Vježbanje strpljenja

Odradih onaj kolokvij. Nije bilo strašno, stvarno su se tražile osnovne stvari. Nego, moram ispričati jednu situaciju, koju ne bih ispričala da nije dobila svoj epilog danas, vezana je baš uz taj kolokvij.

Kada me netko pita da mu nešto objasnim, nije mi niti najmanji problem pomoći, ako i sama razumijem dotično gradivo. Volim rješavati zadatke iz kojekakvih kemija, i kada to radimo na seminarima, pratim što asistenti pričaju, jer stvarno nije teško. I da ne pričam kako ovaj asistent iz biokemije odlično objašnjava zadatke (iz aviona se vidi da je završio profesorski smjer).

Dakle, uz sve te silne seminare, na kojima se stvarno može sve pohvatati, postoje osobe koje nisu sve baš shvatile (no ruku na srce, nije kao da su i pratile nešto pretjerano). Takva je jedna moja Frendica. Naime, ona se u petak popodne sjetila da njoj baš nije sve najjasnije i dal' bi se mogla pridružiti u subotu meni i Medi u NSB-u na učenju. Medo i ja smo se prije dogovorili, da zajedno prođemo to sve, onako lijepo polako i u miru. Ali Frendica se de facto sama pozvala i nisam joj mogla reći ne. Znate one situacije kada vas dovedu pred gotov čin? E to je bila jedna takva situacija.

I tako dolazim ja u NSB, kad nije Frendica sama, dovela je još jednu kolegicu da zajedno učimo. Stvarno nemam apsolutno ništa protiv, ali daj mi bar javi kome ću sve objašnjavat, a da me se ni pitalo nije.

I onda je krenulo. Tih tri sata objašnjavanja titracijskih krivulja aminokiselina me toliko iscrpilo da je to strašno. Frendica naime apsolutno ništa ne kuži. Kolegica koju je dovela je sve pohvatala iz prve, kao i Medo. A sve ostalo je bilo treniranje živaca. Samo sam si ponavljala u sebi: "Strpljenje je vrlina. Strpljenje je vrlina. Strpljenje je ..." Kako išta objasniti osobi koje ne zna razliku između potpuno protoniranog i potpuno deprotoniranog oblika aminokiseline?? (Upućeniji će znati o čemu pričam, a i to je bio samo vrh ledene sante.) Najgore od svega mi je bilo kad bih objasnila jednu stvar i dalje na to objašnjeno išla nadograđivati dalje, a ona me ponovo pita ono prvo što sam objasnila. Vrhunac je bio kada joj nije baš bio najjasniji korak sa logaritmima u H – H jednadžbi. A slušala je prošle godine fizikalnu kemiju zajedno samnom i pola semestra smo tupili po toj jednadžbi!!! I na kraju se čovjek pita, kako je dogurala do treće godine...

U tih tri sata smo prošli manje od trećine zadataka...

Da se razumijemo, ne mislim ja da je ona glupa. Nego jednostavno smatram da nisu svi za sve. Bože moj, pa ne moramo svi biti prirodnjaci. Isto tako postoje ljudi koji su antitalenti za strane jezike. Samo je žalosno kada čovjek sam nije svjestan svojih afiniteta.

Uglavnom, količina potrošene energije na to objašnjavanje u subotu me spriječila na daljnje učenje taj dan. I vjerojatno se pitate zašto sam se dala toliko izgnjaviti. Pa da mi nije toliko draga, ne bih se toliko mučila.

No, nije tu kraj priče. Kolokvij je bio danas u 19:15h. U 18h meni zvoni mobitel. Zove Frendica. Samo da mi javi da ona neće doći na kolokvij, i da joj je žao što sam joj toliko objašnjavala, ali ona ipak neće doći, jer nije baš sigurna u svoje znanje. Ne znam dal' mi je još što htjela reć, jer mi se mobitel nešto zablokirao. Ok, ispričala se, ali što ja imam od te isprike? Ja sam svoje vrijeme i energiju potrošila na objašnjavanje, očito u prazno.

I što reći na sve to? Kolokvij nije obavezan, i ako propadneš, sve bodove koje skupiš donose ti neke dodatne postotke na završnom ispitu. Dakle praktički je dovoljno da se potpišeš, i već imaš dodatne bodove. A da ne pričam da je sa onime što sam joj objasnila u subotu mogla riješiti pola kolokvija.

I naravno, ja sam tu ispala ko' zadnja budala. Pošteno me izmaltretirala svojim pitanjima i na kraju se niti ne pojavi na kolokviju. Na kraju mogu samo reći da to ide njoj na dušu, a ja se pitam dal' mi je još uvijek toliko draga kao što mi je i prije bila...