"I would rather be the offspring of two apes than be a man and afraid to face the truth." Thomas Henry Huxley
A da malo objasnim...
Dnevnik. Komentari situacija koje se događaju meni i u mojoj blizini. Zavijanje za vrijeme punog Mjeseca. Lajanje na Mjesec ostalim danima. Komentari nekih pojava, onako kako mi dođe. Filozofiranje sa razlogom, a ponekad i bez njega. Mjesto za ispucavanje viška energije. Mjesto otvoreno za konstruktivne rasprave. S vremena na vrijeme stavim i koju sliku. I tak... ma zapravo niš spektakularno. Čitajte ako vam se da pa ćete vidjeti. Mislim ne morate. Ali mogli biste. Da.
Mail za sva pitanja, pa i ona koja se javno bojite pitati (na koja ćete valjda dobiti odgovor :), filozofske razgovore i rasprave, a i sve ostalo je sljedeći:
semiramidin.vrt@gmail.com
Također, sve slike koje su potpisane (a i neke koje nisu) su moje autorsko djelo, zajedno sa svim tekstovima (osim ako nije naglašeno drugačije), pa ako imate želje, volje ili potrebe za nečime na ovom blogu, pitajte - dogovorit ćemo se :)
"Near this spot are deposited the remains of one who possessed Beauty without Vanity, Strength without Insolence, Courage without Ferocity, and all the Virtues of Man, without his Vices. This Praise, which would be unmeaning Flattery if inscribed over human ashes, is but a just tribute to the Memory of Boatswain, a Dog." George Gordon, Lord Byron,
Epitaph to a Dog
ponedjeljak, 05.07.2010.
This is not goodbye...
Ne pišem više tako često i kvalitetno po ovom blogu kao prije, moji najvjerniji čitatelji su to i primjetili. Jel' došlo do zasićenja ili nečega drugoga – ne znam.
Ono što znam jest da sam u zadnje vrijeme toliko zatrpana različitim stvarima, koje me itekako vesele i koje radim sa jako velikim guštom. I jednostavno nemam vremena.
Blog mi je bio odlično mjesto da se ispušem, da kažem sve što mislim, da se derem, da plačem, da se veselim. Bio mi je vježbalište za pisanje i isplatilo se.
Upoznala sam puno prekrasnih ljudi ovdje, neke samo virtualno, a neke i uživo.
Spontano pišem ovaj tekst, ali jednostavno mi treba odmak od ovoga. Ne mogu to objasnit. Možda mi treba mjesec, možda dva, a možda više. Ne znam. Jednostavno se ne mogu više davati ovdje toliko kao prije. Moja inspiracija je potrebna drugdje.
I hvala vam svima, koji ste me čitali. Bez brige, i dalje ću biti ovdje negdje, a možda me pronađete i negdje drugdje. Sve ja vas čitam, u to budite sigurni, blog mi je ritual od kojega ne mogu pobjeći.