Evo me natrag

Vratih se sa terena. Bilo je odlično i naporno. Stvarno sam oduševljena, prepuna dojmova i kojekakvih anegdota. Svakim danom sam sve sigurnija da prirodu naprosto obožavam u svakom pogledu. Obožavam biljke, fascinirana sam životinjama, ma sve mi je apsolutno savršeno.

Ovo je bilo pet prekrasnih i nezaboravnih dana provedenih u Dalmatinskoj zagori i okolici. Puno sam toga vidjela, puno sam toga naučila, dobila sam volju da se više posvetim nekim područjima biologije koja me prije nisu toliko zanimala.

Mozak mi se na suncu redovito pretvarao u tekuću fazu, ali ja sam zajedno sa kolegama uporno hodala po terenu tražila guštere, zmije i brala biljke. Hodala sam po prekrasnim mjestima, na kojima bi ti roditelji rekli da nikako ne hodaš jer možda ima zmija i sličnih životinjica, ali nas pedeset je bilo sretno kao što je malo dijete sretno kada dobije lizalicu.

No dobro, o svim zgodama i nezgodama će biti opširnije u idućem postu ili idućih nekoliko postova, budem vidjela kako ću to izvesti, ali očekujte uskoro detaljan izvještaj s obzirom da moram prvo nabavit slike (nadam se da ću sutra dobit) jer nisam imala fotić sa sobom.

A sad, samo još jedna sitnica. Odvela sam psa najdražeg na kupanje na potok, ipak me nije bilo pet dana, a bile su gadne vrućine, a on obožava vodu, a nitko ga nije vodio, pa sam ja usrećila moje najdraže pseto. Uglavnom, krenuli smo on i ja, i kako je cesta bila puna dječurlije, htjeli su nam se pridružiti moj bratić i još jedna curica koja živi par kuća dalje. I kako smo šetali tamo, našli smo kojekakve bube, i između ostalog i muškog jelenka (Lucanus cervus). Mali bratić ga je htio doma nosit, ali budući da ga se bojao primit u ruku, stavila sam mu ga da ga nosi na listu, jer ja ga nisam mogla nosit, budući da je Oscar prilično zahtjevna živinica i sva moja pozornost je obično usmjerena na njega. I tako smo hodali, i na cesti smo kasnije još našli i ženkicu jelenka, pa sam im jako lijepo mogla usporediti razlike i kako da ih prepoznaju. Bili su oduševljeni, stvarno ih je zanimalo. Baš sam happy happy zbog toga. I onda smo došli pred kući i moj otac najdraži je zgazio neku bubu, nisam bila sigurna što je jer je bio mrak već lagani, pretpostavljala sam da je rovac (Gryllotalpa gryllotalpa), budući da je vrlo karakterističnog izgleda, samo što mi nije bilo jasno šta on radi na cesti. Uzela sam ključ za determinaciju (Collinsov naravno) i našla ga bez problema. Bio je rovac, a klinci su bili oduševljeni. Gledali su kakvih još buba ima i ispitivali me hrpu pitanja. Baš sam bila sretna ko malo dijete. I sutra će mali bratić odnijet jelenka u školu da ga pokaže svima, da vide. Baš sam sretna, takve sitnice me naprosto oduševe. Klinci su zakon i treba ih odmalena poticati ako vidiš da im se nešto sviđa.

Dosta od mene za danas, baš sam se raspričala, a nisam imala namjeru.