propovijedi
28.08.2015., petak
22. NEDJELJA KROZ GODINU b
 N 30 22.NEDJELJA KROZ GODINU P 31 Rajmund, Paulina U 1 Egidij, Tamara S 2 Prosper, Ingrid Č 3 Grgur Vel. P 4 Ruža, Bonifacij S 5 Bl. Majka Terezija N 6 23. KROZ GODINU Čitanja 1. čitanje: Pnz 4, 1-2. 6-8 Psalam: 15, 2-3a. 3bc-4. 5 2. čitanje: Jak 1, 17-18. 21b-22. 27 Evanđelje: Mk 7, 8a 14-15. 21-23 Prekrasna je obala našeg Jadrana. U kristalno plavom moru zrcale se čudnovate stijene i vrleti. Tamne borove krošnje natkriljuju ubave uvale i šljunčane plaže. Vjerojatno zbog toga tolike tisuće domaćih i stranih turista hrle na more željni sunca i odmora. Ali ne samo na naš Jadran, rijeke turista svakog ljeta kreću put mora kao da je u pitanju neki obred ili ih na to tjera neki unutarnji nevidljivi mehanizam. Stvar postaje još zagonetnija kada se cijela ta predstava, koja se zove godišnji odmor, promatra onako sa strane. Osim dječice koja se iskreno i veselo praćakaju u plićacima, ostali ''sudionici'' zapravo strpljivo podnose vrućinu i žarenje sunca. Čak se može primijetiti vidno olakšanje kada ''dođe vrijeme'' za odlazak s plaže. Dok je tijelo opušteno na toplom pijesku misli oslobođene okova dnevnih briga zalaze na područja koja su inače zapostavljena ili se planiraju neke preinake u načinu života, prehrani, u svezi s poslom…. Tako supruga, ležeći na plaži, iznenada glasno zapita muža: ''Čuj, kad smo mi zadnji puta obavili jedno temeljito pospremanje kuće?'' Suprug, jer ga je to pitanje očito omelo u njegovom snatrenju, odgovori: ''A kaj to sad ima veze?'' Pa ima, odgovori ona: ''Vidiš, kad se vratimo kući planiram jedno detaljno, generalno pospremanje kuće. Znaš li ti koliko mi toga bespotrebnoga imamo u našoj kući. To me jednostavno počelo gušiti, a nisam imala snage a ni volje krenuti u tako opsežan zahvat. Dragi moj mi u kući trebamo napraviti radikalnu selekciju svega što nam ne treba.'' On se tada potpuno razbudio, sjeo i vrlo žustro počeo tumačiti svojoj supruzi do čega je doveo jedan takav radikali zahvat prije nekoliko godina. ''Tada smo pobacali toliko toga za čime smo kasnije žalili. Sin je doslovce poludio kad si mu najdraže tenesice s ostalom robom odnijela u Karitas…, a i moj najbolji ribički štap nestao je za vrijeme tog tvojeg radikalnog pospremanja.'' Svi smo mi u životu puno puta prošli kroz takve faze radikalnog čišćenja svoga stana ili kuće jer su nas razni darovi, uspomene, suveniri s putovanja doslovce počeli gušiti. Suzili su nam prostor a uz to postali prvoklasni sakupljajući prašine. Pa ipak kada nam se neka uspomena, ma kako bezvrijedna bila, našla u rukama i trebalo ju je samo spustiti u vreću za smeće, zastali bi i cijela bi se priča oko tog predmeta počela u našoj glavi odvijati. Sentiment bi pobijedio i ponovno bi ga spustili na stalažu, a kad bi pospremanje završilo, premda je sada sve puno ljepše, ipak morali bi konstatirati da bi bilo puno ljepše da smo bili radikalniji u selekciji. Na slično razmišljanje navode nas današnja čitanja. U evanđelju čitamo kako je Isus radikalno prionuo čišćenju nekoliko tisuća godina stare židovske vjerske tradicije. Tako evanđelist Marko koji piše za Crkvu u poganskom Rimu mora tumačiti kako Židovi, držeći se predaje, ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Tu je i pranje čaša, vrčeva, lonaca…. Nama je to posve jasno, ali da bi jednostavan puk mogao takve običaje dovesti u vezu sa širenjem zaraza, pa još Rimljani koji nisu imali te predaje, a niti takva saznanja, jednostavno se to od njih nije moglo očekivati. Židovi su ta svoja higijenska saznanja baštinili od velikih asirsko – babilonsko – egipatskih kultura s kojima su dolazili u doticaj i koje su na njih izvršile veliki kulturni upliv. Takvo dragocjeno iskustvo zacijelo je u očima učenih Židova bilo neprocjenjivo blago koje je moglo biti sačuvano među neukim pukom samo u koliko to bude religijski propis. Židovi su takvih propisa imali na tisuće. Međutim, Mojsije u Ponovljenom zakonu, iz kojeg je izdvojeno današnje prvo čitanje, govori narodu: ''A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim….. Niti što nadodajte onome što vam zapovijedam, niti što od toga oduzimajte;'' (Pnz 1-29 Isus to isto, samo na svoj jedinstven način tumači citirajući proroka Izaiju: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.'' Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: ''poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka, ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega , izlaze zle namisli: bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomosti, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćiju čovjeka.'' Slijedom ovog razmišljanja mogli bi smo si i mi sami sebi postaviti pitanje; nije li možda i meni potrebno jedno radikalno pospremanje u mojoj vjerničkoj praksi? Što je to ljudsko ili ljudska uredba zbog koje zapostavljam onu Božansku – temeljnu? Vrlo lako bi se našlo dosta materijala. Svatko za sebe najbolje zna. Možda nas grupa ili šira zajednica kojoj pripadamo u tome podržava. Lažni ponos. Ako osjećam da je potrebita detronizacija takvih vrijednosti onda ću za njih potražiti neku drugu ladicu ili stalažu. Isus sigurno nije htio reći da higijena nije potrebita, samo što to nije Božja nego ljudska odredba pa joj je tamo i mjesto. Da bi stvar bila još jasnija pobrinuo se današnji psalam koji na pitanje: ''Gospodine tko smije prebivati u šatoru tvome?'' Odgovara kristalno jasno: Onaj samo tko živi čestito, Koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se boje Gospodina; Koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. A mi bismo na kraju rekli amen – što znači tako neka bude! Molitva vjernika Obratimo se Gospodinu, proseći poučljivo srce kako ne bi samo slušali nego i vršili njegove riječi. 1. Za svetu Crkvu da bude rasadnik plemenitih djela u obnavljanju grijehom zarobljenog čovječanstva, - Molimo te. 2. Za sve kršćane svijeta, da se odupru zlu u sebi i oko sebe, - Molimo te. 3. Učvrsti, Gospodine, one koji te žele slijediti da s oduševljenjem čine djela milosrđa i pravednosti, - Molimo te. 4. Za sve koji su zavedeni krivim učenjima i lažima, da ih svojim Svetim Duhom privedeš na pravi put, - Molimo te. 5. Za sve koji trpe na bilo koji način, da im olakšaš njihove patnje, - Molimo te. 6. Za nas ovdje okupljene, da svim srcem prionemo uz našeg Učitelja i da te svojim dobrim djelima slavimo, - Molimo te. 7. Za naše pokojne, da im budeš milosrdan sudac, te ih primiš među svoje odabrane i svete, - Molimo te. Svemogući Bože, ti nam po svome Sinu Isusu Kristu daruješ život i spasenje. Obdari nas svojim Duhom i pomozi nam da trajno hodimo putem istine i pravednosti, putem koji nam je pokazao tvoj Sin koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
19.08.2015., srijeda
DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU b
 N 23 21. NEDJELJA KROZ GODINU Ruža L. P 24 Sv. Bartol U 25 Ljudevit S 26 Branimir, Aleksej Č 27 Monika P 28 Sv. Augustin S 29 Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja N 30 22. NEDJELJA kroz godinu Čitanja 1. čitanje: Jš 24, 1-2a. 15-17. 18b Psalam: 34. 2-3. 16-17. 18-19. 20-21. 22-23 2. čitanje: Ef 5, 21-32 Evanđelje: Iv 6, 60-69 Vrlo često slušamo kako je žena u Crkvi zapostavljena. Isto tako i u Bibliji, pa i u Novom Zavjetu za potvrdu čega se citira upravo sv. Pavao. Ti bi trebali pročitati današnju poslanicu sv. Pavla Efežanima. Okvir je doduše u duhu ondašnjeg vremena, ali sadržaj uzdiže ženu u otajstveni život s muškarcem što će postati temelj kršćanskog braka. Bračna ljubav uspoređuje se s ljubavlju Krista i Crkve. Kršćanski brak pruža idealno ozračje u kojemu žive i rastu novi naraštaji sretnih i neopterećenih mladih ljudi koji će biti kadri ostvariti najplemenitije životne snove. Stoga je brak božanska ustanova u kojoj je ljubav