nedjelja, 25.03.2007.
jos malo o poslu: razgovor za posao 1
kako sam opet u potrazi za novim poslom u zadnje vrijeme jako cesto gubim dragocijene sate na raznim razgovorima za posao.
pa u to ime evo karatkog opisa kako to inace ide...
nakon sto posaljes zivotopis nekoj firmi u potrazi za poslom, oni te (ponekad) nazovu kako bi te upoznali, spojili ime sa licem i dali svoju strucnu procjenu da vide da li si dovoljno sposoban, pametan(u nekim slucajevima glup), lijep, inteligentan (...) da bi radio za njih.
na razgovor jr najpametnije doci ili par minuta ranije ili TOCNO na vrijeme, kasnjenje nije u tom susretu nikako pozeljno jer daje los dojem o osobi. na 90% razgovora kojima sam ja prisudstvovala (a bilo ih je dosta) osoba koja vodi razgovor redovito kasni (isprike iznimkama) i to obicno iz par razloga: 1.da bi vam pokazali koliko ste vi zapravo nevazni i lako zamnjenjivi,
2. kako bi vam pokazali kako su oni vazni te koliko su zaposleni, 3. u mekim slucajevima je to mali test zivaca, te da bi vidjeli koliko mozete ostati smireni za razgovor nakon sto ste zadnjih 45 min cekali u praznom hodniku...
sljedece, razgovori se razlikuju i po tome kako se bavljaju: 1. grupni razgovori: otprilike 5 kandidata za posao sjedi nasuprot osobi koja vodi razgovor te ih ona naizmjence ispituje i na nekoj psiholoskoj bazi stvara natjecateljsku atmosferu (pomalo me takvi podsjecaju na opstanak). osobno mrzim takve razgovore jer smatram da ne mozes pametno procijeniti da li je neka osoba vise ili manje sposobna za obavljanje posla jer vec nakon treceg pitanja zaboravis tko je sta odgovorio na prva dva. 2. individualni razgovori sa puno ispitivaca: jedan kandidat sjedi nasuprot od tri do deset ispitivaca, obicno na takvim razgovorima od njih deset prica samo jedan a to su obicno ili direktor firme ili psiholog. ako prica direktor firme onda doslovno samo on prica ( obicno takvi uzivaju u zvuku vlastitoga glasa), a na tebi je da gledas u njega, probas se koncentrirat na sto on prica (u slucaju da te pita nesto) i probas ignorirat drugih devetero osoba koji te dekoncentriraju sa svojim neprestalnim buljenjem u svaki tvoj pokret.
3. lice u lice, prsa o prsa: kandidat za posao i ispitivac sjede jedan nasuprot drugog, on pita ti odgovaras, pokusavas zvucat profesionalno,i kako da znas o cemu ovaj drugi prica. 
4. formular: drugi po redu na mojoj hate listi. dobijes formular od mali milijon stranica sa 90% nevaznih pitanja. uvijek pocinju isto ( ime, prezime, mjesto prebivalista, nadimak?), onda krecu pitanja o edukaciji, uspjehu skoli od vrtica na vise. zatim bivsa radna mjesta (kolika vam je bila placa, zasto ste otisli, ako ste dobili otkaz zasto ste ga dobili)... zatim osobna pitanja, imate li muza, zenu, ljubavnicu, imate li djece, koliko imaju godina, ako ne jeste li spremni potpisati ugovor da se necete razmozavati sljedecih 50 do 60 godina, ako ne zasto. jeste li manijak, ako da zasto, ako ne namjeravate li postati, jeste li komunikativni, koliko, da li bi imali vezu na poslu, mozda sam vasim sefom, ipak ste plavusa... ok pretejerujem, no starno znaju biti nevjerojatno glupa. u jednom formularu je cak bio zadatak, napisite osam recenica koja pocinju sa rijecima ja sam koristeci sto vise rijeci (razlicitih), ili jos bolje u jednom formularu je bio i prilozen test inteligencije...
ne da mi se vise pisat jer sutra idem na razgovor za posao ujutro, humbup: pa bi se trebala naspavat...nastavak slijedi... pozzzz
p.s.moj jubilarni deseti post, jej!!!
- 23:04 -
