propovijedi
10.01.2014., petak
KRŠTENJE GOSPODINOVO god. A
 N 12 KRŠTENJE GOSPODINOVO P 13 Hilarij, Veronika U 14 Feliks, Srećko S 15 Pavao pustinjak, Pavlek Č 16 Honorat, Časlav P 17 Antun opat S 18 Priska N 19 2. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Iz 42, 1-4. 6-7 Psalam: 29, 1a i 2. 3ac-4. 3b i 9c-10 2. čitanje: Dj 10, 34-38 Evanđelje: Mt. 3,13-17 Voda je život. Voda u povijesti Božjega naroda znak je posebne Božje milosti. U zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj žubor vode nešto je što budi neopisivu radost. Daje osjećaj sigurnosti. Oko vode koja natapa zemlju raste raslinje koje služi za život čovjeku i njegovom blagu od kojega živi. Mi, koji živimo u zemlji koja obiluje vodom nismo ni svijeni što voda znači onima koji njome oskudijevaju. Zbog te svoje važne uloge koja znači život za ljude, životinje i raslinje, voda je od pradavnina simbol života i čistoće; i to ne samo na tjelesnom i fizičkom planu nego i na duhovnom. Tako se ruke preru u znak moralne čistoće, da su nedužne i da nisu počinile zla. (Ps 26,6; usp. Mt 27,24.) Svećenik, prije nego li će prinjeti darove Bogu pere ruke. Grješnik koji napušta svoje grijehe sličan je uprljanom čovjeku koji se pere (Iz 1.16). Upravo na osnovi takvog shvaćanja krsti Ivan zvani Krstitelj. On prvo propovijeda obraćenje ''jer se ispunilo vrijeme''. Treba odbaciti sva svoja nedjela i grijehe. Sve se to događalo uz rijeku Jordan, posvećenu rijeku Božjeg naroda. U tu rijeku ušao je i Isus Sin Božji, nama u svemu jednak osim u grijehu. On je taj Emanuel, Bog s nama, uz nas i to je glavni razlog što je zatražio Ivanovo krštenje. Ti bi mene trebao krstiti, govori Ivan, ali Isus ustraje jer njegovo je poslanje upravo to, biti među svojim narodom, s njime jednak. Ivanovo krštenje na rijeci Jordanu nikako ne bi smjeli poistovijetiti sa sakramentom krštenja koji je ustanovio Isus dok je slao svoje učenike da propovijedaju Evanđelje ili radosnu vijest i da krste… Za krštenje Novi zavjet rabi riječ zaroniti grčki baptizein, jer se krstilo uranjanjem. Sveta braća Čiril i Metod prevodeći baptizein na slavenski jezik stvaraju novu riječ krstiti - kristiti; učiniti nekoga Kristom. Prema tome Ivan nije krstio – činio nekoga Kristom, nego je uranjao i nije bio krstitelj nego Preteča Isusov. Tako je krštenje riječ koja se može koristiti jedino za sakramenat kojemu je Ivan tek navijestitelj. Pavao apostol će to izreči na jedan otajstven način: Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist ( Gal. 2,20). Po obrednom zaranjanju u vodu novokrštenik iz vode ustaje kao Krist iz groba – kao'' novo stvorenje'' (Gal. 6.15). Žalosno je što je kod većine kršćana krštenje shvaćeno kao dovršen čin. Treba krstiti dijete da ne bi imali nekrsta u kući. U tome ima puno praznovjerja i neznanja. Krštenje je inicijacijski čin. Obred krštenja je tek klica iz koje treba rasti i razvijati se kršćanin. Djeca se krste jer su tu roditelji koji žive svoj krsni savez s Bogom i upućivati će svoje dijete putem Kristovim – putem spasenja. Ja ću prepustiti svome djetetu da ono samo bira kad odraste hoće li se krstiti ili ne; tako razmišljaju suvremeni bezvjerci. Kada bi vjera u njihovom životu bila istinska vrijednost onda bi dijete od malena upućivali Bogu kao što se brinu za naobrazbu djeteta ili njegovo zdravlje. Koja bi to prava majka prepustila djetetu na volju hoće li se dok je hladno toplo obući ili ne? Hoće li pisati zadaću ili ne? Hoće li se zdravo hraniti ili ne? Pa kad se brinemo za tijelo svoga djeteta zar ćemo mu nezrelome prepustiti brigu za njegov duhovni život? Krštenjem se kršteniku otvaraju vrata milosnog života s Bogom. Milosni dar po kojemu postajemo djeca Božja; kraljevsko svećenstvo, narod stečen