propovijedi

18.12.2012., utorak

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA ILI ADVENTA g. C



23. N 4. DOŠAŠĆA ILI ADVENTA, Viktorija
24 P BADNJAK, Adam i Eva (post)
25 U BOŽIĆ , ROĐENJE ISUSOVO
26 S Sv. STJEPAN, Štef, Krunoslav
27 Č Sv. Ivan ap. i ev., Janko
28 P Nevina dječica, Mladen, Nevenka
29 S Toma Becket, David
30 N SV. OBITELJ, Trpimir

Iz crkvenih običaja:
27. prosinca na blagdan sv. Ivana ev. blagosljivlje se vino.


1. Čitanje: Mih 5, 1-4a
Psalam: 80, 2ac i 3b, 15-16, 18-19
2. Čitanje: Heb 10, 5-10
Evanđelje: Lk 1, 39-45


Pripreme za Božićne blagdane u punom su jeku. Sve više se govori o konzumizmu kao nečem što je nespojivo s Božićem. Međutim, trgovci, ali i kupci ne mare za to. Običaji darivanja, ukrašavanja, stvaranja neke iluzije da je sve lijepo, dobro, čarobno, zapravo je starije od Božića i Božić je tek povod. U ovo tmurno i hladno vrijeme kada su najdulje noći, a najkraći dani i kada je sklonost depresivnim stanjima kod ljudi daleko veća nego li za ljetnjih sunčanih dana kada život pulsira oko nas, mi stvaramo iluziju svjetla paleći bezbroj žaruljica. Jednako tako stvaramo iluziju topline grijući svoje stanove iz kojih se šire mirisi raznih mirodija i borovih iglica. Sve to skupa jednim imenom zovemo Božićno raspoloženje u koje se dobro uklapaju Božićne pjesme, koje imaju čarobnu moć prenijeti nas u djetinjstvo, kada smo Božić, kao i sve ostalo, doživljavali daleko intenzivnije i s puno više djetinjeg zanosa. To bi mogli nazvati Božićna idila. Pa ipak, barem mi praktični vjernici, znamo da je to doduše lijepo, ali da je to ipak samo jedna iluzija koju smo si sami stvorili. Koliko god je danas Crkva sve glasnija u osudi takvog Božića nekako se dobiva dojam da niti mi, osim osude postojećeg nismo spremni prodrijeti dublje u Božićno otajstvo. Upravo ta riječ otajstvo ili tajna ključna je riječ za duhovnu avanturu pravog Božića. Ostavimo kritike i zaboravimo sve okolnosti u kojima se događa takozvano Božićno slavlje. U starim okolnostima pokušajmo otkriti novost Božića i njegovu poruku. Stoga zaboravimo djetinjasto sažaljevanje malog Isuseka koji se rodio u štalici i svu tu idilu i pastoralu i postavimo si ozbiljno pitanje, pitanje o kojemu bi trebala ovisiti vjera svakog od nas. Što je Bogu trebalo da se utjelovi i da se pojavi u jednoj štali?
Svojim utjelovljenjem Bog nam sigurno nije htio razotkriti svoju bit, - tko je on. Jer to ionako nebismo razumjeli. On nam je prije svega na taj način ukazao na tajnu života, koja se ne mjeri našim mjerilima i nije identična našim predodžbama. Štala naglavačke okreće naše ljestvice vrijednosti i nikako nije povod za sažaljevanje, nego prije poziv na otajstvo ili tajnu mudrosti, po kojoj je blato sve to naše premaganje, svi ti naši društveni statusi i ljestvice, konvencije, jer Bog je svojim utjelovljenjem u sam fokus stavio golog čovjeka. Pod golim se misli lišenog svega i imetka i časti i vlasti. On svojim utjelovljenjem poručuje da je ovo njegov svijet. Svijet kojega je on stvorio, kao nešto nevjerojatno lijepo, plemenito i savršeno i da je to mjesto također za takvog čovjeka. Stoga štala s malenim djetetom Isusom nije objekt niti sažaljievanja, niti toliko klanjanja, jer da je to Bog htio da mu se samo klanjamo rodio bi se kao kralj, nego, to Otajstvo života, koje nas danas kao možda nikada u povijesti poziva da prihvatimo život kao najveće otajstvo jer u njemu je sam Bog. To malo dijete u štali krhki je život koji je Bogu sva milina. Stoga riječ pobožan, koja zapravo znači živjeti po Božjem planu, ujedno znači otkrivati tajne života, kako bismo došli do samog njegovog izvora, a to je on sam utjelovljeni Bog.
O tom i takvom životu svjedoče nam danas dvije žene. Marija majka Isusova i njezina rođakinja Elizabeta. Njihovo otajstvo života su njihova nerođena djeca. Elizabeta u proročkom zanosu govori Mariji: 'Blagoslovljen plod utrobe tvoje.' Njezina radost uzrokom je da je i u njezinoj utrobi zaigralo čedo. Kakva uzvišena jednostavnost! Te dvije jednostavne žene koje je povijest stavila u samu osovinu zbivanja govore o svojim ženskim radostima kao najvišem stupnju koje netko može doseći.
Današnja četvrta nedjelja adventa oduvijek je bila u znaku Marije. Kao što smo na početku ovog našeg razmišljanja rekli, u starim okolnostima pokušajmo otkriti novost Božića. Stoga molimo Mariju da nam ona bude vodilja kroz otajstvo Božića i da nam pomogne da shvatimo bit tog prekrasnog i toliko krhkog otajstva Života u kojemu je sva Božja milina i da osjetimo što to znači, radost, toplina, svjetlo, koje nije tek nešto što smo si sami napravili kao Božićni ''štimung'', nego je plod milosti utjelovljenog Sina Božjega. Amen.

