propovijedi
11.04.2013., četvrtak
TREĆA VAZMENA NEDJELJA god. C
 14. N 3. VAZMENA, Valerijan 15. P Krescencij, Anastazija 16. U Bernardica 17. S Rudolf, Inocent, Šimun 18. Č Atanazij, Euzebij 19. P Konrad, Rastislav 20. S Agneza, Neža 21. N 4. VAZMENA, Dobri Pastir, Anzelmo Čitanja: 1. čitanje: Dj 5, 27b-32. 40b-41 Psalam: 30, 2 i 4. 5-6. 11 2. čitanje: Otk 5, 11-14 Evanđelje: Iv 21, 1-19 Ime nad svakim imenom Što bi učinio mladić kad bi se od njega tražilo da se odrekne svoje voljene? Da joj niti ime ne smije spomenuti. Što bi rekao roditelj kad bi se iz bilo kojeg razloga trebao odreči svoga djeteta? Zabraniti istinskom umjetniku stvaranje, pravom, zanesenom znanstveniku njegovo predano istraživanje? To bi zapravo značilo oduzeti tim osobama smisao njihova života. Jednako su tako doživjeli Isusovi učenici zahtjev Velikog svećenika da ne uče u ime Isusovo. Zapravo, on nije rekao u ime Isusovo nego samo ''u to Ime''. Djela apostolska dosta često umjesto Isus kažu jednostavno Ime. Jer, ono je jedinstveno, vrhunsko, ''Ime nad svakim imenom'' (Fil 2,9). To Ime je je ime za Spasitelja koji je započeo novi svijet, eru uskrsnuća. U tom Imenu zadobivamo oslobođenje od grijeha i smrti. Po krštenju, na otajstven način, sjedinjeni smo s tim Imenom. Ono je vjerniku na uzdignuće i život ili na propast i smrt, ako ga se odreknemo ili ga pogrdimo svojim nedostojnim životom. To je sveto Ime od samog utjelovljenja bilo ili znak osporavanja, kao u slučaju židovske crkvene vlasti, ili bezuslovnog prihvaćanja – slućaj apostola. Kršćanin bi sebi trebao češće postavljati pitanje: kako se odnosim prema tom Imenu? Što ono za mene znači? Moja molitva neka bude: ''ne odbaci me Gospodine od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene!'' Ljubim te Ljubavi vječna, jer znam da me nećeš odbaciti i sav ti u zanosu pjevam današnji psalam (biblijska pjesma iza prvog čitanja): ''Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja, Na rubu groba ti si me oživio.''(Ps 30) Prije nego dotaknemo današnje evanđelje, poslušajmo što to odzvanja u otkrivenju Ivana apostola? Kakve su to pjesme kojima je isprepletena ova zanimljiva apokaliptička literatura? ''Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov!'' (Ot 5, 12) Ili: '' Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast i slava i vlast u vijeke vjekova!'' (Otk 5, 13) To su samo neke apokaliptičke pjesme uskrslom Jaganjcu iz najstarije kršćanske liturgije. Njih su, dakle, pjevali na euharistijskim sastancima, ili kako su znali reči: lomljenju kruha, već apostoli i njihovi učenici. Prva je Crkva pjevala sa zanosom, kao što se i svjedočilo neustrašivo, a vjera u sveto Ime pečatila vlastitom krvlju. Uskrsni ''piknik'' Ovaj evanđeoski odlomak pun je simbolike. Sve ima svoje zašto. Od broja riba sto pedeset i tri – simbolički broj spašenih, pa do prepoznatljivih karaktera dvojice glavnih učenika; Ivana i Petra. Ivan je taj koji ima milost prepoznati Isusa. Stoga kaže Petru: ''Gospodin je!'' Ne učitelj, nego Gospodin – Kyrios. Petar pak ne bi bio Petar kad ne bi prvi skočio da bude uz Učitelja. Pa ipak taj prvi uskrsni ''piknik'' za Petra je bio bolan. Nakon doručka slijedila su tri neugodna pitanja Petru: ''Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?'' Ta tri pitanja potresla su Petrovu dušu. Zar ga nije upravo on tri puta zatajio? Zdvojan i žalostan odgovara: ''Ti znaš da te ljubim.'' Isusove riječi: ''pasi ovce moje'', ''pasi jaganjce moje'' treba shvatiti da Gospodin nije odustao od plana s Petrom koji je bio zacrtan već pri prvom susretu, kada ga je brat Andrija doveo pred Isusa (Iv 1, 42). Tada je Petar dobio novo ime, to u Biblijskoj predaji znači nova služba. Petar – stijena, na kojoj će Gospodin graditi Crkvu svoju. Onaj koji ga je poznavao kao otvorenu knjigu, sigurno nije mislio na