Nisam u stanju smisliti pametan naslov za kretenizam koji nas okružuje.

Televiziju više ne gledam, eno je skuplja prašinu u mojoj sobi. Novine sam prije čitala redovito, bio je to moj svakodnevni jutarnji ritual. A sada, iako sam često na internetu, izbjegavam portale i slične gluposti jer jednostavno ne mogu više podnijeti količinu govana koja se događaju svakodnevno. Naprosto moj mozak ne može obraditi toliku količinu sranja odjednom. Pa je to vjerojatno obrambeni mehanizam da ne gledam ta sva sranja.

No ipak svaki sustav ima nesavršenosti, pa tako i moj obrambeni mehanizam. A i ipak, od nekih stvari čovjek ne može pobjeći ma koliko se trudio.

I tako ja danas vidim bombastični naslov na index.hr-u: Sanader deset dana prije bijega "prebacio" 23,5 milijuna kuna Hrvatima iz BiH. Možemo mi pričati o Indexu kao o tračerskom portalu željnom žutila. Možemo reći i da je dno dna. Ma sve mi to možemo, možemo se i složiti oko toga, ali ostaje činjenica da je ova priča potkrjepljena dokazima.

Dakle, nije to njima s Neptuna palo u redakciju, nego ravno sa stranica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, dakle, ako ništa drugo sve je transparentno (joj što mrzim tu riječ).
(imate link na potpisani dokument, lijevo u plavom kutu pod nazivom Odluka o raspodjeli sredstava za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u BiH iz sredstava Državnog proračuna RH za 2009. godinu)

Da se razumijemo odmah na početku, nemam apsolutno ništa protiv pomaganja drugima. Nemam ništa protiv pomaganja drugim državama. Nemam ništa protiv davanja novaca okolo. Nemam ništa protiv BiH, evo idući tjedan idem tamo. Dakle, osobno nemam nikakvih animoziteta prema toj konkretnoj državi. I da se razumijemo, nije bitno jel' u pitanju BiH, isto tako smo te pare mogli slati Slovencima ili Južnoafričkoj Republici. Apsolutno je isto.

Ova država se ponaša kao pijani milijoner. Nemam drugog boljeg izraza. Zaista nemam. Dajemo šakom i kapom, djelimo pare koje nemamo. Nemamo za sebe niti približno dovoljno, ali zato smo velikodušni za poluditi. Pa 'ko nas ne bi volio? Mi smo el dorado. Obećana zemlja. Rudnik novaca i gluposti.


Neka dajemo, neka dijelimo, ALI ZAR NIKOME NIJE JASNO DA MI TE NOVCE NEMAMO?.

N E M A M O!!

Da nacrtam?




I dalje, ne bi bilo apsolutno ništa sporno da mi samo mjesec i pol kasnije nismo morali početi plaćati tzv krizni porez ili u narodu popularno nazvan harač.

Dakle s jedne strane okolo djelimo, iako je kriza i recesija i stalno se priča da 'stegnemo remen', a s druge strane djelimo šakom i kapom.

I tko je tu lud?

Mislim da bi se granice Vrapča trebale proširiti izvan službenih zidova bolnice u zapadnom djelu Zagreba.

Ako imate volje možete na ovom, ovom i ovom linku vidjeti kuda idu 23 500 000, 00 kuna (slovima: dvadeset i tri milijuna i petsto tisuća kuna) naših proračunskih novaca. Novaca od kojih svi mi u ovoj zemlji plaćamo porez. Novaca kojih nemamo dovoljno. Novaca koji nedostaje pa iz solidarnosti plaćamo krizne namete.

I dok sa 50 000, 00 kuna pomažemo gradnju ograde dječjem vrtiću "Pahuljica" u Kupresu, u Zagrebu u vrtiću pada strop na glavu odgajateljici i djeci.

I dok plaćamo narodne nošnje i obnove kojekakvih zgrada i kupnje kojekakvih knjižnica i kompjuterske opreme, kod nas djeca iz udaljenijih mjesta jedva uspjevaju doći do škole jer nemaju osiguran prijevoz ili je brutalno preskup.

Ponavljam, podržavam altruizam, ali trebamo se zapitati što su nam prioriteti.


Jebu nas, kako god okrenete. Ali, sex bi trebao biti ugodna radnja, ne znam kako vi, no ja se osjećam silovano.




Apdejt:


preuzeto sa niktitanik.com


Apdejt 2:

Potpišite peticiju o udžbenicima na ovom linku. Inicijativa blogerice kizzy.