Kako sam završila na koncertu od Halida Bešlića

Kao što znate iz prethodnog posta, u noći sa četvrtak na petak mlađa sestra je imala prometnu nesreću. Jučerašnje jutro smo proveli na osiguranju u Jankomiru da se to sve slika i sredi. Trebalo bi biti ok, a procjenu štete bi trebali dobiti do četvrtka, pa tek onda možemo odvesti auto na popravak. (Jedino su nešto pričali da je problem ako proglase totalnu štetu, onda stvari funkcioniraju malo drugačije, ali nema potrebe se uzrujavati unaprijed.) Dakle bez auta ćemo biti najmanje dva tjedna.

Mlađa sestra je jučer cijeli dan bila u komi zbog svega toga, a i malo su ju glava i vrat bolili. Da stvar bude zanimljivija, imala je karte za Halidov koncert, tj. trebala je voditi najmlađu sestru kao poklon za rođendan (koji je bio prošlu subotu, ja sam joj knjigu kupila).

Mene je molila da ja odem, a ja sam cijeli dan pokušavala se izvući iz toga, ali bilo mi je žao najmlađe sestre da ne dobije svoj poklon. I cijelo vrijeme sam zanovijetala, da ja to ne slušam, da mi se neda, da bi spavala (jer cijelu prošlu noć nisam spavala zbog svega što se dogodilo), bla bla...

Da skratim priču, na kraju sam otišla. I znate što? NISAM POŽALILA. Nego mi je samo bilo neugodno zbog mog zanovjetanja.

Od svih pjesama nisam znala možda 5, i sama sam se iznenadila koliko ih dobro znam. Ali, bez obzira na ne slušanje dotične muzike, godine života uz Bosanca u kući su učinile svoje :)). Doma ni jedan dernek ne prolazi bez takve vrste muzike, ali uz pivo i gemište to je odličan repertoar, zar ne?

Uglavnom, to sinoć je bio pravi pravcati dernek. Arena je bila PUNA. Puna do zadnjeg mjesta. Bila sam već u Areni na koncertu od Beyonce i onda su govorili da je Arena bila puna. Ne, ono nije bila puna Arena, ono sinoć je bilo PUNO. Mislim da više ni zidna gušterica ne bi stala unutra.

Iznenadilo mi je kako svi znaju njegove pjesme, ali svi. Svi su pjevali u jedan glas.

Najlijepši trenutak mi je bio pred kraj, kad je otpjevao dvije ili tri sevdalinke (koje osobno stvarno volim). Tamo gdje smo bile najmlađa sestra i ja, oko nas valjda nitko nije znao riječi, ali nas dvije smo pjevale iz sveg glasa. Iako je dosta ljudi znalo, jer se ipak čulo kako pjevaju. No naravno, Zvjezda tjera mjeseca su svi znali.


I evo vam za kraj dvije prekrasne sevdalinke, uživajte :)