bračnih drugova zalog ravnopravnosti. Govoreći tako mogao bi netko prigovoriti; a zar nisu upravo brakovi danas u krizi, a kao plod toga i lutanja i posrtaji mladih ljudi? Da, to je točno, ali upravo zbog toga treba isticati ideal braka i bračne ljubavi. Dobro bračne zajednice. Odgovornost mladih koji stupaju u brak. Isticanje ideala nije idealiziranje. To je vrlo osjetljivo i odgovorno područje. Liberalni pogledi i nasrtaji na brak, te s tim u svezi prigovori Crkvi da je kruta i konzervativna s jedne strane, a s druge strane rone se krokodilske suze nad tolikim mladim ljudima koji su već kao djeca postali životni dezerteri, a korijen svemu je u razorenim brakovima. Stabilan kršćanski brak nema alternative. Umjesto destruktivnih feminističkih nasrtaja na brak treba težiti kršćanskom idealu bračne ljubavi. U čijem ozračju je žena poštivana i cijenjena, a kao majka od Boga blagoslovljena. Molitva vjernika Iznesimo Gospodinu svoje molitve i prošnje, da nas trajno obnavlja svojim Duhom na našem životnom putu. 1. Očuvaj Gospodine u svojoj Crkvi kršćanske brakove, da budu rasadnici ljubavi i sreće, - Molimo te. 2. Prosvjetljuj Gospodine mlade roditelje, da osjete veličinu poziva i uzvišene odgovornosti za uzajamni život kao i sreću njihove djece, - Molimo te. 3. Pomozi onim bračnim drugovima koji su zapali u krizu, da smognu snage i volje za novi početak, - Molimo te. 4. Za sve kojima je povjerena briga za zajedničko dobro, da s ljubavlju i zauzetošću vrše svoj poziv, - Molimo te. 5. Za bolesne, napuštene i siromašne, - da nađu pomoć kod svojih bližnjih, - Molimo te. 6. Za naše pokojne da ugledaju svjetlost vječnu u zajedništvu svetih, - Molimo te. Molimo te Gospodine, primi ove naše molitve, koje ti prikazujemo po Kristu Gospodinu našemu, koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen. |
07.08.2015., petak
DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU b
 N 16 20. NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Rok P 17 Miron, Natalija U 18 Sv. Jelena Križatica S 19 Ludvig, Jordan Č 20 Sv. Bernard P 21 Pio X Agaton S 22 BDM Kraljica N 23 21. NEDJELJA KROZ GODINU, Ruža Limska Čitanja 1. čitanje: Izr 9, 1-6 Psalam: 34, 2-3. 10-11. 12-15 2. čitanje: Ef 5, 15-20 U duhu današnje poslanice promislimo važan dio sv. mise – pokajanje. Na početku sv. mise svećenik poziva vjernike da ispitaju svoju savjest, da se pokaju za grijehe i slabosti kako bi mogli dostojno slaviti misna otajstva. Ponekad će svećenik napraviti dulji uvod, a ponekad su dovoljne samo uobičajene riječi liturgije. Kao i sve stvari u životu tako nam se i tu događa da izgovaramo riječi pokajanja a da si možda uopće nismo posvijestili važnost momenta. To je u pravom smislu ispovijed pred Bogom i Crkvom. Tu mi je prilika da se ispovjedim nekih sitnijih ali učestalih slabosti. Kažu da suvremen čovjek izbjegava priznati da je slab, da je grješan. Neki to povezuju s ohološću, dok drugi misle da je to jednostavno strah priznati da nisam savršen jer vrijeme u kojemu živimo toliko pritišće čovjeka raznim obavezama i dužnostima da je čovjek stalno u stanju obrane. Neprestano se za nešto nekome mora opravdavati. Pa se događa, ne tako rijetko, da na ispovijedi umjesto samooptuživanja pred Bogom svećenik sluša samohvale tipa; ja se redovito molim, pomažem bližnjemu, želim svakome dobro…. Ispovijedam se Bogu, koji ionako zna kakav sam. Radi se o tome da smognem snage priznati da sam daleko od nekog savršenstva. Da sam slab, ali želim ići naprijed. Biti bolji. Potrebna mi je Božja milost i pomoć, a to ću zadobiti iskrenošću i poniznošću pred Stvoriteljem. Iskreno pokajanje rasterećuje našu savjest, a milost oproštenja liječi našu dušu, dok tvrdokorno ustrajanje u zlu ''zatvara'' milosni dotok iscjeljenja. Lijepo je čuti kada smo jednostavni i skromni pred drugim ljudima. Bahatost i oholost nitko ne voli. Ružna je i razmetljivost. Neki su se naši