Bosanski blues

Već 4. godinu za redom jedanaesti mjesec obilježava sevdah - Sevdah u Lisinskom. Bila sam na svakom do sad i nakon svakog sam u tako nekom snenom raspoloženju. Neki ga zovu bosanski fado, drugi kažu blues - ne znam, ali znam da mene redovno ostavi bez daha. Trnci su me prolazili na neke pjesme. Žute dunje je ove godina izvodila Hanka Paldum, ljudi moji, ta žena je avion, ma šta avion - aviončina. Oduševljana sam i jedva čekam iduću godinu. Ma šta, jedva čekam prvi dernek (uskoro, uskoro:) i pjesmu. Uživajte.




Voljelo se dvoje mladih
šest mjeseci, godinu
kad su htjeli da se uzmu
da se uzmu aman, aman
dušmani im ne dadoše

Razboli se ljepa Fatma
jedinica u majke
poželjela žute dunje
žute dunje aman, aman
žute dunje, žute dunje
iz Stambola

Ode dragi da donese
žute dunje Carigradske
al ga nema tri godine
tri godine aman, aman
nit se javlja, niti dolazi

Dođe dragi sa dunjama
nađe Fatmu na nosilima
dvjesto dajem, spustite je
tristo dajem, otkrite je
da još jednom Fatmu ljubim ja




Snijeg pade na behar, na voće
neka ljubi ko god koga hoće.

Ako neće, nek' se ne nameće,
od nameta nema selameta.

Da sam sretan, k'o što sam nesretan,
pa da dođem tebi u odaje.

Da ti sjedim među šiltetima,
kao paša među subašama.

Da ti ljubim tvoja medna usta,
medna usta ostala ti pusta.




Ne silazi sa čardaka
i ne pitaj gdje sam bio
zašto su mi oči plačne
zbog čega sam suze lio

Stajao sam kraj mezara
i umrlu majku zvao
nosio joj dar od srca
ali joj ga nisam dao

Ne klepeći nanulama
kad silaziš sa čardaka
sve pomislim, moja draga,
da silazi stara majka




Tebi majko misli lete,
Preko polja i planina,
Iz daleka primi pozdrav
Od jedinog tvoga sina.

U tuđini ja sam sada.
Sudbina nas rastavila.
Da li ću te ikad više
Ja vidjeti majko mila?

Zaboravit nikad neću,
Tvoje oči blage, mile,
I ručice, majko, tvoje,
Koje su me othranile.




Tamburalo momče uz tamburu,
tambura mu od suhoga zlata,
žice tanke, kose djevojačke,
a terzijan pero sokolovo.

Gledala ga Ajka sa čardaka:
"Vidi majko, lijepa junaka!
Da mi ga je u dvoru gledati,
na njegovim grud'ma sevdisati!

Karanfil bih pod njega sterala,
a pod glavu rumenu ružicu,
nek miriše, nek' se često budi,
često budi i često me ljubi!"