Loosing my religion?

Već dugo me određena pitanja potiču na razmišljanje. Ovo je zapravo prvi put da ih stavljam na papir. Ovo je prvi put da razmišljam na glas.

Muči me On/Ona/Ono.

Što je vjera zapravo? Objašnjava ono neobjašnjivo, jel tako? E pa meni u zadnje vrijeme to nije dovoljno dobro objašnjenje. Ne tako davno bilo je toliko 'neobjašnjivih' pojava, a ipak, znanstvenici su ih objasnili. Ono što je prije spadalo u domenu 'izvan naše moći' sada je najnormalnija stvar.

Prema toj logici postoji mogućnost da znanstvenici objasne ono nama neobjašnjivo. Oduvijek me fasciniralo pitanje energije i materije. Jesmo li mi samo energija zarobljena u materiji? Ma sve je moguće kažem vam.

Fascinira me život kao takav. Ta savršena složenost. Ta hrpa procesa koji se odvijaju unutar svake žive jedinke. Većina njih se ne bi samo tako lako odvijala, ali ipak, unutar nas to sve ide sa takvom lakoćom. Toliko termodinamički nepovoljnih rekacija se odvija unutar nas i cijelo vrijeme zapravo prkosimo ravnotežnom stanju prirode. A opet tako lijepo funkcioniramo. Postoji li mogućnost da je to sve samo slučajnost? Naravno da postoji. Teorija vjerojatnosti je jedna divna teorija. Ali opet kao i svaka druga statistička metoda može se prikazati onako kako mi želimo.

Arhitektura života me fascinira. Ta morfološka raznolikost. I jasno mi je da je zaista bio potreban samo taj jedan mali događaj da bi se sve pokrenulo. Slučajnost ili možda ipak ne?

Nekako mi je to previše slučajnosti na jednom mjestu. Ali opet s druge strane, koliko je samo bilo pokušaja i pogrešaka. Svemir je jedno ogromno prostranstvo. Nezamislivo i nepojmljivo našem ograničenom mozgu. Gubim se u tim velikim brojevima. I možda su se baš ovdje, na ovom plavom planetu ti pokušaji odvijali u pravom smjeru.

On koji je živio relativno nedavno i nazivao se sinom Božijim rekao je: „Blago onima koji ne vide a vjeruju, njihovo je kraljevstvo Božje.“

Koja savršena ucjena. Vjeruj u Njega/Nju/Ono i nećeš imati problema. Budi ovca i slijedi stado, nemoj razmišljati, nemoj se pitati. Jer alternativa je grozna. Ne želiš to. A možda je Isus samo imao dobar smisao za PR? Ako ćemo tako, prilično dobro se prodao. Stvar jako lijepo funkcionira već 2000 godina. I ne, ne bogohulim, niti se zezam. Nego samo stavljam sve opcije na stol. Što ako je sve samo dobar marketinški trik?

Ali u prirodi nam je da se pitamo. Znatiželjni smo. Barem ja jesam. I razmišljam i promišljam i možda neću dobiti odgovor tako skoro, ali to me ne spriječava da budem znatiželjna. I ako nas je On/Ona/Ono stvorio/la/o na svoju sliku, zašto bi nas se u startu ograničavalo?

Često govorim da je sve relativno, osim apsolutnih brojeva. I u jednom trenu ti se može sve činiti savršeno logičnim, a opet u drugom trenu ti ništa više ne mora imati smisla. A opet, i logika je ljudska izmišljotina. Jer činjenica je da svi razmišljamo unutar određenih okvira. Jer nama sve mora imati smisla. A možda se naša logika razlikuje od prirodne logike? Možda se razlikuje od logike tog nekog bića koje nas je stvorilo. Ako postoji, naravno.

Cijeli ovaj post je posljedica toga što se trenutno nalazim u situaciji da mogu prihvatiti i postojanje i nepostojanje tog vrhovnog entiteta. Nekako je mom mozgu sasvim prihvatljivo da smo nastali eto tek tako iz puke slučajnosti, a opet s druge strane, jednako tako mogu i prihvatiti da je netko zakuhao tu primordijalnu juhu i eto nakon puno tisuća godina evo i nas.

Naravno moje vjerovanje ili nevjerovanje ne utječe apsolutno nikako na moje ponašanje u svakodnevnom životu. To su samo privatne misli moga mozga (s pravom javnosti). Moralne i etičke norme sam prihvatila, jer ipak sam zoon politikon i nekakvog reda mora biti, a i tako sam miroljubivo stvorenje koje cijeni svaki oblik života. Da se i odlučim za nepostojanje vrhovnog entiteta, ne bih se ponašala kao da poslije nema ničega. Fascinantno mi je koliko postoji vjernika da vjeruju, samo za svaki slučaj. Što ako ipak poslije nečeg ima, pa ću zato biti dobar. To mi je licemjerno.

Nije mi cilj uvrijediti ničija vjerska uvjerenja, niti želim ikoga mijenjati. Jer istinski se divim ljudima sa jakom vjerom. Možda ja nekada u budućnosti budem takva, a možda i ne. Vrijeme će pokazati.

A možda smo mi ipak samo prišt na leđima nekog diva?

Možda, možda, možda...

A vi cijenjena publiko, kakvi su vaši stavovi? Kakva su vaša razmišljanja o vjeri? Smatrate li da sam ja samo jedna zalutala ovca?