otkupiteljskom žrtvom Kristovom. Dokle god smo svijesni sinovstva Božjega koje nam je Krist priskrbio ne trebamo se plašiti da će sin tame imati bilo kakvu vlast nad nama. Stoga neka suvremena zastranjenja i u samoj crkvi, koja pretjerano naglašavaju moć đavla nad krštenima ne samo da nisu utemeljena u pravoj kršćanskoj vjeri nego umanjuju vrijednost tog spasonosnog sakramenta. Jednako je tako u suprotnosti s naukom Crkve nekakvo liječenje obiteljskog stabla jer se time opovrgava milosni učinak sakramenta krštenja po kojemu krštenih stvarno postaje novo stvorenje, dijete Božje, baštinik Kraljevstva nebeskog i u koliko razvija taj krsni nukleus pribrojen je svetima i otkupljenima krvlju Kristovom. O divnog li otajstva spasenja koje si pripravio onima koji su povjerovali i krenuli za tobom Gospodine. Ivan je za sebe svedočio: ''Ja vas krstim (uranjam) vodom…..Ali dolazi jači od mene….On će vas krstiti (uroniti) Duhom Svetim i ognjem.'' Drugim riječima: Uranjanje u vodu je inicijacijski čin očišćenja i novog rođenja, a po ognju Kristova Duha ili Duha Svetoga započinje pravi život. Duh Sveti je Duh Kristov koji je punina života koga će osjetiti oni koji iskreno mole njegovu snagu (energeion). U tom Duhu svaka ljudska osoba će moći ostvariti sve potencijale vlastitog duha koji su mu od Boga dani. Razviti će svoje urođene sposobnosti i neće robovati strahu koji je svojstven onima koji su se dali ukalupiti u neke uskogrudne forme i konvencije, nego će u punoj slobodi i punim plućima udisati ovaj život onakav kako ga je Bog zamislio i za nas predvidio. Nažalost, mnogi kršćani uskogrudnost kao i neke stečene navike smatraju jedino primjerenim da bi netko bio pobožan. Sloboda i originalnost prije je smatrana ekscentričnošću nego li darom Duha Svetoga, pa su i neki sveci u povijesti Crkve gledani poprijeko samo zato što su na svoj način živjeli puninu slobode djece Božje. Onako kako se uglavnom danas propovijeda kršćanstvo, to je prije stvaranje prepreka Duhu Božjemu nego li život po Duhu. Naša misna, krsna i ina slavlja prije su slična karminama nego li istinskom slavlju. Ne što to Božji narod ne bi htio, nego su strukture mrtve ili se doimlju morbidno, sentimentalno, što je u dubokoj suprotnosti sa snagom i poletom Duha Svetoga. Nema istinskog života po Duhu dok se ne stvori Duhovski kovitlac koji će otpuhnuti slamu uskogrudnosti i stečenih navika da bi došlo na vidjelo čisto žito istinskog i nesputanog života u Duhu. Amen. Molitva vjernika: Obratimo se molitvom nebeskom Ocu koji nas je po sakramentu krštenja prihvatio kao svoju ljubljenu djecu: 1. Za Crkvu, zajednicu krštenika; da ostane vjerna svome Učitelju i tvoje spasenje donese po cijelome svijetu. - Molimo te. 2. Za sve one odrasle osobe koje se pripremaju primiti sakramenat krštenja; da dožive istinsko i temeljito obraćenje. – Molimo te. 3. Za mnoge kršćane koji trpe zbog tvoga Imena; da ih ohrabriš svojim Duhom i obdariš ljubavlju prema svojim neprijateljima. – Molimo te. 4. Za krštenike koji su zaboravili na milosni dar krštenja i ostavili te; da ih vratiš na pravi put spasenja. – Molimo te. 5. Za našu zajednicu da slabe u vjeri okrijepiš i pokreneš iz osrednjosti i mlakosti. – Molimo te. 6. Za sve one koji nepravedno napadaju Crkvu; da uvide kako su na krivom putu. – Molimo te. 7. Za našu pokojnu braću i sestre; da se po tvome milosrđu pridruže mnoštvu onih koji te u nebu slave bez prestanka. – Molimo te. Gospodine divno si otajstvo spasenja pripravio onima koji su povjerovali i krenuli putem spasenja. Ivan Krstitelj govori: Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Spali Gospodine vatrom svoga Duha naša zla nagnuća, da ti čistim srcem služimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
