"I would rather be the offspring of two apes than be a man and afraid to face the truth." Thomas Henry Huxley
A da malo objasnim...
Dnevnik. Komentari situacija koje se događaju meni i u mojoj blizini. Zavijanje za vrijeme punog Mjeseca. Lajanje na Mjesec ostalim danima. Komentari nekih pojava, onako kako mi dođe. Filozofiranje sa razlogom, a ponekad i bez njega. Mjesto za ispucavanje viška energije. Mjesto otvoreno za konstruktivne rasprave. S vremena na vrijeme stavim i koju sliku. I tak... ma zapravo niš spektakularno. Čitajte ako vam se da pa ćete vidjeti. Mislim ne morate. Ali mogli biste. Da.
Mail za sva pitanja, pa i ona koja se javno bojite pitati (na koja ćete valjda dobiti odgovor :), filozofske razgovore i rasprave, a i sve ostalo je sljedeći:
semiramidin.vrt@gmail.com
Također, sve slike koje su potpisane (a i neke koje nisu) su moje autorsko djelo, zajedno sa svim tekstovima (osim ako nije naglašeno drugačije), pa ako imate želje, volje ili potrebe za nečime na ovom blogu, pitajte - dogovorit ćemo se :)
"Near this spot are deposited the remains of one who possessed Beauty without Vanity, Strength without Insolence, Courage without Ferocity, and all the Virtues of Man, without his Vices. This Praise, which would be unmeaning Flattery if inscribed over human ashes, is but a just tribute to the Memory of Boatswain, a Dog." George Gordon, Lord Byron,
Epitaph to a Dog
subota, 12.12.2009.
Male stvari...
Puno ljudi govori, veoma često, da ih vesele male stvari. To su one sitnice koje drugi vjerojatno ne bi niti primjetili, a meni nacrtaju osmjeh na lice i toplinu oko srca. I tada se osjećam tako živom i tako dobro.
Veseli me kada mi bratić dođe iz čista mira u sobu samo da me pita kako sam i da me zagrli. I da pričamo.
Preslatko mi je kako Matko the mačor ne može dočekati da mu istresem hranu, pa gura glavu u konzervu i sav se uprlja kao mala svinjica. I još mi sa šapicom miče ruku kako bi što bolje došao do konzerve.
Dan mi je lijepši kada izlazim iz dvorišta sa autom i polako se vozim ulicom, a sva djeca koja su vani i koliko ih ima mi mašu.
Jako jako me veseli pjevanje u autu dok se vozikam po gradu. Pogotovo kada su prometne gužve. Onda naprosto brzina dolaska do odredišta ne ovisi o meni. I pustim si neku muzikicu dragu i pjevam i plešem za volanom i u mislima. I naravno pratim promet :).
Razveselio me zelenoplavi ključ od dvorišnih vrata. A tati sam samo spomenula da bih nešto šareno...
Ovo ljeto kada sam bila u Bosni, majka je radila pitu od krumpira. Sjedile smo vani na dvorištu dok je ona rezala krumpir na kockice i pričale. To što sam mogla prisustvovati njezinom malom ritualu, dok sjedi, reže krumpir i gleda tko sve šeće cestom i zafrkava djeda koji kosi travu ili nešto već radi, me baš razveselilo. A da ne pričam tek o piti kasnije, ali to je neka druga priča :)).
Danas sam baš bila sretna kada mi je najmlađa sestra rekla da joj je na instrukcijama iz matematike bilo lakše zato jer smo sinoć zajedno vježbale matematiku.
Svaki put me iskreno nasmiju poruke koje mi Medo pošalje. Njegov smisao za humor i ironiju su jedinstveni.
Poruka koja sadrži samo jednu riječ, a koja znači toliko puno, dovoljna je da pjevam cijeli dan.
Ne volim kišu, ali vesele me lokvice vode i skakanje u njih. Sva sreća što martensice ne propuštaju vodu.
Pomisao da na ovom svijetu nisam usamljena u svojim mislima mi stavlja osmjeh na lice.
I ima toga još što čini moj život lijepšim, ali već je kasno...
A koje su vaše male stvari?
update: ova pjesma mi je baš zakon i tako je prikladna, baš sam se sjetila da bih ju mogla staviti :)