Maline

Jedem smrznute maline. Obožavam ih. Inače ih izmiksam sa smrznutim jagodama i bananama te dodam nekakvu tekućinu (sok nekakav, jagoda, brusnica, naranča ili nešto slično, nije bitno) i napravim smootie. Sad mi se nije dalo. Baš mi pašu ovako smrznute, dok mi se polako zagrijavaju u ustima i onda se otope do kraja i lijepo lagano skliznu niz grlo. Naravno, nije isti doživljaj kao kad su svježe maline, ali osvježavajuće je.

Sjećam se kad sam bila mala, brala sam maline ili bolje rečeno krala maline, od susjede. Baš su mi bile fine i onda bih gurnula ruku kroz ogradu i ubrala koju mrvicu tog voća koje mi je toliko fino. I nevjerojatno, uvijek bi naletjela na nekog smrdljivog martina. Izgleda da i oni vole maline kao i ja. I taj njihov miris koji se osjeti, uopće mi nije smrdljiv. I danas kada me neki smrdljivac mali posjeti, kada osjetim njegov miris, uvijek se sjetim tih malina. Nevjerojatno je kako mirisi mogu biti okidači za pojedine uspomene. Isto je i sa glazbom. Barem kod mene. Kad čujem neku pjesmu od RHCP – a sa CD-a Californication, uvijek se sjetim slomljene noge, jer tada je taj CD žario i palio mojim discmanom. Ali zato mi je serija Californication super. I ne priziva nikakva sjećanja. Možda bude jednog dana.

I pišem gluposti sad. Da znam, svjesna sam toga. Čekam Zvjezdane staze. Ali imam sreće, počinju za 10 minuta, nije kao inače. Danas su stvarno puno ranije. Imam sreće. Maline. Već ih se pola odmrznulo. Sad su sličnije svježima. Samo što je sad sve sticky. A sad odlazim, dok mi tipkovnica ne postane crvena od ljepljivih prstiju. Ne mogu ih prestat jest. Ovisna sam, priznajem. Ajme koliko gluposti... odlazim...


update:
Na kraju nije bilo ništa od Zvjezdanih staza. Prije nego ću ugasit komp, javila sam se frendici na chatu. Prvo me nije doživljavala, a onda kad je skužila pozvala me na čaj. Rekoh, bit će još Zvjezdanih staza, a i tako bi mi poslije njih bilo dosadno, jer sam popodne spavala, pa ne bi zaspala. Na kraju smo igrali pictonary. prvi put sam to igrala i stvarno je bilo zabavno. Pozvala je ona još svog dragog, koji živi samo ulicu dalje i frenda - susjeda, koji živi samo dvije kuće dalje od mene. Igrali smo dečki protiv cura, i iako smo u početku bile dosta u zaostatku, dok se nismo skužile, na kraju smo preuzele uvjerljivo vodstvo. Međutim, njima se osmijehnula sreća i na kraju su oni pobijedili. Al nema veze, ipak mi je bio prvi put, al zato ćemo idući put rasturit. I da, došla sam doma u 4 ujutro...