granitnu stijenu. Gospodin je, prije svega, vidio Petrovo plemenito srce, doduše, naglo i brzopleto, ali vjerno. Isusov izbor svjedoči uvjek ponovno: Bog je Ljubav. Istina, Božja ljubav je zahtjevna, ali on će sam proizvesti u nama ono što želi ako mu se s pouzdanjem predamo moleći: Gospodine, tvoj sam takav kakav jesam. Ne odbaci me od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene. Amen. Vjernost Kristu i Crkvi Mala ali čvrsta zajednica okupljena u Imenu Isusovom naziva se Crkvom. Zbog nje je Isus došao na svijet, zbog nje je umro i uskrsnuo, da bi od malog stada postala velika zajednica 'spašenih', ne svojom snagom niti svojom pravednošću, nego milošću Onoga koji slabe, grješne i neuke pere svojom otkupiteljskom krvlju u 'kupelji preporođenja' – krštenju i pribraja ih djeci Božjoj. Ljudi ovoga svijeta ne poznaju ni Krista niti njegovu Crkvu. Za njih je Krist tek vjerski reformator, dobar čovjek... Za kojekakve suvremene sljedbe s ezoterijskim predznakom, On je doduše, veliki duhovni učitelj, ali u istom rangu s Budom i raznim samoprozvanim božanstvima... Jednako tako ni Kristova Crkva bolje ne prolazi. Za njih je Crkva tek jedna od ustanova od koje se zahtijeva da sebe predstavlja i da se ponaša po pravilima koje bi krojili oni koji bi bili najsretniji da je uopće nema. Biblijski pojam Crkve, kako ju Krist zamišlja oni niti poznaju niti žele upoznati. To da je on Pastir, a Crkva njegovo stado koje je 'ograđeno', jer postoje 'vrata', a 'stado' u ograđenom prostoru, kuda tati i grbežljivi vuci nemaju pristupa, oduvijek je bio poziv i poticaj članovima Crkve da se osjećaju kao velika obitelj. I, kao što se u jednoj normalnoj i zdravoj obitelji sve nesuglasice i možebitne loše pojave ne iznose u javnost, tako i članovi Crkve slabosti pojedinih članova niti su dužni, niti trebaju iznositi u javnost. Tzv. transparentnost, krilatica je kojom se želi uništiti svaka privatnost, kako bi se radoznalu i zlonamjernu svjetinu moglo hraniti tračevima i smećem kojega ima svugdje, u svakoj ustanovi, obitelji.... Žalosno je kada čak i neki službenici Crkve nemaju dovoljno crkvenosti pa se ponekad vladaju kao najamnici, kojima ugled i dobrobit vlastite Crkve ne znači ništa. U takvom okruženju mnogi vjernici se ne snalaze. Žaloste se kada se na orkestrirane napade na Crkvu nikako ili površno i nepromišljeno odgovara. Svijesni smo, kao što je i sam Krist bio svijestan da nismo zbor svetaca, nego grješnika kojima je potrebito obraćenje i milost oprosta. Sve to imamo u Crkvi i zato se prema njoj trebamo odnositi kao prema vlastitoj obitelji, radujući se dobru i napretku, a moleći za one koji su iznevjerili svoja krsna obećanja. Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je obradovao njegovim uskrsnućem i danas sabrao Duhom Svetim na ovo euharistijsko slavlje. 1. Potakni, Bože, sve kršćane da poput apostola i prvih svjedoka navještaju Krista Gospodina. – Molimo te. 2. Pomozi, Gospodine, svojoj Crkvi da raste u ljubavi prema tebi i braći ljudima. – Molimo te. 3. Učvrsti papu našega Franju zajedno sa svim biskupima Crkve u nastojanju da se među svim pripadnicima raznih vjera uspostave odnosi poštovanja i i suradnje. – Molimo te. 4. Ohrabri, Gospodine, mlade u našoj domovini da potaknuti riječju tvoga Sina zaveslaju hrabro na pučinu života. – Molimo te. 5. Učini da se državni poglavari zalažu za izgradnju mira i pravednosti. – Molimo te. 6. Okrijepi, Gospodine, svojom božanskom utjehom osamljene i napuštene osobe. – Molimo te. 7. Uvedi, Bože, u svoje kraljevstvo našu pokojnu braću i sestre. – Molimo te. Oče nebeski, ti nam pod vodstvom Duha Svetoga objavljuješ otajstva svoje ljubavi. Poslušaj naše molitve i učini da sudjelujući u svetim otajstvima spasenja, prepoznamo Gospodina Isusa Krista, koji stobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