sugrađani posljednjih desetljeća materijalno obogatili. Očito samo materijalno, a ne duhovno jer imaju potrebu to svoje bogatstvo pokazati drugima. Tako se uzdižu novoizgrađene kućerine s mnoštvom tornjića i balustrada. Raznih bespotrebnih dodataka, samo da se stvori dojam raskoši. Imao sam priliku posjetiti neke uglednike do kojih se dolazi kroz raskošne salone ispunjene skupocjenim namještajem i umjetničkim slikama. Sve to služi da se vidi koliko je važna dotična osoba. Dok su bili mlađi u punoj snazi i na vrhu društvene ljestvice sasvim drugačije su sa mnom razgovarali nego sada kad su, ozbiljno načeti bolešću, djelovali skrhano i jadno – ničim se ne razlikujući od onih običnih malih ljudi u siromašnim stanovima ili seoskim potleušicama. U tom duhu Pavlove riječi: ''Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi nego kao mudri!'' (Ef 5, 15) imaju sasvim određeni prizvuk. One pozivlju na ozbiljnost kojom izabiremo onu mudrost življenja kojom kročimo prema Gospodinu, a ne prema vlastitoj propasti. Molitva vjernika Pomolimo se nebeskom Ocu koji nas poziva da mu priđemo u skromnosti, poniznosti i iskrenosti. 1. Za svetu Crkvu da ju bogatstvo materijalnih dobara nikada ne odvrati od siromašnih i potrebitih pomoći, - Molimo te. 2. Za kršćane, da u duhu Sina Božjega u svakom čovjeku prepoznaju svoga bližnjega, - Molimo te. 3. Za siromašne, bolesne i one koji nemaju nikoga, da ih ispuniš nadom i blizinom dobrih i plemenitih ljudi, koji će im biti na pomoć, - Molimo te. 4. Za nas, da nas nikada ne nadvlada napast gramzljivosti i zli duh bahatosti, - Molimo te. 5. Za nas ovdje okupljene, da po blagovanju nebeskog kruha postanemo svojoj braći i sestrama po vjeri drugi Krist, - Molimo te. 6. Za mlade vjernike, da shvate kako je skromnost zapravo duhovno bogatstvo. – molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih obdariš vječnim spasenjem. – Molimo te. Gospodine Bože, ti pozivaš sve ljude na gozbu u svoje kraljevstvo. Usliši naše molitve i pomozi da budemo glasnici Radosne vijesti spasenja. To molimo po Kristu Gospodinu našemu… |
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA GOSPA
 Knjiga Otkrivenja Ivana apostola u svojoj nadahnutoj viziji pred nas stavlja lik žene koja u sebi objedinjuje višestruko značenje: ženu, koja je prvim kršćanima bila i Crkva i Marija, ali i lik žene kršćanke i majke, koju očišćenu u kupelji preporođenja, krštenju, apostol suprotstavlja pramajci Evi koja je podlegla kušnji zmije, đavla, zmaja… Zmaj strašan sa sedam glava i deset rogova slika je prapočela Zla, koje se, ne mogavši nauditi Bogu, okomljuje na prvinu stvaralačke Božje ljubavi – čovjeka. Drama koju Objava smješta u sam početak, odmah nakon stvaranja, a koja se trajno događa do dana današnjeg, govori o tragičnom ishodu čovjekove znatiželje u želji da isproba primamljive plodove slobode sa ''stabla spoznaje dobra i zla.'' Krivo bi bilo sve to smještati negdje u prapočetke povijesti, jer to se trajno događa i postavlja se pred svakoga od nas kao mogućnost izbora. Tu je prisutno Zlo, napasnik đavao, stara zmija, zmaj velik…. On zavodi sinove ljudske primamljivošću plodova koji imaju posebnu draž, jer radi se o kušanju slobode. Cilj je raditi što mi se prohtije, po mogućnosti što dalje od Božjih i ljudskih zakona i zapovijedi, a naivni ne shvaćaju da su zapovijedi i zakoni tu ne da nas sapinju i ograničuju, nego da nam budu svojevrsni štit i branik da se ne izgubimo i ne propadnemo, i to kako za ovaj tako i za vječni život.. U različitost ponude zla danas zasigurno na prvo mjesto spada kuga koja ubija mladost u najljepšim godinama života, a to je droga. Doslovno, kao kad se radi o kakvoj epidemiji skupljaju se tjelesa mladih ljudi koji još zapravo nisu niti pravo zakročili u život, a već su žrtve predoziranja. Oko škola, zdravstvenih ustanova, skrovitih mjesta može se vidjeti mnoštvo odbačenih šprica, a