*Koje su granice, ciljevi svega što smo do sada postigli i ostvarili. Životni prioriteti...... ionako ćemo svi jednom krepat. XD

*Sigurna sam da je svatko barem jedan jedini put došao do vrha, a onda ponovo pao na dno hranidbenog lanca ili ostao gore.
ja sam naravno na vrhu. xd

*Na svijetu živi 6 milijardi ljudi, a svi su različiti. Kako se iz tako primitivna bića razvio čovjek. Majmun - čovjek. >(ujea, znači da su nam majmuni rođaci)
*Homosapiens, dlakavi niski stvor, ružan da boli i današnji čovjek. Oke, oke, možda se kod nekih vide sličnosti...... al budimo realni mora da je neka homosapiens ženska rodila nekog mutanta nalik na čovjeka i tako je taj mutant napravio još mutanata i tako je nastao čovjek - mutant. > oke, priznajem, ova teorija je blesava...... ali..... svejedno, kako drugačije objasniti?
*Kako doći do vrha i kako uspjeti? Kako svoje snove pretvoriti u realizam? Zapravo, svi oni "važni" ljudi koji su ušli u povijest, možda su olakšali i nama život..... ali,budimo realni, koga uopće zanima povijest. Istina..... zanimljiva je, ali u životu ti nije važno znati gdje se nalazi Bašćanska ploča ili možda tko je izumio dinamit, nego, valjda sami znamo što trebamo znati (kako tko).
*A što je s pitanjem smrti, koja je njegova bit? Po mojem mišljenju, zašto uopće živiti ako znaš da ćeš krepati? svi mi imamo svoje ja koje se boji umrijeti, ali opet tu postoje mnoge "ja" ličnosti koje su "neustrašive i hrabre", ničeg se ne boje. Smrt je kao posao pirotehničara, nikad ne znaš kad će sjevnuti. Samo se prepustiš, ili pak, odupireš se svom snagom i svim duhom svojim. Ali, svejedno ti je očeš umrijet za 2 minute ili kad pročitaš ovaj post. A što je s onim pričama o "svjetlu na kraju tunela"? - a što ako je to tunel kroz koji prolazi vlak, svjetlo na kraju tunela..... opet?
Ne kužim ni ja, al oke.....



*Iz majušne promjene do velikog koraka koji ovisi samo o tebi. Kao alpinist, očeš, moraš, (ne) možeš.
*Ako radiš male korake u životu..... to je dobro....... barem znaš što želiš, koje su ti granice i koja je svrha svega toga.
A ja? ja se u životu gegam, kad odabirem puteve, lijevo ili desno, uvijek promislim dvaput. U neku ruku je to dobro, ali što kad su u pitanju velike odluke, brze ili strašne odluke. Život ili smrt? Možda bi me toliko razmišljanje ipak odvelo u smrt. Ali, što ako sam snalažljiva? Ništa. O odlukama važnima za život, velikim promjenama ipak treba promisliti. Ponekad su promjene dobrodošle i uklope se, a ponekad su nepotrebne i upadljive.
*Ljudi koji su snalažljiviji, bolje će se snaći u vrtlogu života, a oni kontrolfrikovi, manijaci i ne snalažljivi ljudi, izgubit će se u gomili.
U životu treba biti glasan, ali ne toliko da svodiš sve na sebe jer tako nećeš dobro završiti, općenito. Poznajem neke takve ljude...... (neću da kažem imena) što će s takvim ljudima biti kad više neće imati nikoga, kad se odvoje o jata? Kao izgubljeni ptići.........

*Čvrsta volja za ostvarenjem svog sna bit će dovoljni da budeš ustrajan i "hodaš" ravno prema cilju, a kad tamo stigneš, javi mi.
(Trebaš broj?)