A može li jednom bez suvislog naslova?
Eto, tri tjedna kasnije i diplomski je 98% napisan. Sad je na putu mentorici, ako ikada prevali put Jumbomaila, stalno ga izbacuje. Olakšanje, da, to je najbolja riječ.
Ono što je obilježilo ovo ljeto je svakako to što je bilo radno, osim tjedan dana u Francuskoj, uglavnom sam se bavila faxom, dovršavanjem rezultata, sakupljanjem literature (O Sizife moj) i naravno pokušajem kombiniranja svega u smislenu cjelinu. Jesam li uspjela u tome, vidjet ćemo dovoljno brzo.
Voljela bih kada bih imala vremena osjećati se prazno, jer obično nakon tako dugotrajnih druženja sa riječima se i osjećam prazno, ali vrijeme se kreće. Danas slijedi pauza i pražnjenje mozga (uz uvijek zabavno druženje s bakom, vozim ju naime u dućan, a to je uvijek show), a sutra u nove izazove.
Fali li mi blog? Pa iskreno da, to je jedna od stvari koja me prati u stopu sad već hmm 4. (!) godinu. Ali vjerujte mi, toliko je teško ponekad, imam osjećaj da riječi naprosto presuše kada ih toliko koristim na sve strane pišući.
Možda ću biti bolja, kao uskoro nezaposlena :)
|