vojske mladih ljudi zbog trenutne ugode pomalo tonu u propast i bezizlazno stanje. Roditelji različito reagiraju. Od onih koji su se tupo pomirili s time da im je dijete izgubljeno, jer su i sami u životu dezorjentirani, do onih koji kad spoznaju što se dogodilo, da bi ''spasili'' obraz i čast što im je dijete takvo, pred njim zauvijek zatvaraju svoje srce i dom. Malo je, nažalost, roditelja poput jedne majke, koja, kad je shvatila da joj kćerkica uživa drogu i kad je mala pobjegla od kuće, ta je majka krenula u borbu za svoje dijete. Uzela je vreću za spavanje i nešto najnužnijih stvari i kad je našla grupu ovisnika u jednoj napuštenoj zgradi među kojima je bila i njezina kćerka, pridružila im se ne napuštajući više svoga djeteta koje ju je goropadno tjeralo od sebe. Jedne noći kćerka je uplakana došla k majci i rekla: mama idemo doma, sad znam da me voliš, pomozi mi da se izvučem… Živimo u vremenu najrafiniranijih ponuda naslada i užitaka i da bi im se mogli oduprijeti potrebna je razboritost i odlučnost, ali i pomoć 'odozgor'. Lukavo je zlo, a čovjek slab i naivan. Blagdan Uznesenja blažene Djevice Marije stavlja pred nas lik pobjednice nad Zlim. Ona je od samog svog začeća bila očuvana ljage svakoga grijeha. Nju nam Crkva stavlja kao zaštitnicu urešenu svim krepostima. ''Danas je na nebo uznesena Djevica Bogorodica – početak i slika budućeg savršenstva cijele Crkve – i putokaz sigurne nade i utjehe putničkom Božjem narodu''. To su riječi predslovlja kojim je opjevan ovaj uzvišeni Marijin blagdan. Svaki iskreni vjernik ujedno je barem u duši hodočasnik Marijin. Mnogi će krenuti uoči Velike Gospe ili na sam dan, rano ujutro, pješice prema nekom od brojnih Marijinih svetišta. Još za mraka kada se tek čuju koraci hodočasnika, kada se zapravo i ne osjeća tlo jer se hoda srcem iz kojeg navire pjesma hodočasnička u kojoj je prepjevano današnje prvo čitanje o ženi ''odjevenoj suncem, mjesec joj pod nogama a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda''. ''Zdravo Djevo, svih milosti puna - Vječnog Sunca ogrnu te sjaj. – Oko čela zvjezdana ti kruna – Ispod nogu stenje pakla zmaj.'' A onda se stiže u svetište. Obasjan lik Marijin dočarava nebeski Hram: ''I otvori se Hram Božji na nebu'' (Ot 11,10), i dok Marija svojim blagim pogledom blagoslivlje svoje hodočasnike, ne jedna suza će poteći, jer tako je bilo oduvijek. Od davnina je pobožni puk hodočastio Mariji tražeći njezinu pomoć i zagovor. Kada su bile suše i gladi, kada je nadirao Turčin, kada je duša bila izranjena vlastitim bolima i nerazumijevanjem. Marija je bila ta koja je liječila rane svoga puka - malog čovjeka. To je lijepo prikazano na nekim kasnogotičkim slikama i kipovima gdje su se pod skute Marijinog plašta stisli, poput pilića, njezini štovatelji. A mi ćemo danas Mariji preporučiti naše mlade, da ih očuva od strašne kuge ovisnosti. Moliti ćemo da se othrvaju agresivnim ponudama zla koje je upakirano u primamljive boje naslada i užitka koji vodi u propast. Jer Marija ima uvijek ispružene ruke prema onima koji joj se utječu. Da Marija ne liječi i ne ozdravlja naše rane davno bi opustjela njezina svetišta i zamro bi zvuk hodočasničkih koraka. Međutim, svetišta su svake godine sve punija, pjesma kao da je sve glasnija. Miješaju se i suze i radost, jer ona je tu da nam pomogne. Onda kada nas nitko ne razumije, kada ne vidimo izlaz iz teškoća, kada nas pritisnu tjelesne boli, mi znamo da nas oči Marijine blago gledaju, njezine nas duhovne ruke privlače k sebi na svoje Majčinsko srce koje je samo osjetilo neizmjernu bol pod križem svoga Sina. Dok radosni osjećamo da imamo nebesku Majku, zaštitnicu i jedinu pravu odvjetnicu – kako su ju vjernici od davnina zvali – iz duše izvire ''Magnifikat – Veliča''. Evanđeoska pjesma Marijina ''Magnifikat'' pjeva Gospodinu pjesmu zahvalnicu jer je pogledao ''na neznatnu službenicu'' i uresio ju sjajem nebeskim. A