subota, 27.10.2012.

Svemirska ljubav


Ilitiga tko visoko leti, nisko pada.


Ne znam kako vi, ali u zadnje vrijeme, valjda zbog tih nesretnih nebeskih tijela i njihove nepovoljne konstelacije (ironija, da ne bi netko slučajno pomislio kako sam zabrazdila u mutne vode), ne mogu ne primijetiti silnu navalu tzv. celebrity parova koji su se eto, zbog nepomirljivih razlika, odlučili razići.

Iskreno, zbog toga što su mi te informacije gurnute pod nos za vrijeme jutarnje kave i zujenja internetom prije nego što se natjeram biti konstruktivna i da počnem raditi, a kako je inflacija takvih vijesti bila uistinu pozamašna u zadnje vrijeme, ne mogu se jednostavno oteti ovim mislima iz naslova. Ok, sad pričam o poznatim osobama, ali možete to prenijeti i na svoje poznanike iz stvarnog života.

Dakle, sve te ljubavi su redovno bile svemirske. Ma šta svemirske, nitko nikada nije bio toliko zaljubljen kao dotični parovi. Nitko nikada nije toliko volio ili bio voljen. O tome su nas portali izvještavali par mjeseci ranije. I ono što mi nije jasno, kako može nešto tako jedinstveno, savršeno, jednostavno, neponovljivo, ono-što-mi-obični-smrtnici-nikada-nećemo-doživjeti, može jednostavno puknuti? K'o mjehurić od sapunice.

Hvalite me usta moja (kad neće nitko drugi). Znam, to je taj princip u tim višim sferama postojanja, koji ja, opet, kao samo još jedna pripadnica nas običnih Homo sapiens primjeraka nikada neću moći shvatiti. Plus što oni svi redovno žive od toga, pa ujedno i prostituiraju svoju intimu na sva zvona, jer eto, to donosi pare. Jel' vrijedno toga? De, brate mili, spusti se malo na zemlju, čemu pričanje o ljubavi tvog života, naslikavanju među bijelim plahtama and all that jazz, po n-ti put. Jer, svaki/svaka je bio/bila savršen/savršena. Svaka ljubav je bila najveća i najčarobnija i naj, nešto što vi ili ja nikada nećemo moći doživjeti. Naravno.

Ma isto je i ako imate neku frendicu/poznanicu kojoj je svaki novi dečko savršen, takvog nikad nije imala, to je taj, ljubav njenog života. Sve do iduće ljubavi njenog života. Iako, zanimljivo, družim se i s muškim osobama u dovoljnoj količini, ali nekako mi se čini da su više žene te koje imaju potrebu naglašavati te svoje svemirske ljubavi.

I sad, u toj poplavi javnih razvoda i prekida, pitam se, tko je tu lud? Jer gledajte, ne pričamo mi tu o adolescentima i tinejđerima koji sve na ovom svijetu doživljavaju fatalno i naprosto ih taj hormonalni disbalans ponekad ponese. Dakle mi tu govorimo o ljudima koji imaju nešto godina u dupetu. Ljudi koji sebe nazivaju odraslima i koji bi trebali imati neki kurac u glavi. Kako?

Ali eto, očito ja, kao najobičniji smrtnik na kugli zemaljskoj ne mogu shvatiti te stvari. Jer moja ljubav nikada neće biti svemirska. Ona je samo obična i svakodnevna. Oh, bummer.

- 10:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.10.2012.

Stvari



Koliko često imate veliko čišćenje? Kada ste se zadnji put temeljito riješili svega što vam uistinu ne treba? Moje sestre i ja smo imale danas prijepodne jedno mini-čišćenje. Bolje da ne znate kako je to izgledalo i koliko vreća smeća sada stoji i čeka sutrašnju Čistoću da to odvuku.

Jasna je meni, djelomično doduše, ta potreba za hrčkarenjem. Skupljaš k'o hrčak za ne daj b(l)ože crne dane. Jasno mi je djelomično da je vjerojatno tu i neki evolucijski aspekt u igri, ostaci iz prošlosti, ne može se čovjek odvojiti od tih svojih nagona. No, recite vi meni, ali stvarno, čemu potreba posjedovati 5 pari čizmi? Kužim ja, skupi se s godinama, ali gdje je nestalo ono da nosiš jedne što dulje pa kad više ne izgledaju baš bajno bacaš te i kupuješ nove? Nije da možeš hodati u njih 5 odjednom, jer ne možeš. Nije da prozivam, evo, ja nakon čistke posjedujem 4 para čizmi, a do neki dan sam kontemplirala da kupim jedne presuper koje mi se sviđaju i taman mi neke pare uletile, ali mislim da ću ih prenamijeniti za neke druge stvari.

I nisu mi jasni sentimentalni momenti čuvanja stvari koje više ne trebamo/nećemo/ne želimo nositi. Čemu? Možda se nekad u budućnosti predomislimo? Sumnjam, ja nisam nikad.

