Naslov? Da...

Kad se samo sjetim kako sam nekada revno tipkala po ovim prostorima...

Razmišljam zadnjih dana koliko mi se život promijenio zadnjih godina. Sve se promijenilo, ali je sve i ostalo isto. Hmm, da ovako zvuči čudno kada se napiše.

Iako i ovo mjesto se dosta promijenilo, sve neki novi blogovi na tapeti, rijetki su opstali, oni od prije... Iako, moj razlog za ne pisanje je dosta banalan - posao mi se uglavnom (za sada) vrti oko piskaranja i nekako tu ode sve, sav moj onaj žar. Nije se izgubio, samo je otišao u drugom smjeru. Zapravo, nikada nisam mislila da će mi se to dogoditi, a sada mi je nekako i žao. Jer onaj odnos koji sam imala sa svojim tipkanjem se izgubio. Prije sam tu tipkala i natipkala skoro 400 postova iz gušta, a sada tipkam jer moram i gušta više nema. Dapače, tlaka mi je i to nije ono što sam htjela.

Ne znam kada i kako se to dogodilo, ako ćemo iskreno. Sve je to bila hrpa slučajnosti. Kako vrijeme prolazi shvaćam da se malo pomalo, kao kada skidate ovoj po ovoj na glavici luka, gube svi oni neki moji ideali. Žao mi je zbog toga, jer imam osjećaj da je taj moj nekadašnji entuzijazam mogao mnogo toga napraviti. A sada, sada samo želim da stvari postanu normalnije. Da se maknem iz ovog nekog limba, gdje čekam neki normalniji posao da bih mogla normalnije živjeti.

Često se pitam što će biti, ova godina je tek počela kako spada, a već je bila godina velikih odluka. Mislim da će ih biti još, tako su nekako stvari postavljene. Istovremeno me strah, ali se i veselim promjenama. Nadam se na bolje. Ako se ne raspadnem prije...