mi molimo da nam tim sjajem obasjava naše puteve i tamne kute naše duše da bez straha i sa sigurnošću kročimo prema nebeskom Jeruzalemu gdje će Bog ''otrti svaku našu suzu'' i gdje ćemo konačno doživjeti puninu radosti. Amen. Molitva vjernika Sjedinjeni u duhu s nebeskom Majkom Marijom, uputimo dobrom Ocu svoje molitve. • Ojačaj, Gospodine, vjeru svoje Crkve, da bude slična vjeri Marijinoj – 'zori naših nadanja', - Molimo te. • Učini, Gospodine, da i mi poput Marije budemo ponizni slušatelji tvoje Riječi, - Molimo te. • Daj, Gospodine, da kršćani pomažu onima koji su u nevolji kao što to čini Marija 'pomoćnica kršćana'', - Molimo te. • Utješi i liječi srca slomljena preko Marije koju zazivamo' utjeho žalosnih', - Molimo te. • Ispuni molitve i prošnje Marijinih hodočasnika koji će se danas zateći u njezinim svetištima, - Molimo te. • Naša srca ispuni dobrotom Marijinom, - Molimo te. • Našu pokojnu braću i sestre, koji su za života bili štovatelji Marijini, obasjaj sjajem svoje milosti i radošću zajedništva s tobom i nebeskom Majkom Marijom , - Molimo te. Gospodine Bože, ti si Blaženu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, uzeo u nebesku slavu i darovao joj vječnu radost u zajedništvu svetih. Daj nam milost da i mi poput Marije vjerno tebi služimo i zavrijedimo ući u nebesku slavu, po Kristu, Gospodinu našem. |
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU b
 N 9 19 NEDJELJA KROZ GODINU, Edita Stein P 10 Sv. Lovro U 11 Sv. Klara Asiška S 12 Ivana Franciska Č 13 Hipolit P 14 Sv. Maksimilijan Kolbe S 15 UZNESENJE BDM – VELIKA GOSPA N 16 20 KROZ GODINU, Sv. Rok Čitanja 1. čitanje: 1 Kr 19, 4-8 Psalam: 34, 2-9 2. čitanje: Ef 4, 30-5,2 Evanđelje: Iv 6, 41-51 Čitanje iz Prve knjige o kraljevima stavlja pred nas lik proroka Ilije. Beskompromisni borac za pravovjerje, Ilija, u vrijeme otpadnika kralja Ahaba i njegove bezbožne žene Jezabele, posustaje, pada u očaj i želi umrijeti. Kao svaki prorok, tako je i Ilija imao zadatak da postidi Baalove proroke koje je dovela Jezabela. Bilo bi dobro pročitati cijeli tekst iz Biblije koji prethodi današnjem prvom čitanju. Tu vidimo veličinu poduhvata koji je poduzeo Božji prorok, ali isto tako i rizika. Što ako to ne uspije? Trebamo biti svjesni da Božji poziv i poticaj ipak pripada onostranosti. Kako god bio jasan prekriva ga veo tajne koja razdvaja ovo ovdje, sada, uživo, prisutno i onostrano. Čin u koji se upustio Ilija za njega je značio život ili smrt. Pobjeda Božja nad sljedbenicima Baalovim ili njegova osobna i proročka propast. Cijeli se događaj odigrao na brdu Karmel. Kad je narod vidio gdje se u čudesnoj žrtvi objavljuje pravi Bog, uplašio se i pao ničice priznajući : ''Gospodin je Bog''. Međutim, za Iliju nije bilo vrijeme slavlja i radosti jer su mu za petama Jezabelini ljudi nakani da ga ubiju. Čudesni znak na Karmelu uvjerio je narod ali ne i poganku Jezabelu. Božji čovjek bježi. Kuda nego na brdo Horeb, Božje brdo, drugo ime za Sinaj. Ta divna duša Ilijina tjera ga k svome ljubljenome – Stvoritelju. Ali Ilija je ipak samo čovjek. Zaogrnimo se na kratko prašnjavim ogrtačem Ilijinim i poslušajmo o čemu to njegovo srce razmišlja dok se spotiče o kamenje hodajući sam pustinjom nakon što je u Beer Šebi otpustio slugu. Osjetio se napuštenim. Kao da ga je i sam Bog zaboravio nakon što je za njega dao sve od sebe stavljajući vlastiti život na kocku. Toliko se rastužio da je sjeo pod grm i zaželio umrijeti. Više nije imao snage. Nema smisla ići dalje sam, bez Božje pratnje. I dok je zaspao Bog ga budi preko anđela i krijepi ga da može nastaviti put. Hrana je doduše skromna kruh i voda, ali dovoljno snažna da može izdržati simboličkih četrdeset dana i noći. Od davnine uzima se ta okrepa Božja kao pralik Euharistije. I danas je uzeta u tom smislu, kao uvod u Evanđelje koje govori o ''Kruhu s neba.'' Za euharistiju imamo u našem jeziku još jednu