Ima 19 godina (straiji je mj dana od mene)..Kratko ošišan...Zeleno-smeđih očiju...Jako je dobar prema meni...Sve bi napravio za mene, i stalno se trudi kad sam živčana ili ljuta na njega...nemam ni jednu primjedbu na njega, osim što bih nekak htjela da mi čita misli pa da sve bude kak poželim... :)

LINKOVI

MENI NAJDRAŽI STIHOVI

PRAVA LJUBAV
Vezala me tuga svojim koncima
tražila sam ljubav na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I reci da će ovog puta
biti sve sto želim ja
kaži da si mene čekala
i reci kako ovog puta
nema roka trajanja
prava ljubav nije potrošna, nije potrošna
Lomio sam grane od života svog
ko da neću umrijet', da sam iznad tog
bilo me je svuda, a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda i u nas oboje
Zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna

DA ZNAŠ
Danima već se nismo vidjeli
a tvoje prijatelje ne pitam
ne želim priznati da ne znam
šta se s' nama to zbilo, za tren
Svake se noći tiho pomolim
sa željom da te sutra ugledam
i sve bih dala da si sa mnom
da te dotaknem samo, na tren
Da znaš, da znaš
kako pogled me tvoj još boli
da znaš kako srce te moje voli
da znaš kako tužna sam bez tebe
da znaš uvijek bio bi kraj mene
Da znaš kol'ko suza sam isplakala
da znaš i da nisam se pokajala
U mome sjećanju
počinje sve od ovog proljeća
i ova tuga koju osjećam
slomit će srce na pola, za tren
U mom životu
barem kratko dušo bio si sve
i kako vrijeme ide
vidim da mi ne ide
Jer kud god krenem
kud god pođem
samo za tebe znam
priznajem od tog dana
sebi ja ne pripadam
Kao u nekom filmu
cijeli moj se srušio svijet
i čekam da se nešto desi
čekam preokret
Jer kud god krenem
kud god pođem
samo za tebe znam
ne želim biti sama
Želim samo tebi ja da pripadam
ko što se pripada po prvi put
reci da nije bilo uzalud
da tvoja ljubav još traje, bar tren


MOŽEŠ IMAT' MOJE TIJELO
Gdje sam rođen tu je sve sirotinja
vuk je u nas domaća životinja
škrta zemlja nikoga ne hrani
da preživiš moraš radit' vani
Šljakao sam ja u tuđoj zemlji
sanjao sam o voljenoj ženi
sa arbajta kad bih doš'o doma
gledao sam kako raste ona
Mislio sam sreću kupit' novcem
sriedio sam stvar sa njenim ocem
prenesoh je preko kućnog praga
mislio sam da biće moja draga
Rekla mi je prvo veče
rekla mi je sve
možeš imat' moje tijelo
ali dušu ne
Samo tijelo ništa mi ne znači
kraj bahnhofa takve mogu naći
želio sam da me stvarno voli
da joj ljubav nije aerobik
Kad je sa mnom da ne skriva pogled
da ne gleda uvijek negdje pored
zagrljeni kada zora sviće
da budemo kao jedno biće
Nije mogla dugo da zanese
u nas nije bilo graje djece
sporo su nam prolazili dani
za večeru kad bi sjeli sami
Razboli se, Bog je mladu uze
pamtim vječno njene zadnje suze
i šaptaje ti si čovjek vrijedan
ali život, život, on je bjedan


SVIRAJTE MI JESEN STIŽE DUNJO MOJA
Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane
a u vojsci sam stekao druga do groba
i kroničnu upalu zgloba
suvenir na stražarske dane
Ušao sam na prstima
ma ti bješe već budna
i brzo se prekrstila
reče, proslo je ko za čas
baš si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati, a ti ćes birati
Svadba bješe ko svadba
i šta da se priča
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom
već po redu poželjeh im zdravlja i sreće
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom
Tad me spaziše cigani
kum je tražio pesmu
al' ja sam stig'o, briga njih
širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati
Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al' ja moram čuti tu romansu
Svirajte mi jesen stize, dunjo moja
polagano da mi ne bi koja reč promakla
sklon'te čase i bokale
razbio bih svet od šale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja
Retko odlazim kući, a pisem jos ređe
i slike su bleđe i bleđe
pa lepe potiskuju ružne
al' nekad porucim piće
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne
Nikom ne pričam o tome
brzo dođe taj talas
i znam da ću da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
oni me pitaju sta da sviraju


NEŠTO LIJEPO TREBA DA SE DESI
Zatvori oči
pomisli na me
vrati film
u prošle dane
tiho u sebi
šapni mi ime
Zatvori oči kao
nekada davno
kad nam je bilo sve
do mora ravno
nek tvoja njedra
budu mi jedra
Hajde noćas mi dodji
svega mi donesi
noćas nešto lijepo
treba da se desi
Hajde noćas mi dodji
biće vina i pjesme
ja bez tebe neznam
ja bez tebe ne smijem
Meni je mnogo
a tebi sitnica
ja sam ti uvijek
bio samo skica
a nikad slika ni slicica


D-MOL
Odlutaš ponekad i sanjam sam
priznajem ne ide, ali pokusavam
i uvek dođe D-moll
spusti se ko lopov po žicama
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i teško prođe sve to
Jedan D-moll me dobije
kako odeš ti u sobi je
glupi D-moll uvek sazna kad je to
uhvati me čvrsto i ne popušta
lud je za tišinom, to ne propušta
vodi me u svoj plavičasti dom
Jedan D-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, šta je tuga
za D-moll
Ponekad te nema i sasvim sam
izmišjam nacin da malo smuvam dan
ali je lukav D-moll
pusti da se svetla svud priguše
sačeka poslednje zvezde namiguše
vuče mi rukav, idemo
Plaši me on, gde si ti
hiljadu se stvari moglo desiti
glupi D-moll, za kim tugujem svu noć
uzme me u svoju tamnu kočiju
nebo primi boju tvojih očiju
znam taj put, to je prečica za bol
jedan D-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, šta je tuga za D-moll
Ostala je knjiga
sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice od Herendi porcelana
jedan pulover u kom si bila
i ostala je ploča Best of Ry Cooder
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao željan
dok me bude, moja mila