Suze u očima
Znate, čudan je ovo dan danas i nisam mislila o ovome svemu pisati, ali toliko riječi mi se roji po glavi da jednostavno moraju izaći van. Moraju.
Jutros sam čula da je Ratko Mladić uhićen, tj. jutros se tek sumnjalo na njega, a kasnije se potvrdilo. I tek sam večeras zapravo osvijestila što se dogodilo i koliko je važno to što se dogodilo. Iako ne znam, stvarno ne znam kolika je utjeha to uhićenje onima koji su osjetili njegovu brutalnost na svojoj koži.
Gledam sve one snimke, sve one stvari koje sam vidjela već mnogo puta, ali svaki put do sada ih nisam još niti jednom gledala bez da sam se naježila, bez da su me neugodni trnci prošli po cijelom tijelu i bez da sam uspjela zadržati oči suhe.
I onda se pitam kako se sada osjećaju baka i djed. Pitam se kako se osjećaju moj tata i stric. Baka i djed su izgubili najmlađeg sina, tata i stric su izgubili najmlađeg brata. Osjećaju li ikakvu utjehu, olakšanje? Sumnjam.
Razmišljam ponekad kakav bi život bio meni i mojoj obitelji da ga nismo izgubili. Neopisivo mi je žao što tu osobu nikada nisam upoznala. Zanima me kakve bi osobe danas bile moje dvije sestrične koje su odrasle bez oca. Malene su bile skroz, ne sjećaju ga se.
Teško mi je gledati baku i djeda koliko je njima ta rana još uvijek bolna i sada nakon 17 godina.
Izgubila je moja obitelj još članova, nije moj stric jedini, ali njegova smrt mi je najbliža. I možda nije toliko bolna za mene koja ga nikada nisam niti upoznala, koliko za ostatak obitelji, ali svejedno i ja osjećam određenu vrstu tuge zbog svega toga.
I ovo je samo jedna priča, samo jedna tragedija koja je zahvatila mnoge živote. I danas još uvijek boli. A tisuće je takvih priča. Tisuće.
I recite vi meni, postoji li dovoljno dobra kazna za takvu osobu koja je prouzročila toliko boli, koja je tolike obitelji nepovratno uništila i promijenila? Kakva je utjeha to što je on sada iza rešetaka? I biti će osuđen i što onda? Nisam za nikakve odmazde, mržnje i slične stvari, ali pitam se ponekad kakav je ovo svijet? Kako jedno ljudsko biće može prouzročiti toliko zla? I baš sam pretužna jer nemam odgovore na niti jedno od ovih pitanja i sa suzama u očima gledam taj svijet, ovaj svijet, naš svijet.
|