Balkanska žrtva

Postoji ta jedna pojava na ovom našem brdovitom Balkanu, čak veoma učestala, a primjećujem ju među svim generacijama ljudi. Dugo mi je trebalo da to procesuiram, a dio toga je vjerojatno došao i s godinama. Dakle - glumljenje žrtve.

Vjerojatno toga ima i okolo po svijetu, ali recimo da se usudim komentirati samo ono što se događa u mom dvorištu. N. je došla do ovog izraza iz naslova i zapravo jako dobro opisuje jednu crtu ovdašnjeg mentaliteta. Čovjek bi pomislio kako se radi o rijetkim događajima, no ne, upravo suprotno. Iz nekih razloga ljudi na ovim prostorima vole patnju, vole ovisiti o njoj i vole sebe prikazivati kao da su žrtve svega na ovom svijetu.

Žrtva + krivnja + emocionalna ucjena = sveto trojstvo

Sve je to usko povezano i s emocionalnim ucjenama i ako razmišljam čisto biološki, taj obrazac ponašanja se vjerojatno razvio kako bi ljudi raznim manipulacijama postigli svoje ciljeve. Jer gadna je stvar kada ti kroz negativnosti pokušavaš doći do svog cilja. Nabijanje krivnje nije ništa puno drugačije, sve su to nijanse iste patologije.

Tko je veća žrtva

Ipak, u zadnje vrijeme mi je glumljenje žrtve najdraže od svega. Ne znam što je to točno s ovim narodom, ali onaj tko je veći patnik, onaj tko je prošao veća sranja, onaj tko je više govana u životu pojeo - on je što? Kroz taj neki sustav prikazivanja sebe žrtvom, drugi ljudi su manipulirani tako što sažaljevaju jadnog patnika i onda prilagođavaju svoje ponašanje. Jer nema do dobre stare manipulacije.

Isto tako, još jedna zanimljivost i svojstvo koje me oduševljava jest kukanje. Znači, ne pričam o tome kada ti je teško pa se požališ jednoj ili dvije bliske osobe i onda ti bude lakše. Ne, ne. Ja pričam o onom sustavnom kukanju kada je sve o čemu se ima pričati samo natjecanje u tome kome je teže. Jer valjda ako pričaš kako ti je teško i kako se patiš i kako ti sebi kruh od usta otkidaš kako bi svi oko tebe bili sretni, onda svi trebamo ljubiti pod po kojem hodaš. How yes no.

Nije mi baš jasno zašto se ljudi vole zakopavati u ove stvari, kome čine uslugu, što točno postižu. Svatko s imalo inteligencije može to prevladati i ignorirati pokušaje emocionalnih ucjena, nabijanja krivice i glumljenja žrtve. No, svejedno mi je to sve skupa fascinantno. Ponekad kada svjedočim tim nekim situacijama, osjećam se kao da sam u nekoj predstavi poznatog završetka.