Vratih se...
...opet povratak u stvarnost. Majkemi, ali stvarno mi je sve teže svaki put. Sve do jednom, kada se više ovdje neću vratiti. Stvarno je čudan osjećaj kada nigdje nisi zakorijenjen, i loviš, tražiš čvrsto tlo za koje bi se mogao uhvatiti, a nema ga nigdje na vidiku.
Ne vidjeh Palagruže, ali ajme koje putovanje. Sama, skroz sama. Po prvi puta.
Ne mogu biti sama, to tek sada vidim. Moram pričati, moram razgovarati, moram imati ljude u blizini, ma koliko mi ponekad bili naporni. Nije zabavno ako se ne možeš s nekim veseliti što vidiš dubrovački zečinu. Stvarno nije.
Ali lijepo je bilo ovo putovanje. Čudno i drugačije. Samo i slano. Sa puno različitih mirisa i okusa, sa zvukovima cvrčaka i bodljama ježeva.
4 dana, samo 4 dana. Neću te Zagrebe, baš te neću.
|