Plenum i blokada FF-a

Jučer sam sudjelovala na plenumu Filozofskog fakulteta. Plenum je zapravo oblik direktne demokracije. Skupljeno mnoštvo zajednički odlučuje o apsolutno svim odlukama. Dakle sve odluke su donesene odlukom većine. Studenti su zaključili da je to jedina mogućnost koja im preostaje nakon što su pokušali apsolutno sve. I slažem se s njima u potpunosti i podržavam ih u svakom pogledu.

Nevjerojatna je atmosfera koja se osjeća tamo. Svi su zajedno sa istim ciljem. Formalna nastava se ne održava, ali se održavaju alternativna predavanja na temu obrazovanja koja inače studenti ne bi imali priliku čuti. Ne mogu na papir prenjeti osjećaj koji dobijete kada dođete tamo. Mislim da bi svatko to prvo trebao vidjeti i doživjeti, a onda suditi o tome. Dolaze i profesori i studenti drugih fakulteta. Svi su pozvani. Jučer je podršku dao i Fakultet političkih znanosti i oni su odlučili danas blokirati svoj fax. (U ovom trenutku dok ovo pišem ne znam točne informacije koliko su bili uspješni, budući da još nisam gledala vijesti danas, jer sam cijeli dan na faxu, a ovaj post pišem na jednom predosadnom predavanju.) Sviđa mi se što sudjeluju svi studenti u onoj mjeri u kojoj žele sudjelovati. Nemaju vođu, nego su svi zajedno u tome i mislim da je to fenomenalno. Svaku večer se biraju po dva nova moderatora koji će sastaviti dnevni red i voditi plenum drugi dan. može se javiti tko želi. Također se svaki dan biraju po nova tri studenta koji će davat izjave za medije. Mediji su ih čak tražili da imaju jednog predstavnika za medije koji će postati prepoznatljivo lice, ali plenum je to jednoglasno odbio. Na kraju svakog plenuma se izglasava hoće li se blokada nastaviti. Naravno i sinoć je nastavak blokade jednoglasno izglasan. Svi protivnici ovakvog načina prosvjedovanja i ovog oblika demokracije mogu vrlo lako prekinuti priču na način da dođu u dovoljno velikom broju i nadglasaju studente. Ali naravno, lako je teoretizirati, teško je nešto napraviti u praksi. Definitivno je to sinoć bilo jedno prekrasno iskustvo, išla bih i danas, ali moram učiti za kolokvij sutra ujutro, međutim sutra definitivno idem podržati kolege.


Ajmo sad malo o zahtjevima.

Glavni zahtjev je ukidanje naplaćivanja visokoškolskog obrazovanja na svim razinama (preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj).

Studentski sam predstavnik i zaista radim sve što mogu i borim se koliko mogu. Jer neću i ne želim šutjeti. Ne želim da netko drugi odlučuje za mene. Odbijam živjeti sa stavom da ništa ne mogu promijeniti.
Dakle, što se zahtjeva tiče, zašto bi se plaćalo obrazovanje kada moji roditelji to i tako plaćaju kroz porez. E sad, pitat ćete me, zašto bi se novac baš morao dati za obrazovanje, zašto se ne bi dao za nešto drugo? Smatram da bi obrazovanje trebalo biti prioritet ovoj zemlji, jer na taj način postajemo konkurentni na tržištu, inače će nas pregaziti. Danas nije dovoljno odraditi školu i dići sve četiri u zrak, a ne. Treba se stalno usavršavati da bi se uspjelo u životu i zato mislim da bi svatko tko ima volje i želje trebao dobiti mogućnost da besplatno studira, ako zadovolji kriterije potrebne za upis na fax (pri tome mislim na prijemni i slične uvjete potrebne). Da se razumijemo, protiv sam vječnih studenata, te postoje mehanizmi, a ako nisu dobri treba ih poboljšati, da se takvi slučajevi minimaliziraju.
Možete mi reći, ali nema se novaca, recesija je. E pa dragi moji, ima se. Ako se mogao tako glatko donijeti rebalans proračuna (ili je u postupku donošenja, ne pratim to trenutno, sorry) i ako su se pojedina ministarstva mogla odreći tolikih silnih novaca jer im odjednom netrebaju, pa dragi moji, zašto se prije razbacivalo sa parama, a sad se odjednom pjeva druga pjesma? Ako se ima za gradnju silnih dvorana za rukomet, Dinamovih stadiona, Peljeških mostova i inih nepotrebnih investicija, onda dragi moji, trbalo bi se imati i za obrazovanje. Kada se ne bi tolike silne pare krale i stavljale u džep korumpiranih pojedinaca, novaca bi itekako bilo. Druga je stvar što ovo društvo tolerira kriminalno ponašanje. A jbga, balkanci smo, primitivizam nam je u krvi. Očito.

No, vratimo se temi. Uvođenje školarina na mala vrata, što se pod krinkom te nesretne bolonje i događa je prvi korak prema prepuštanju školstva na milost i nemilost tržišta. A znate što to znači? Sljedeće što se događa jest mogućnost privatizacije Sveučilišta, gdje će se pojedinci voditi zakonima tržišta i bitan će biti samo profit i to nas sve skupa dovodi do neoliberalizma. Hrvatska je već uletila grlom u jagode potpisivanjem GATS sporazuma, a da nitko nije niti znao da se taj sporazum potpisao. A ono što taj sporazum donosi je mogućnost ulaska stranaca na naše tržište bez ikakve kontrole. Globalizacijo, dobro nam došla!
Protiv toga se borimo, jer na taj način se stvara raslojavanje društva. Studiranje će postati moguće samo onima koji to mogu platiti, bit će samo za odabrane. I pitam se, mora li se sve voditi oko profita? Gdje je u cijeloj toj priči nestao čovjek? Gdje je nestala ljudskost i humanost? Zar je to ono što nam globalizacija donosi? Moramo li se izgubiti u masi i samo biti ovce koje slijede stado, a nitko zapravo ne zna kamo idemo??