Uz Godinu vjere

Oni koji će čitati ovo nekoliko misli o vjeri, sigurno nisu osobe kojima su božićni blagdani tek skup lijepih običaja. Vjera te blagdane preobražava u izvor milosnog pohođenja Sina Božjega.
Ali kakva vjera? To sigurno nije vjera koja bi bila slična ideološkom, političkom... opredjeljenju, gdje se zna što i kako nešto treba zastupati, braniti....
Vjera je život s Bogom. To je svakidašnja borba sa samim sobom i zlim u meni i oko mene. To je preispitivanje, prihvaćanje i odbacivanje, dok mi ne postane u pravom smislu život poput zraka koji udišem, hrane koju uzimam... Vjera je svjetlo mojim duhovnim očima. Ona je potpuno predanje Stvoritelju.
Poznato je koliko ljudi trpi upravo u to božićno vrijeme. Starci koje je njihova obitelj smjestila u neki dom da tamo samuju. Oni koji nisu imali sreće pronaći srodnu dušu i dok se drugi raduju u umjetno stvorenoj božićnoj idili oni pate u svojoj osami. Pa djeca koju roditelji ne razumiju, roditelji od kojih su se djeca otuđila. Supruzi koji žive u braku koji je izgubio svoju draž i toplinu.
Osamljen čovjek bez utjehe najadnije je svorenje na ovom svijetu.
Dubina vjere mjeri se po tome koliko može svojom snagom ispuniti dušu čovjeka da mu samoća postane topli dom unutarnje tihe radosti.
Kako se dolazi do takve vjere? Iskrenim predanjem Stvoritelju!
Gospodine, od sada nikuda bez tebe. Ti si mi dah koji udišem da bi živio. Ti si mi svjetlo da se ne izgubim. Ti si moja radost koja preobražava sve oko mene. Hraniš me optimizmom i daješ mi snagu da pobijedim svako zlo i nevoju
.




Molitva vjernika

Zahvalni Ocu nebeskom, koji nam je poslao svoga Sina, rođenog od Marije, koji nam bijaše u svemi jednak osim u grijehu; recimo svoje molitve.

1. Neka tvoja Crkva bude vjerna blagovijesnica Radosne vijesti, - Molimo te.
2. Daruj svojim mirom, Gospodine, sve narode svijeta i potakni ih na međusobnu ljubav i solidarnost, - Molimo te.
3. Oslobodi, dobri Bože, ljude ovoga svijeta svakog ropstva, duhovnog i tjelesnog i podaj im puninu života, - Molimo te.
4. Daj da budemo, poput Marije u službi istinskog života koji smo primili na otajstven način po tvome Sinu, - Molimo te.
5. Ojačaj našu vjeru, da poput Marije imamo puno povjerenje u Božje planove, - Molimo te.
6. Mladost našu ispuni optimizmom ta teže za plemenitim ciljevima u životu, – Molimo te
7. Svojim svjetlom obasjaj našu pokojnu braću i sestre da se pridruže zajednici svetih, - Molimo te.

Svemogući Bože, ti si nam po svojoj božanskoj ljubavi darovao svoga Sina Isusa Krista da nas otme tami grijeha i uvede u svjetlo tvoje Božanske milosti, daj da ti služimo u radosti i zahvaljivanju. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.