ponedjeljak, 15.06.2009.
Zrnca mudrosti
... Znanje se može priopćiti, mudrost ne. Može se naći, može se živjeti, može se njome biti nošen, može se njome činiti čuda, ali reći i naučavati je, nije moguće ... Siddhartha, Hermann Hesse Mudrost. Najveća želja svih filozofa. Put do spoznaje, to se traži. Od Pitagore do Wittgensteina, svi su željeli samo jedno. Ali ono što mene zanima jest što je mudrost zapravo? Smatram da svatko ima svoju percepciju mudrosti. Za nekoga je mudar onaj koji se toplo obuće po zimi jer se neće prehladiti. Za drugoga je mudar onaj koji logički zaključuje. Za trećega je mudar onaj koji je star i iskusan. Za četvrtog je mudar onaj koji šuti. Itd. You get the point. Osobno smatram da to ili imaš u sebi ili ne. Čovjek može pročitati tisuće knjiga, ali što mu to sve znači ako ih ne razumije. Ako su to samo pusta slova na papiru. Razumijevanje je početak mudrosti. Fakultet ne čini čovjeka mudrim. Fakultet nam pruža znanje, a ne mudrost. A na nama je hoćemo li to znanje, prihvatiti, razumjeti i na kraju primjeniti. Jer kao što moj djed, kojega smatram mudrim, kaže: „Ljudi dijele diplome, a Bog pamet.“ Nije li genijalna rečenica? Čini li iskustvo čovjeka mudrijim? Da, ako cijeni svoje iskustvo i ako je kroz njega nešto naučio. No, ne uče svi na svojim greškama, ipak, neke ptice nikad ne polete. Neki i nauče, ali ne iz prvog pokušaja. Jesu li zato manje mudri? Naravno da ne. Samo im treba vremena. A tko sam ja da to osuđujem? Ljudi vole učiti na svojim greškama. To je činjenica. Koliko puta su nam govorili dok smo bili mali: „Nemoj to raditi, past ćeš. Nemoj, past ćeš.“ I kad si prestao raditi ono što nisi smio? Onda kada si pao. Ne možeš poučavati mudrosti, kao što kaže rečenica sa početka, ali možeš mudro govoriti. No opet, stvar je samo u tome koliko te netko želi slušati. Jer svi smo mi ljudi, i svatko ima svoje intrese i svoje probleme i svoje borbe. Volim slušati i čuti (velika je razlika između toga slušaš li nekoga i čuješ li ga) ljude s kojima razgovaram. Na taj način dobivam iskustvo, čujem doživljaje drugih i na taj način svijet mogu promatrati iz različitih kuteva. Nema li lijepšeg osjećaja nego kada ti netko nešto kaže, a ti shvatiš da na taj način uopće nisi razmišljao? Kao da ti je netko svijeću upalio u glavi. Barem je meni takav osjećaj. Tada se smatram bogatijom za nova iskustva i nove doživljaje. I to me veseli. Jednom me jedna prekrasna rečenica toliko oduševila. I toliko je istinita i divna, obožavam ju ponavljati. Pogotovo ljudima koji se opterećuju sa previše stvari u životu, a rečenica glasi: „Život je jednostavan.“ I zaista, ako malo bolje razmislite, život jest jednostavan, samo ga mi sami sebi kompliciramo (znate onu „Zašto bi bilo jednostavno ako može biti komplicirano?“). digresija: To me sada podsjetilo na dragu mi prijateljicu koja stalno svom dečku ponavlja da je život jednostavan, međutim on je picajzla, a kao što znamo picajzlama životi nisu jednostavni. Pa je jednom prilikom izjavila: "Ako je Nives Celzijus mogla napisati knjigu o tome kako se jebe okolo, onda i ja mogu napisati knjigu o tome kako je život jednostavan!" Naprosto sam to morala podijelit s vama  .Ono što me oduvijek intrigiralo je činjenica da neki ljudi imaju potrebu razumjeti još, još, još i još, dok je drugima apsolutno nebitno. Netko će se pitati zašto je zumbul ljubičaste boje, dok će se drugi samo prepustiti mirisu zumbula i uživati u njegovu cvatu. I to je razlika između ljudi, jer sto ljudi sto ćudi (sto žena... hehe:). Nekima je dovoljno to što je nebo plavo, dok drugi moraju znati zašto je nebo plavo. A gdje sam ja, možda se pitate? Pa ovako kada razmišljam, smatram da sam na pola puta. Ponekad mi je dovoljno što je zumbul ljubičast i što miriši i samo uživam u tome, a ponekad imam tisuće pitanja o tom jadnom zumbulu. I najsretnija sam kada pronađem odgovore. Sve ovisi o tome koliko sam znatiželjna taj dan. I to mi se sviđa, jer se mogu bezbrižno glupirati, ali isto tako i ozbiljno pozabaviti nekim stvarima. Ne tako davno sam pročitala ovu rečenicu ispod i baš sam se oduševila njome (čak sam ju iskoristila u jednom postu koji nisam objavila, ali vjerojatno će i on ugledati svjetlo dana kada dođe red na njega): Po mojem mišljenju, sve što postoji, mora se temeljiti na jednoj izrazito jednostavnoj ideji. I po mom mišljenju, kada konačno otkrijemo tu ideju, ona će biti toliko logična, toliko lijepa, da ćemo reći jedni drugima: "... ta kako bi drugačije i moglo biti!" John Wheeler, fizičar I to je poanta svega. Jednostavnost. I zato je za mene jednostavnost esencija mudrosti. Jer kada pogledate samo, sve na ovom svijetu je u suštini jednostavno. Na faxu me uče da je biologija kompleksna znanost, da su biološki procesi kompleksni. Ali ja to vidim kao zavaravanje protivnika. Život je toliko jednostavan i toliko predivan, da mi naprosto sami sebi kompliciramo život (Ali to nam je u prirodi, zar ne?). Ove rečenice gore od ovih velikih ljudi su me potakle na razmišljanje, mogla bih si sad tepati da filozofiram (jer filozof je onaj koji voli mudrost), međutim ovo su samo neka moja razmišljanja i baš mi je došlo da ih zapišem. |