lijepu riječ, poputbina. Nije to samo poputbina koja se daje bolesnicima. Euharistija je poputbina na našem životnom putu prema vječnosti, konačnoj domovini. Ne jedan puta se iskren i pobožan vjernik osjetio u životu poput Ilije. Ne mogu više dalje. Život vjere postaje pustinja prazna kao da nema ni Boga ni utješne hrane odozgor'. Najradije bih odustao. Nevjernici i oni iz pseudo kršćanskih sljedbi često prezrivo gledaju tu našu kršćansko – katoličku borbu, jer ne razumiju slast utjehe, duhovne hrane, nebeske mane, euharistije, koju nam Bog daje ako smo ustrajni i zbilja idemo do kraja, pa nam prigovaraju kako smo podijeljeni između htjeti i moći. Dok smo mi svjesni činjenice da ja doduše ne mogu, ali zato može Onaj kojemu smo povjerovali. S tim u svezi ide i današnje Evanđelje. Kao što su Židovi mrmljali jer nisu razumjeli što on to govori: ''Ja sam kruh koji je sišao s neba», tako se ponašaju i oni koji bi u otajstvo vjere htjeli uči isključivo svojim umovanjem. Koji bi prije ulaska analitički podvrgli nesagledivu tajnu vjere svome sićušnom umu. Konačno, koji bi vjeru prekrajali prema svojim prohtjevima i pomodnim hirovima. Ako pozornije pratimo nedjeljna čitanja mogli smo već primijetiti da uglavnom prvo čitanje i Evanđelje čine jednu cjelinu, dok poslanica ide pomalo ''svojim putem''. A zapravo je poslanica direktni naputak kako Evanđelje provoditi u život. Tako je i danas apostol Pavao vrlo direktan. Dok govori Efežanima, govori i nama: « Braćo! Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi nego kao mudri!'' (Ef. 5.15). To se osobito tiče nas vjernika a internetu. Ne ludi nego mudri, jer za svaku ćemo riječ odgovarati. Uvijek moramo biti svijeni da smo mi braća i sestre. Da pripadamo zajednici – Crkvi i da se trebamo tako vladati, a ne kao nerazumni, skloni svađama i nepromišljenim izljevima srdžbe na svaku malenkost. Da nam se ne bi nevjernici smijali i nalazili uporište za svoju nevjeru u našem ponašanju. Na žalost po raznim forumima koji si prisvajaju neki kršćanski profil može se naći toliko toga što ne priliči vjerniku. Uvijek su tu prisutni deklarirani ili nevjernici ili oni koji u sve sumnjaju ili kojekakvi krivovjerci. Neki od njih su tu jer traže istinu, ili ih još neka tanka nit milosti drži uz vjeru. Svojim ponašanjem možemo tu nit učvrstiti, ali i zauvijek prekinuti. Molitva vjernika Pomolimo se Ocu nebeskome koji nam daruje Kruh s neba i potiče nas da taj dar spasenja dijelimo braći ljudima. 1. Za Crkvu sabranu od mnogih naroda i plemena, da radosno i sa zahvalnošću blaguje kruh spasenja i da bude znak tvoje dobrote prema svakom čovjeku, - Molimo te. 2. Za one kojima je povjerena skrb za opće dobro, da odbace sve što je sebično, nečasno i nedostojno čovjeka, te budu promicatelji mira i pravde, - Molimo te. 3. Za ljude cijeloga svijeta, da ih oslobodiš ropstva tame i zablude, te ih obasjaš svojim svjetlom i povedeš putem istine, - Molimo te. 4. Za nas, da budemo ponizni služitelji tvojih dobara, kako bi po našem životu mnogi upoznali Kristovo evanđelje, - Molimo te. 5. Za mlade kršćane, da im budeš izvor prave radosti, sreće i nade, - Molimo te. 6. Za bolesne, nemoćne i umiruće, da u svetoj popudbini osjete spasonosni lijek i nadu u većni život, - Molimo te. 7. Za vjerne mrtve koji su se nadali vječnom životu, da ih po svome milosrđu primiš u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te. Svemogući Bože, ti nas na ovoj euharistijskoj gozbi ljubavi i zajedništva hraniš kruhom s neba. Obdari nas svojim Svetim Duhom da budemo graditelji onakvog svijeta kakav si ti zamislio. To molimo po Kristu Sinu tvojem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
05.08.2015., srijeda
BLAGDAN PREOBRAŽENJA GOSPODINOVA BOŽJE LICE 6. kolovoza
