Zameo me snijeg – 2 dio

Jučer je dakle bio potpuni kolaps, u cijelom gradu. Zimsku službu su iznenadili zimski uvijeti, kao i svake godine. nakon popodnevnog zabavljanja kao što ste vidjeli u prethodnom postu, imala sam najbolju namjeru večer provesti u toplom kutku moje sobice i čitajući knjigu, ili peglajući veš, ovisi kako bih se osjećala u tom trenutku. No, planovi su tu da se mijenjaju, pa tako je bilo i sinoć. Zove mene frendica da idemo na kuhano vino. Ja kažem, nije bed, samo ako idemo, ja ne vozim, jer hoći i ja, jel' te, kuhanog vina probati. I kaže ona nije bed, idu još i frendica i njezin dečko – on će voziti.

I sve super, krenemo mi, kližemo se. Tipične zimske radosti. Nakon prve šalice vina, odlučili smo se premjestiti u jedan drugi birc. I sad da skratim priču, išli smo preko jednog brda u brdovitom kvartu (Remete za Zagrebčane), koje je naravno bilo poluočišćeno. I dođemo mi do 2/3 brda i mali autić ne ide, točnije ide, ali u nazad. I sad, vratili bi se mi natrag, ali iza nas je bio auto i ta mogućnost je otpala. Dakle ili gore ili ništa. I izađemo mi tri cure van, da ćemo gurat. Zahvaljivala sam Isusu, Alahu, Krišni i Zeusu što sam obukla vojničke hlaće i tenesice. Jedna frendica je bila u peticama, a druga u nekim čizmicama. Gurale smo mi, auto je išao malo gore, malo dolje. Smijale smo se ko lude. To je bila scena i pol. Na kraju je auto uspio potegnut i prevalio tu malu uzbrdicu. Tip u autu iza kada je prolazio kraj nas, pokazao nam je palac gore i nasmijao nam se. I još smo čule da netko iz neke kuće plješće na dobro obavljenom poslu. Jer to je definitivno scena koja se ne viđa svaki dan.

Obožavam zimske radosti u Zagrebu.

Bila je to zanimljiva večer. Naučila sam igrati poker. Ispalo je da mi dobro (zapravo odlično) ide. Čak sam zaradila 20 kuna. Hehe bit će za koju godinu: „My name is Semmy, and I have a problem.“.

A sad me ispričajte, idem na nedjeljni ručak, a nakon toga učiti Medu i Ulfuz kako se pravi pita.