Želimo li to?

Pričamo o tome kako smo socijalna država, međutim ja tu socijalnu osjetljivost prema studentima ne vidim. Netko će sada reći: pa imate jeftinu hranu, besplatne domove, prijevoz, itd. Ma nemamo mi ništa jeftino ili besplatno. Sve to naši roditelji plaćaju. Sve to vi plaćate. A uopće neću niti razgovarati o kvaliteti spomenutih „povlastica“ koje imamo.

Sviđa mi se što studenti FPZ-a idu korak dalje i traže ukidanje bolonje. Također smatram da je to odličan zahtjev, no nisam sigurna koliko će ga biti moguće provesti. Bolonja kao ideja je odlična, no ovo što mi imamo nije bolonja, ovo je jedan degenerirani oblik koji bi bilo najbolje zaboravit i pravit se da se nikada nije dogodio. Ponavljam po ne znam koji put: uletili smo u to potpuno nespremni!!!! Ono što ja vidim kroz tu nesretnu bolonju je hrpa nezadovoljnih studenata, kojima se ispire mozak na sve moguće načine i toliko ih se plaši da je to žalosno. Studenti su jadni i iscrpljeni, jer pored ovakvog sustava je naprosto nemoguće živjeti. Dobiva se prostor za iživljavanje nad studentima što neki profesori itekako koriste zbrajajući sve moguće plusiće, minusiće, izostanke, seminare, kolokvije, itd. Bolonja nisu kolokviji, bolonja nije dječiji vrtić. I oni koji nisu okusili gorak okus bolonje, ne znaju kako je to. Evo vam primjera, sutra pišem taj nesretni kolokvij i sustav ocjenjivanja je takav da postoji mogućnost da osoba sa 90% na svim kolokvijima može imati ocjenu 2 na kraju. Kako? Ne pitajte me. Događalo se i događat će se.

I za kraj ovog ionako dugog teksta je pitanje zašto PMF-ovci ne blokiraju PMF?

Problem je u tome što PMF trenutno nema tu kritičnu masu studenata koju ima FF. Također je problem što se nalazimo na nekoliko lokacija u gradu (Horvatovac, Rooseveltov trg, Marulićev trg, Botanički vrt) i jednostavno je fizički to teško organizirati. Strašno je koliko smo razjedinjeni. Odsjeci se svađaju međusobno. Matematika se želi odvojiti. Nitko s nikim ne komunicira. Cijela situacija je naprosto žalosna. Sutra imamo sastanak svih studentskih predstavnika (prvi do sada) potaknuti baš događanjima na FF-u, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. Osobno sam za blokadu, i ako dođe do toga maksimalno ću se angažirati, ali sumnjam da će ostali biti za takva rješenja, jer ponavljam, fali nam jedinstvo. Gaze nas na sve strane, a ljudi to gutaju. Evo primjera. Kod nas se svaki ponovni upis kolegija (znači nisi savršen i nisi sve položio, prosječan si student, ali ova naša bolonja upravo traži savršenstvo) naplaćuje 150kn po ECTS bodu. (ECTS bodovi su bodovi koje student ostvaruje polaganjem dotičnog kolegija, a sve u cilju bolje povezanosti fakulteta unutar RH i ostalih potpisnica Bolonjske deklaracije. U prijevodu, jedno veliko sranje koje dodatno komplicira ionako kompliciranu situaciju.) Znate koji su to novci??!! Postoje kolegiji koji nose i do 10 ECTS bodova. A studenti koji to plaćaju su navodno oslobođeni plaćanja, tj. studiraju uz potporu MZOŠ – a. Zašto se to na PMF – u plaća, a na FF – u ne? Nitko ne zna. Kuda idu ti novci? Također nitko ne zna. A neću niti pričati o tome kako se ne zna koliko jedan student košta. To je podatak koji je apsolutno nemoguće dobiti. Probajte pitati nekoga tko je dio sustava što je to „participacija“. Nećete dobiti odgovor, jer nitko ne zna. A mi plaćamo upravo tu „participaciju“ za koju nitko ne zna što je. I onda meni netko ide pričati o transparentnosti. Transparentnije je koliko puta dnevno moj pas sere i piša, nego ovi podaci koji bi nam prema zakonu trebali biti dostupni.

I sada stvarno za kraj. Borit ću se koliko treba. Ponoviti ću argumente onoliko puta koliko bude trebalo ponavljati. Borimo se za one koji žele učiti i raditi. Borimo se za jednakost. Jer obrazovanje treba biti dostupno svima koji žele učiti. Borimo se jer to možemo.

Ne nisam idealist. Svatko tko me upoznao zna da stojim s obje noge na zemlji kada su ove stvari u pitanju (privatno sam sanjar:)), ali odbijam biti dio nezaintresirane mase. Imam mozak i koristim ga. Jer mislim da možemo nešto promjeniti.

Kada ćemo, ako nećemo sada? Uostalom kako ćemo znati ako ne probamo?