Jebeš sav taj luk

Trenutno sam na trećoj roli wc papira od jučer popodne koju koristim za brisanje nosa, tj. ispuhavanje sekreta koji svako malo mijenja gustoću pa mi je teško odlučit jel serozan ili mukozan. Whatever. Iznad kreveta imam ajmo reći policu na kojoj držim sitne potrepštine, neke knjige i lampu za čitanje prije spavanja. E pa puna je wc papira i kojekakvih medikamenata.

Paracetamol mi je konačno snizio temperaturu koja me od jučer zajebava, cijelo vrijeme je bila oko 38,5 celzijevaca. Sad sam čitala upute za paracetamol, ne smije se piti sa alkoholom. A baš bi mi dobro došlo malo šljive da potamani ovo bakterija (ili virusa, hm?) u grlu. Nemereš ne imat i bakterije i temperaturu (ova rečenica zvuči čudno). Ne sjećam se kada sam zadnji puta imala temperaturu, niti kada sam bila bolesna. I naravno da me sve to skupa pokosilo ovaj tjedan, kada nema faxa jer su izvanredni rokovi, kada je prekrasno vrijeme, a ja čamim u sobi i preznojavam se. A jedem toliko luka i češnjaka, pa kako me sve to tako uhvatilo? Još sam u nedjelju išla do Bandeka sa biciklom (cca 20ak i više kilometara sam prošla, možda bliže 30 nemam pojma, moram provjerit) i onda kada sam došla doma me grlo počelo škakljat. Tada je sve krenulo nizbrdo. Neprospavana noć i temperatura.

Nadam se da će mi biti bolje do sutra, moram na fax, bezveze. U petak idem na teren. Tjedan dana, vjerojatno bez tuša. Imamo rijeku u blizini. Ne znam za struju. Kampiranje. Kruh i pašteta uglavnom. Ja nosim tablu špeka i pola kile luka. Za sebe i odabranu ekipu. Nek se nađe. Očekujte slike kad se vratim, ako budem u mil,osti fotića i ako ga ne zaboravim.

Sva sreća da ću izbjeći ove gluposti oko izbora za SZ. Nemam više živaca za gluposti. Stvarno nemam. To više nisu moje bitke, ne želim da budu. Ne vidim se u politici, definitvno. I nije mi jasno zašto bi netko to išao raditi, ali dobro. Kako bi Medo rekao, eto ih tamo.

Idem se probat odvući do kuhinje i pojest nešto. Iscrpilo me sve ovo.