Ovo je pjesma o ničemu

Da maknem prethodni post koji je odvratan. Isto kao što je i prošli tjedan bio odvratan. A i cijela ta situacija je tome itekako pridonijela. No, prošlo je i prolazi. Na sreću sve manje – više ide na bolje. Nisam navikla baš na tako loše stvari. Ok, netko će reći da su problemi s kućnim ljubimcima najmanje što se čovjeku može dogoditi, ima i puno gorih stvari. Slažem se, ima, ali kada imate problema sa dvije od tri životinje koje prehranjujete i koje vas uveseljavaju, onda to može biti malo previše. Pogotovo kada su problemi jako ozbiljni, kao što je to bilo sa Oscarom. Na sreću najveća zvijer se odlično oporavlja i već je lud ko i prije.

Upravo sam maloprije okupala Borisa. Koji je to luđak. U odnosu na Matka, puno je bolje podnio kupanje, iako je to bilo daleko od oduševljenja. Kada ga je trebalo osušiti to je već bila druga priča, jer za razliku od Matka panično se boji fena. I prvo sam ga mislila pustiti da ga ne maltretiram, da se osuši sam od sebe (nakon dobrog brisanja ručnikom), budući da je u kući jako toplo (starci lože kamin, jer još nije dovoljno hladno da se centralno grijanje pusti u pogon). No, luđak kakav jest, valjda od pretrpljenog stresa, onakav sav mokar, uletio je u pepeo ispred kamina, da obavi nuždu. I ništa, još jedna tura pod tušem. Ali nakon toga je uslijedilo i feniranje, doduše izdaleka, ali uspjela sam ga posušiti. Moguće da je ljut na mene, ali jbga to je cijena potucanja po vani. Smeđa voda je izlazila iz njega. Sad se tu kraj mene na krevetu panično čisti. Mirišljavi blesan :D.

Počeo je fax, konačno. S jedne strane sam sretna jer opet počinje rutina koju toliko volim, no s druge strane obveze su me nekako toliko obuzele, kao da gubim kompas. Nevjerojatno je koliko možeš biti rastrgan na sve strane, ali dobro, nije to ništa što ne mogu podnijeti, samo se moram ufurati. Pogotovo kada ne bude bilo nepredviđenih problema sa strane.

Ujutro bih se trebala rano ustati, idem na Hrelić, dok ga još ima, pa vas lagano napuštam i želim vam slatke snove.