Mislim da su posebno ugroženi oni koji imaju dovoljno prostora. I onda se samo trpa i trpa, jer ima se gdje. Živim u kući i mogu reći da su sva mjesta uspješno kolonizirana, još samo tavan nije 'pao', ne zna se kad će.

Što sam starija to sam više pobornik minimalizma. Imaš manje stvari, manje moraš čistiti ergo sve je urednije (to ne znači da nam životni prostor mora izgubiti toplinu ili ono nešto). Mrzim zapravo to robovanje kući i stvarima, a kada ih imaš pun k**** na sve strane, onda te to nekako i preuzme. I naravno onda da me izluđuje živjeti u kolektivu gdje se sve gomila, a ja se polako pretvaram u dežurnu kućanicu jerbo posao još nije na vidiku pa kao nezaposlena imam vremena. Naravno, ništa još nije eskaliralo i upravo zbog tog iracionalnog straha da ne postanem dežurna spremačica stvaram si razne obveze u nadi da će posao stići prije ili poslije. Nadam se prije (Kad sam već tu, treba li tko biologa? Specijalizirala sam se za biljke, ali mogu raditi sve što treba).

Nego, gomilate li i vi?
- 16:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.10.2012.

Let me kiss you hard in the pouring rain


Kao da sam zaboravila pisati.




I ljeto je bilo tako davno.




Loša francuska kava. Baš nemaju milosti prema jadnoj kavi. A svi znaju koliko je kava važna.


Prisjećam se stvari, i imam osjećaj kao da su bile u prošlom životu. Nisam melankolična, ne bih to baš tako nazvala. Sjetna možda.

I sada, umjesto da spavam, evo tu nešto kao pišem. Da. Valjda mi se mozak ispraznio skupa sa svim ostalim.

Btw, jesam li vam rekla da sam postala ovisna o Lani del Rey. Nisam još na čisto što da mislim o njezinom liku, ali djelo mi se bome sviđa.


Lost but now I am found
I can see but once I was blind
I was so confused as a little child
Tried to take what I could get
Scared that I couldn't find
All the answers, honey
- 00:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 03.10.2012.

Reality meets PMS (or the other way around)



Evo, devetnaesti je dan otkada ljubim diplomu u rukama (ok, figurativno, jer tek ću dobit potvrdu idući tjedan, zato jer mi je referada krivo isprintala smjer koji sam diplomirala, a pravu diplomu u fasciklu, a ne tuljcu mater im, ću dobit nakon promocije) i do sada sam imala hrpu posla. Doslovce, tek sam u nedjelju stala na loptu i sabrala se barem malo. Prvo sam išla na kongres, novo iskustvo i baš mi se svidjelo, a onda je slijedilo krećenje doma.

Jer šta, zadnjih mjeseci, ma šta zadnjih, zadnjih godinu dana jedva da sam doprinosila kući u vidu ikakvih kućanskih poslova. Tu i tamo bih nešto napravila, ali sitno. Ok, dobar dio vremena me i nije bilo doma, kad se sjetim da sam praktički cijeli 5. i 8. mjesec ove godine provela izvan svoje jazbine + zilijun obveza koje sam si samo ja u stanju nakalemiti, nije da su mi toliko jako zamjerili, jer eto ni nije me bilo doma. Tako da sam odlučila sada to nadoknaditi, kako nitko nema vremena za ikakva poboljšanja interijera i svi planovi tijekom ljeta su se izjalovili, ja sam uzela stvar u svoje ruke. Ubila sam se od posla, fizički. Očistila sam kuću od glave do pete, zidovi su u nevjerojatnim nijansama zelene boje i sve je tako super i prekrasno.

A sada lagano nastupa stvarnost. Pojačana PMSom. Ako zanemarimo pojačane emotivne potrebe, više me živcira crno gledanje na stvarnost. Mrzim kada sam u hormonskoj neravnoteži i užasno je teško prkositi sebi i truditi sve okititi zamišljenim cvjetićima kada sve oko mene skoro pa i jest u različitim nijansama crne boje. Uspijevam se nekako nositi sa svime 27 dana u mjesecu, ali ovo me ubija. Mislim da sam već u nekoliko navrata pisala koliko me ubijaju u pojam te proklete malene molekule hormona, nevjerojatno je da su toliko u stanju promijeniti čovjeku percepciju svijeta. I ne, PMS nije mit, mislila sam i ja jednom davno, dok me nije opralo pošteno i pretvorilo se u redovnu jebadu u mozak.

I eto, nije da sam besposlena, samo što bih voljela raditi i stvari koje će mi omogućiti odvajanje od roditeljskog proračuna u nekoj budućnosti. Imam 24 godine. Život je ispred mene, kažu. Trenutno ne vidim baš neku perspektivu, pa mi i sve te priče djeluju tako lažno.

Danas sam samo dio statistike, znam. Ali to je čisto zbog tih par molekula na krivim mjestima u tijelu. Bit će bolje sutra. Sutra idem kopati i saditi. A onda se nastavljam baviti stvarima koje će me maknuti iz statistike i crnila.
- 02:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #