Blee

Mmm nja... popravljaju se stvari. Malo, pomalo, ali ide na bolje. Valjda. Mislim da ću uskoro biti spremna napisati memoare. Imam materijala, nije da nemam.

Stalno mi se neke ideje motaju po glavi, i kada konačno uhvatim tračak vremena, zaboravim o čemu sam htjela pisati. Da znam, pametan zapisuje, budala pamti...

Čekam da se sestra vrati doma i da mi dofura salatu i paradajz (yes, I know, totalno nezdravo u ovo doba godine, ali jbga kronično mi fali zelenjave, peristaltika se nešto usporila :).

Skužila sam da me ful opušta kuhanje kada sam pod stresom. U zadnje vrijeme stalno radim neke kolače. Danas sam opet napravila tiramisu, koji se pokazao kao izuzetno jednostavan i fin kolač, a samo pater familias i ja smo pokazali oduševljenje prema dotičnome, ostatak nuklearne obitelji frče nosom na kolač, ali više za nas hihi. Ako nastavim ovim tempom još malo pa neću moći kroz vrata proći XD.

Nikako da se uskladim sa majkom najdražom, pa da odem konačno kupit bicikl... Budući da nisam u stanju skupiti dovoljno novaca, onda će mi ona kupiti bicikl (ali moramo ići zajedno da ja izaberem što želim), a onda ću ja svaki mjesec uzimat džeparac umanjen za neku određenu svotu, vjerojatno 200kn, pa dok ne otplatim. Kontempliram kakav bic kupiti. Planiram dati max 2000kn (a i sad je dobro vrijeme za kupnju, budući da svi živi sve stavljaju na sniženje, recesija jelte), jer mislim da mi za moje potrebe ne treba više. Za po gradu, eventualno nešto malo makadama. Ništa spektakularno. Želim ga postupno u potpunosti zamjeniti sa autom, fali mi fizičke aktivnosti. Anyway, ja sam non stop na faxu, ona non stop radi. Nadam se da će idući tjedan biti malo lakše, zbog blagdana i tako to, iako moj raspored nema tendenciju da se smanji, jedino je Grik otišao za Grčku, tako da nema ellinika glossa idućih mjesec dana.

I eto, još jednog besmislenog posta, tek toliko da maknem onu polukuknjavu iz prethodnog...

Budite mi pozdravljeni.