Kada je slika iskrivljena

Ljudi su danas ludi za znanstvenim krimi serijama. CSI (Crime Scene Investigation) kao jedna od prvih svojim dinamičnim zapletima i svijetom forenzike (koji do tada široj javnosti nije bio poznat) privukla je ljude kao što šećer u kuhinji privlači mrave. I to je bio početak. Sve ostalo je povijest.

Eksplozija forenzičnih serija (i varijacija na temu) u zadnjih nekoliko godina mi je potpuno razumljiva. Jednostavni zakoni tržišta. To se traži i dobro prodaje, pa se onda i proizvodi u velikim mjerama.

Prvo što želim komentirati jesu one serije koje su apsolutno, potpuno znanstveno neutemeljene, tj. to su one serije koje hrpetinom bioloških i kemijskih naziva koji se koriste u krivom kontekstu krivo informiraju ljude. Jer većina ljudi su laici za prirodoslovno područje, i onda kada čuju takve informacije u seriji, prihvaćaju ih kao činjenice, a one to često nisu. Jer budimo realni, ljudi su lijeni, pa tko će ići proučavati sve to što oni tamo nadrobe. Rijetke su ptice koje će se sa time zabavljati.


Primjer serije od koje mi se diže kosa na glavi jest „Jedanaesti sat“. Ide svake srijede oko 22:00h na RTL-u. Zaista ju izbjegavam gledati, međutim, s vremena na vrijeme mi se zna zalomiti da ju pogledam. A to obično završi svađanjem sa televizorom ako sam sama ili objašnjavanjem na dugo i široko mojim ukućanima (kojima sam već lagano naporna) kada gledam to sa njima. Jer naprosto ne želim dopustiti da slušaju krive informacije, a da ne čuju ono što je točno, pa makar im išla na živce. To je za njihovo dobro ;).

Svaka epizoda koju sam do sada gledala (gledala sam ih 3 čini mi se) je imala žešće biološke gluposti nabacane u sebi. Očito scenaristi nisu napravili domaću zadaću. Dakle, da skratim priču, glavni glumci su The znanstvenik (biolog i znanstvenik opće prakse, osvrnut ću se i na tu pojavu kasnije) i agentica FBI-a. Njih dvoje istražuju neobične i neobjašnjive slučajeve. On je mozak, a ona sila zakona.

E sad u zadnjoj epizodi je bila fora ta da je jedna tvrtka proizvela određeni parfem koji je izazivao nasilnu rekciju kod određenih ljudi muškog spola (ne kod svih). The znanstvenik je otkrio da parfem sadržava feromone (što objašnjava reakciju, ali ne objašnjava toliku količinu nasilja). Nakon što je neki tip bio poginuo u pokušaju da se dočepa manekenke koja je nosila sudbonosi parfem, The scientist je ni manje ni više, pazite sad ovo, otkrio da parfem sadrži neurotransmitere. Iako to nije bilo nigdje rečeno kako je otkrio da se tamo nalaze, bila je pokazana slika, koju je on vidio pod mikroskopom i na temelju nje je zaključio da parfem sadrži neurotransmitere. A sliku je mogao dobiti jedino ako je izolirao sinapsu (to je mjesto gdje se spajaju dvije živčane stanice ili neuroni) tog mrtvaca. Ono što je bilo presmiješno jest činjenica da je ta slika izgledala upravo onako kako izgledaju nacrtane slike u udžbenicima sa neuronima i neurotransmiterima. Što je naravno nemoguće, to su samo shematski prikazi, jer takva slika se može dobiti samo elektronskim mikroskopom (on je imao sliku svjetlosnog mikroskopa, jer je bila u boji, a slike nastale elektronskim mikroskopom su crno bijele, osim ako se naknadno ne ofarbaju, što ovdje nije bio slučaj), to zahtijeva temeljitu pripremu i majstorko rađenje preparata, a u ovom slučaju i u posebnim uvjetima.

Da bi vam stvari bile jasnije, evo jedne slikice iz kućne radinosti:




Dakle, ovako izgleda sinapsa i ovo plavo su vezikuli neurotransmitera, međutim na toj njegovoj slici oni su bili još veći i bili su poredani jedni do drugih, i praktički popunili cijelu sinapsu. Ti vezikuli i kada se uspiju snimiti (posebim tehnikama i jako teško), su užasno mali. A druga stvar je to da se neurotransmiteri pojavljuju samo u određenim uvjetima, tj. oni služe kao pojačivači prijenosa živčanog impulsa sa jednog neurona na drugi. I kada je čovjek mrtav, nema se što transmitirati ili prenositi, jer nema živčanih impulsa, simple as that. I da, još samo za kraj, neki od najpoznatijih neurotransmitera su: serotonin, adrenalin, acetil-kolin, dopamin, GABBA, histamin...


