propovijedi
13.11.2012., utorak
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU b
 Današnja nedjelja je predzadnja u crkvenoj godini i stoga su čitanja snažno obojena eshatološkom simbolikom. Eshaton – grč. Konačnica, nije prvenstveno neka prijetnja, nije naviještanje skončanja svijeta, jer to nije pojam koji bi se odnosio na povjesno nego na teološko. Istina, Markov tekst koji smo čitali u evanđelju, ima svoj odjek na opće raspoloženje i vjeru kao da je nadošao kraj svijeta. Previše se toga dogodilo, previše se zgusnulo u jednom povijesnom trenutku a da vjernik ne bi potražio odgovor. Odgovori se u takvim trenutcima traže u apokaliptičkoj literaturi. Prva Crkva nalazi odgovor u Knjizi proroka Danijela koja je nastala u teško vrijeme prisilne helenizacije Božjeg naroda. Tu ne treba, dakako izostaviti Knjigu otkrivenja Ivana apostola. Logički se onda postavlja pitanje; ako je tako, ima li onda smisla naviještati ono o čemu nam govori Biblija da će se dogoditi na koncu vjekova, posebno ako se to čini svake godine u određeno vrijeme, tj. pri koncu crkvene godine i to više kao obredno ponavljanje? Naviještanje povjesno shvaćenog eshatona bila bi besmislica jer; ''..o onom danu i uri nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.'' (Mk 13, 32) Posebno je suvišan strah od kozmičkih katastrofa i kataklizmi koje će tome predhoditi. Kada je velika poplava 1964.g. potopila gotovo polovinu grada Zagreba, ljudi nisu mogli vjerovati da se nešto tako može dogoditi. Tada sam čuo kako jedna žena usred bijela dana u naselju Rudeš glasno viče, kako je došao kraj svijetu zbog grijeha i zla koje su ljudi počinili. Katastrofe i kataklizme jednako kao i vjerničko razmišljanje nad eshatološkom biblijskom literaturom ima smisao da nas probudi i da nam posvijesti ono temeljno na čemu se treba zasnivati svaka vjera, a to je da je klica vječnosti u nama. Da ju ne smijemo zaboraviti i da to znači poziv na život u zajedništvu s Bogom. Na život u okrilju milosti djece Božje. To znači da nismo izgubljeni pozemljari nego smo već sada tu na ovome svijetu uključeni u život koji je protkan nitima vječnog života. Pa kad vidimo smokvu kako pupa onda ne bi trebalo razmišljati o skončanju nego o poldovima tih pupova. Kršćanski optimizam, doduše ne proizlazi iz neke stečene ugode i nije plod hedonističkog zadovoljstva, on se hrani upravo na toj svijesti da smo vječni, pa onda niti jedna žrtva nije ni prevelika niti preteška, a niti koprena smrti kroz koju nam je proči nije toliko zastrašujuća, jer nas s onu stranu čeka Svjetlo neugasivo Božje Ljubavi. Amen. Molitva vjernika Predragi, uputimo svoje molitve Bogu, Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga. 1. Za svetu Crkvu, da predvođena duhovnim pastirima ide u susret Kristu Kralju i Sucu, - Molimo te. 2. Za sve odgovorne, da se iskreno i zauzeto zauzmu za istinu, pravednost i mir, - Molimo te. 3. Za sve koji trpe, da svoje trpljenje pridružuju Kristovim patnjama i na taj način pomažu pri ostvarivanju Kraljevstva nebeskog tu među nama, - Molimo te. 4. Za one koje muče osjećaji beznađa, straha, depresije, da u tebi prepoznaju Oca puna brižne ljubavi, - Molimo te. 5. Za mlade da se odazovu tvome pozivu te da se ostvare do punine kao dobri, plemeniti i vrijedni ljudi na kojima počiva budućnost naroda i Crkve, - Molimo te. 6. Za sve nas okupljene na euharistiji, da nas ispuniš svojim Duhom kako bismo ti služili u ljubavi bez straha, - Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih po svome milosrđu uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te. Gospodine Bože, Gospodaru vjekova, ti nas poznaješ bolje nego mi sami. Po svome Svetom Duhu učini nas vjernim graditeljima tvoga kraljevstva . To te molimo po Kristu Gospodinu našem. |
