utorak, 18.09.2007.
PROMJENE
 Taekwondo dvorana Promjene… Koliko ste puta izrekli onu famoznu rečenicu, vrlo poznatu većini ljudi: “Od ponedjeljka počinjem učiti!” ili “Od ponedjeljka krećem na dijetu!” ? Ukoliko niste, sigurno ste jedan od deset ljudi.. Naime, koliko se je čovjeku teško mijenjati? Pitanje je više retoričko, jer je odgovor jasan.. Malo je onih koji vole promjene, posebice nagle i brze.. No, najteže je mijenjanje sebe.. Drugo pitanje je malo teže: Što ljudi shvaćaju pod terminom “promjene” i kako pristupaju istima u slučaju mijenjanja sebe? U većini slučajeva ljudi kada se mijenjaju odluče promijeniti sve od A do Ž (kao da baš ništa što su radili dosad nije valjalo), pa priča uglavnom završava u razočaranju iz jednostavnog razloga što si zadajemo previsok cilj u kratkom roku.. Inspiraciju na ovu temu sam dobio posljednjim događajima u mom životu.. Naime, dolazak na Fakultet je za mene značio prekretnicu u životu.. Dan kada ću postati akademski građanin sam sanjao još tamo od završetka osnovne.. Uvijek sam bio tip koji je volio raditi na sebi.. No, u svoj brucoškoj zaluđenosti, umjesto da prve dvije godine na faksu iskoristim za poboljšanje svog bića u svakom pogledu, ja sam stagnirao.. Pustimo ispite.. Ok, bogatiji sam za određen broj žigova i iskustva, no što sam bio izgubio? Opet se malo vratimo unazad.. Kroz osnovnu i srednju (jezična gimnazija) bio sam top učenik, trenirao svaki dan (taekwondo), bio u zavidnoj formi… Tada je došao faks.. Napustio sam trening (što je na mene imalo ogromne posljedice – fizičke i psihičke), navlačio prvu godinu, ulijenio se.. Jednostavno, upao sam u crnu rupu.. Stanje iz kojeg ne možeš izaći, jer se stalno pravdaš da si na drugim poljima postao bolji… Ok, našao sam ljubav svog života, osnovao sa kolegama studentsku udrugu u 19. godini (malo samoreklame: www.udruga-aegis.hr  ), no zapustio sam dobre stvari koje su me činile boljim i koje su spriječavale da se urušim..Jednostavno, živio sam život bez rasporeda.. U cijeloj toj situaciji, stalno mi je odzvanjala rečenica jedne kolegice: Tek se mijenjaš kada padneš na dno.. Stalno sam se pitao kako ću znati da sam došao do dna.. Iz dupeta u glavu mi je došlo postepeno.. Najteži ispit na 1. godini koji mi je bio ostao za čišćenje (Rimsko pravo) je očito utjecao na mene.. Kada sam ga riješio, donio sam mnoge odluke i što je najvažnije, ostvario ih! Prva je bila studirati u pravom smislu riječi, što znači da mi je faks prioritet, a sve ostalo je iza.. Druga je bila vratiti se u klub nakon tri godine apstiniranja od vrhunskog sporta.. U tom procesu mijenjanja sam tlačio neke drage mi ljude, no nadam se da će me razumjeti i oprostiti mi.. Te odluke su došle nakon dvije godine razmišljanja, no s druge strane kada su donesene ostvarene su vrlo brzo.. Razmišljao sam dugo, no znao sam kada je pravi trenutak.. Jednostavno su mi poput aha efekta došle ideje.. Često bi još ujutro bio bez odgovora, navečer bi odlučio.. I pravilno sam odlučio.. Trebalo mi je dosta, no bolje ikad nego nikad. Vjerojatno mi je trebalo jako puno vremena, jer sam znao da je lako odlučiti, a teško održati.. Očito sam čekao trenutak kada sam znao da sam spreman.. Danas sam student 2. godine (iako sam trebao biti 3., no to kompenziram pucanjem na prosjek), imam 6 treninga tjedno sa prvom ekipom, a ujedno sam uspio najvažnije.. Održati dobre stvari koje sam dobio dolaskom na faks.. Vezu, iskrena prijateljstva, kolege, te naš zajednički projekt, Udrugu.. Kao što rekoh, kada ljudi uvode promjene, olako odbacuju sve vrijedno iz tog svog tzv. prošlog života. To je velika greška. Život mi je danas puno ispunjeniji.. Doduše, liježem u postelju umorniji nego ikada, no to je onaj slatki umor.. Nemojte vjerovati u filmske obrate, ne događaju se sami od sebe.. Nisu nemogući, no samo vi sami ih možete pokrenuti kada su promjene u pitanju.. Ipak, jedan zaključak mi se nameće… Uz svu volju, želju i mogućnosti, trebate i podršku… Nekada je samo jedan dulji razgovor dovoljan da u vama prelomi prijepor.. To se upravo meni dogodilo i pokrenulo me.. Zahvaljujem najdražoj osobi što je probudila u meni moju istinsku prirodu i potaknula me..  |
