...
Pomislila sam (misliti je...) da sam dovoljno velika. A nisam. Mislila sam (opet) da mogu, a ne mogu. Htjela sam, ali nisam uspjela.
I sada bježim u sebe opet. Bježim na one svoje zelene livade i tražim odgovore od svog poljskog cvijeća. Tražim. I opet će mi trebati dugo, dugo da se vratim. Jer lijepo je tamo, tamo je sigurno, a ja sam kukavica koja ne može.
I bolje je da sam tamo. Jer ako me nema, onda je sve mirnije i sigurnije i bolje.
Nije više bitno, nema smisla pisati, nema smisla govoriti.
Kukavice nemaju prava...
|