U jednoj drugoj epizodi, bili su tražili uzročnika neke bolesti. I opet je naš vrli The znanstvenik otkrio o čemu je riječ, naime, on je stavio uzorak krvi pod mikroskop i vidio je ni manje ni više viruse, koji su bili skoro veliki kao eritrociti. Ono što je prestrašno jest činjenica da su virusi reda veličine nanometar (deset na minus devetu), a eritrociti su reda veličine mikrometar (deset na minus šestu). To uče djeca u petom osnovne. Dakle, virusi se mogu vidjeti isključivo elektronskim mikroskopom (osim nekih rijetkih slučajeva kada su virusi u kristaliziranom stanju, ali ovdje nisu bili u kristaliziranom stanju). No, danas sve prolazi, pa tako prolaze i ovakve nebuloze.


Od ove serije mi se doslovce diže kosa na glavi, i svaki put si kažem da ju neću više gledati, no jače je od mene. Ali sama sam si kriva.



Drugo što želim komentirati jest jedan zanimljiv fenomen. Kao što sam već gore spomenula, znanstvenik u toj seriji je biolog opće prakse. Dakle, on se kuži u sve što treba iz biologije. Ne moram niti pričati da je biologija ogromno područje, i da bi se bavio samo jednim malim dijelom, potreban je cijeli jedan životni vijek.

Također se taj fenomen javlja u svim serijama, a najočitiji je u CSI serijalu. Oni tamo zaista koriste manje – više smislena objašnjenja i s te strane nemam nekih prevelikih zamjerki, no ono što je strašno jest činjenica da oni zapravo apsolutno sve znaju. Od biologije, kemije, fizike, balistike... You name it. Svatko od likova pokriva svako područje savršeno. Presmiješne su mi scene kada izoliraju neku tvar, bace je u spektrofotometar i on im izbaci krivulju apsorbancije (to je krivulja specifična za svaku tvar) i onda oni na temelju te krivulje odmah vide koji je to spoj (ok za neke spojeve kao što su hemoglobin, mioglobin ili nešto čime se baviš naravno da znaš kako izgleda krivulja i na kojoj valnoj duljini su joj pikovi, ali za sve ostalo nema šanse da čovjek zna, pa spojeva ima na milijune). E ali oni to odmah znaju napamet, i to nije sve, znaju gdje se taj spoj koristi, gdje ga sve ima, u kojem omjeru i zašto. Mislim, to su podaci koji se naprosto ne pamte, jer nema smisla jer je toga naprosto previše. Važno je znati principe, a sve ostalo je dalje lako. Naravno, ovo je samo jedan primjer, ima ih još hrpetina. Ako gledate CSI obratite pažnju na to koliko su zapravo svi od reda genijalni.

Posljedica takvih likova u serijama jest ta da se onda u stvarnom životu događaju situacije kada me netko pita neko pitanje koje je isčupao od tko zna kud, i ja ne znam odgovor. I onda slijedi šokirano pitanje: „Pa kako to ne znaš??!“ Naravno ne događaju se samo meni, nego i mojim kolegama.

Pa otkud bih znala?? Ne moram sve znati, niti ću ikada sve znati. Onog trenutka kada budem mislila da sve znam, neka me netko strpa u ludnicu.

Kada mi netko pokaže neku životinju ili biljku ili me pita o njoj nešto, a ja ne znam, prvo iduće pitanje nakon pa-kako-to-ne-znaš pitanja je: „Pa što vas uče na tom faksu?“

E pa moj odgovor jednom za sva vremena jest: „Uče nas svašta, od vrsta učimo one koje su posebne za nešto ili su najčešće. Na Zemlji postoji oko 2,5 milijuna životinja i 270000 biljaka, spalili bi na mozak kada bi sve znali. Od molekularnog i fiziološkog dijela učimo principe, a ne hrpetinu spojeva i njihovo djelovanje, jer ponavljam nema smisla. Nije poanta da budemo biološke enciklopedije, nego da znamo konkretno primjeniti znanje tako što poznajemo kako život funkcionira!“





I za kraj dragi moji, ne vjerujte svemu što vidite i čujete u takvim serijama, uzimajte sve sa dozom skepse, jer kriva informacija može djelovati kao kiselina kada se s njome krivo rukuje. Izgrist će sve pred sobom, ali nije ona jadna kriva, kriv je onaj koji ju ne zna koristiti sa oprezom.