Random pictures

Dosadno mi je. Gledam neke stare slike koje sam slikala mobitelom. Zaslužuju da ugledaju svijetlo dana. Pa ajmo nekronološkim redoslijedom.





Prošle godine sam bila na Rodosu sa najmlađom sestrom. Ovo je bilo u Lindosu, pogled sa akropole.




Ovo je slika dva mikroskopska račića (Asellus aquaticus) kako se pare, ispod je veći mužjak, a iznad je manja ženka. Vidite li ih? Baš se pitam zašto biolozi imaju fetiš slikanja životinja dok se sexaju?




Jedna od mojih prvih sekcija na faxu, dječja glista (Ascaris lumbricoides). Na slici je ženka, a ove sitne niti što vidite nisu crijeva, nego rasplodni sustav.




Na koncertu Hladnog piva u Domu sportova, svirali su pjesmu Planeta dok je slikana ova slika.




Krava od moje bake i djeda. Mislim da se zove Breza.




Kanta za smeće na mom faxu. Tako nešto bi trebalo stajati na cesti. Mislim da su sada to maknuli.




Pogled na Zagreb i Medvednicu iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice (sa petog kata – restoran).




Bakterijska kultura koju sam uzgojila, a uzorak je uzet sa moje cipele. Asistent je tada rekao da nikada nije vidio tako gustu koloniju (ne sjećam se točno koje vrste) bakterija.




Potok Bliznec (koji puni jezera u Maksimiru), brana kako ju mi ovdje zovemo, tu šećem često sa Oscarom.




Rocky (boxer od frendice) i Oscar u šumi, pravi prijatelji.




Suncokret, moj najdraži cvijet, volim ih kupiti na Dolcu kada se vraćam doma iz grada.




Puna teglica larvi brašnara (Tenebrio molitor) i pokojeg odraslog oblika. Tada sam prvi put dekapitirala životinju. Trebala su nam njihova crijeva, jer smo tražili nametnike iz skupine truskovaca (Apicomplexa).




Moja slomljena lijeva noga od prije dvije godine kada sam bila na moru. Nemojte hodati niz stepenice po mraku.




Pogled na Zagreb sa Medvednice, jednu večer u 10. mjesecu prošle godine sam išla po najmlađu sestru u školu, pa nam se nije išlo doma i provozale smo se do Sljemena.




Prošle godine kada je auto napravio 150 000km.




Secirana žaba (Bufo viridis možda? Ne sjećam se više koja je bila) na vježbama iz animalne fiziologije. Trebalo nam je srce i mišići stražnjih ekstremiteta zato da promatramo prijenos impulsa i funkcioniranje akcijskog potencijala.




Model fragmenta molekule DNA koji sam napravila najmlađoj sestri za školu. Molila me da joj pomognem. Od fimo mase je napravljeno. Tako sam bila ponosna jer je ispalo naprosto genijalno. Dobila je naravno odličnu ocjenu i pohvalu da je najbolje napravila.




Onesviješten miš, dok smo vježbali kako i gdje davati anesteziju glodavcima (daje se u donji lijevi ili desni kut abdomena, u peritonealnu šupljinu, mora se paziti da se ne probuše crijeva), također na animalnoj fiziologiji. Tko još nije vidio bijele miševe?




Slatki albino štakori, jako su umiljati i vole se maziti. I naravno, vrlo su pametni.




Preslatki zečići kod kolege u Karlovcu ovu subotu. Mogla sam dobiti jednog, ali starci bi me ubili da sam ga doma donijela. Naime, imam već činčilu, ne žele više glodavca niti vidjeti.




Sjedim na obali Mrežnice i pokušavam determinirati neku biljku.




Dva medvjeda u odmorištu Macola, kada smo se vraćali sa terena.




Prekrasna livada na kojoj sam poskoke (Vipera ammodytes) tražila, ali na žalost nisam niti jednog našla. Nije li idilično?




Okretište u Dubravi, u prvom planu su oni divni Bandićevi wc-i, koji bi praktički trebali biti zlatni koliko su koštali i automatski ti guzicu brisat, no nisam njih slikala, nego u daljini ispod onog drveća, ako vidite, se odvija pravi mali sajam. Tamo svaki dan jedna skupina Roma ima svoje radno vrijeme od 10 – 16 sati i preprodaju odjeću. I igraju se skrivača sa policijom, genijalno je gledati kako bježe na sve strane kada naleti policijski auto. Dubrava je uvijek tako živopisna.