Zbogom dragi moj...

Znala sam da će se to jednom dogoditi. Naravno da sam znala...

Ali nekako uvijek sam odbijala razmišljati o tome, nekako mi se uvijek činilo daleko. Pa čak i zadnjih mjeseci kada je moj ratio bio svjestan toga i kada sam o tome na glas razmišljala, nisam mogla niti zamisliti da će biti baš tako teško. Baš toliko bolno.

Da, neki bi rekli da si bio samo pas i nek se spustim na zemlju. Jer to je i tako bilo za očekivati. Ali to ne znači da gubitak sada manje boli.

Znam da postoje ljudi kojima baš nije jasno kako je moguće toliko se vezati za jednu običnu životinju, ali oni ne razumiju da ti nisi bio obična životinja.

Ti si bio moj. Moj Oscar. Moj prijatelj i moj član obitelji.

Jer tko bi mogao zaboraviti sve te silne sate koje smo proveli zajedno. Sve te korake i kilometre koje smo prehodali. I sve one prekrasne trenutke tvog glupiranja i blesiranja.

A kako si tek bio sladak kad si se znao naduriti na mene i odbijao se ustati kada sam te zvala. Nego bi me onako samo pogledao, onako ispod obrva, kao što si samo ti znao.

Ili onda kada si se bio zaljubio. Ajme koja je to tuga bila što te ona nije doživljavala.

A sjećaš se kada si trčao za nekom patkom u šumi koja je bila na potoku i došao si do pješčanog ruba, popiknuo se i zaronio u taj pijesak. Kako si samo bio smiješan.

I kada si mi slijepo vjerovao, onako kako samo pas može vjerovati svom vlasniku, kada sam te zalijevala vodom. Ali svaki puta si došao kada sam te zvala.

I bio si tvrdoglav. I mrzio si se češljati. Onako pun dredova i rasčupan. Znam da to nije bilo dobro za tebe, ali ponekad si bio uporniji od mene. Ali valjda si bio sretan...

Nikada neću zaboraviti sve one trenutke koje si proveo sa mnom, svaki onaj put kada mi je bilo teško i kada sam bila jadna iz bilo kojeg razloga, bio si tu.

I kako netko može reći da si bio samo pas kad si 12 godina proveo sa mnom?

Dvorište je sad toliko prazno bez tebe i čudno. Ne valjaš se više po travi, ne dosađuješ mi dok širim veš, ne bereš kruške i ne izazivaš me na igru...

Nadam se da sam ti bila barem upola onoliko dobra gazdarica koliko si ti meni bio dobar prijatelj...

Mišu moj, neću te nikada zaboraviti, uvijek ćeš biti sa mnom... Svaki put kada budem hodala našim stazama ili našom šumom...

Jer ti si stvarno bio prekrasan prijatelj. I hvala ti na tome.