 Današnji blagdan Preobraženja Gospodinova ili kako se kod nas lijepo kaže Božje lice, poziv je vjernicima na strahopoštovanje pred Isusom Gospodinom i Bogom. Blagdan Preobraženja Isusova utemeljio je papa Kalist III. 1457. godine u znak trajne zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima kod Beograda koju je izvojevala kršćanska vojska pod vodstvom gubernatora Ugarske Ivanom Hunjadijem, kojega je narod opjevao kao Sibinjanin Janka. U toj bitci sudjelovao je i sv. Ivan Kapistran, a bilo je to 22. srpnja, 1456. godine. Do tada se taj blagdan slavio samo na Istoku. Isti papa, a na spomen te pobjede, uveo je običaj da se ujutro u podne i na večer moli Anđeo Gospodnji i da se tada zvoni. Spomen toga događaja nalazi se na Rafaelovoj slici Preobraženje koja se nalazi u bazilici sv. Petra. Svećenik Ivan Kokot zapisao je da se na toj slici nalaze i povijesne osobe iz tadanje hrvatske povijesti (Bogoslovska smotra, god. 1977. br. 4, 511. str.). Kao uvod današnjem blagdanu i evanđelju uzeta je najsvečanija vizija proroka Danijela. Dva su glavna lica toga viđenja; Pradavni i Sin čovječji. Ta se vizija duboko dojmila pisca Apokalipse apostola Ivana. Pradavni je gospodar povijesti, Bog Otac, vrhovni Sudac. Stoga i piše: ''Sud sjede, knjige se otvoriše.'' Te knjige simboliziraju nepronične Božje naume, planove; naše dugove i odgovornosti zbog svjesnih propusta za koje nikada nismo rekli ''oprosti mi Gospodine.'' Uz Pradavnoga tu je i Sin čovječji naziv koji će biti najomiljeniji naziv kojim se nazivao Isus. Isus se na ovo Danijelovo proroštvo poziva u najsudbonosnijem trenutku svojega života. Kad ga je pod teškom zakletvom pitao veliki svećenik: ''Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?'' (Mt 26,63). Isus odgovara pozivajući se na Danijela: ''Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desna Sile (Božje) i dolazi s oblacima nebeskim.'' Prije svoje muke Isus izvodi trojicu povlaštenih učenika na visoko brdo. Tu im se ukazuju prvaci Staroga zavjeta, Mojsije i Ilija. I oni su imali susret s Bogom na brdu. Konačno u svim religijama svijeta susret s Bogom odigrava se gore, na visokom brdu. Kada su učenici ugledali Isusa u sjaju slave Očeve, kako kaže poslanica Hebrejima da je Sin Božji ''odsjaj slave Očeve i izraz njegova bića'' (Heb 1,3) u zbunjenosti nisu znali što govore. Još je jedanput Isus pokazao svoje Božansko lice na jednom drugom brdu, na Golgoti. Tada na njegovom licu nije bilo sjaja. Prekrile su ga rane krv i bol kao izraz potpune Božanske ljubavi u svom smirenom predanju. Oni kojima je pojam Boga posuđen iz ikonografije vladara, kralja ili cara i uz sav sjaj koji s time ide, možda bi Isusovo Božansko lice mogli prepoznati na teofaniji brda Tabor, ali nikako na Golgoti. Pa ipak, sve upućuje na to da pulsiranje beskonačnog svemira ima svoj centar u beskonačnoj Božanskoj ljubavi koja je najsjajniju objavu imala na Gogoti obučena u haljinu krvi Sina Božjega. Tom smo objavom Kristove žrtve spašeni i svatko od nas ima pravo moliti: Gospodine, koji si za moje spasenje umro i uskrsnuo, daj da lice tvoje ugledam u Kraljevstvu nebeskom. Amen. Molitva vjernika U nadi da ćemo i mi jednoga dana preobraženi stati pred lice Sina čovječjega, uputimo svoje molitve Pradavnome. 1. Za Crkvu, zaručnicu Kristovu, da trajno odražava njegov Božanski sjaj, - Molimo te. 2. Za sve kršćane, da bez straha i kolebanja krenu putem poniženja i križa svoga Učitelja i Vođe, - Molimo te. 3. Za one koji traže smisao života, da ih obdariš bogatstvom svoga Duha kako bi spoznali pravu istinu, - Molimo te. 4. Za nas okupljene da ne izgubimo vjeru u konačnu proslavu koju je na današnji dan Isus obznanio trojici svojih učenika, - Molimo te. 5. Naše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te. Gospodine Isuse, ti si se na gori preobrazio i svoju nam slavu pokazao. Molimo te ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo ti se na kraju ovog našeg zemaljskog putovanja pridružili u nebeskoj slavi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. |
