No good deed goes unpunished

Ili u slobodnom prijevodu: 'Niti jedno dobro dijelo prođe nekažnjeno.' To je rečenica koju mi je toliko puta N. ponovila. Svaki put kada bih se razočarala u pripadnika roda Homo, vrste Homo sapiens sapiens. Znate onu grupu ljudi, prijatelja pod navodnicima. Svi ih imamo. Kad ste im dobri samo zato jer vas trebaju. Imaju koristi od vas i iskorištavaju vašu naivnost.

Ne, nisam imala nekih gorkih iskustava u zadnje vrijeme, nego neki dan sam vodila neki razgovor o takvim 'prijateljima'. I to me potaknulo na razmišljanje. Parazitiram li ja na drugima, kao što drugi, tako često, parazitiraju na meni?

Dobro, ovo je sad možda malo grubo rečeno. ali kad bolje razmislim, sva prijateljstva su posljedica koristi. Samo što u nekim prijateljstvima je korist obostrana, dok je u drugima jednostrana. I mislim da je to normalno, pa to nam je u prirodi na kraju krajeva. Postoji jedna rečenica koju je moja sestra govorila kad je bila mala: 'Ne možeš dobit nekaj za nikaj!' I to je istina jer uvijek gledaš koliko ćeš ti dobiti iz cijele priče. Jer sve se svodi na to. Bilo da ćeš iz prijateljstva dobiti neku emocionalnu satisfakciju (što je češće) ili neku materijalnu potporu ako je potrebna. Ali isto se očekuje i od tebe.
Evo primjera. Neki dan sam N. cvilila 15 minuta na telefon, vezano uz krizu iz prethodnog posta. Umirila me, rekla neke pametne stvari, jer that is what friends do. I naravno, isto se očekuje od mene. Kad bude imala krizu sa faxom – ispitima – starcima – familijom ili bilo kakvu drugu krizu, ja sam tu da joj kažem da će sve biti ok. I to je bit prijateljstva. Da smo tu jedna za drugu. Naravno, ja sad tu vrlo komplicirane odnose rastavljam na proste faktore. Jer, ako me frendica u 3 ujutro nazove i moli da odem po nju nemam-pojma-gdje, nije kao da ću razmišljat kakve koristi imam od toga, nego sjedaj u auto i po frendicu.

Ali, stvarno, kad se bolje pogleda. Apsolutno sve funkcionira na tom principu. Nema konačnog produkta koji nam je povoljan, bez uložene energije. Neće ugljikov dioksid samo tako prijeći u glukozu, a ne. Daj mu energije pa ćeš dobit šećer.

No, vratimo se na početak posta. Ono što mene zabrinjava su oni odnosi od jednostrane koristi. Koji proizlaze iz čiste sebičnosti. Znate ono, kada nekome posudite nešto što mu u tom trenutku treba, a on nikad vratit. E tu imam hrpu primjera. Pogotovo iz srednje. Opametila sam se od tada, valjda.


Primjer prvi.

Kolegica iz razreda, s kojom nisam bila u nekim posebnim odnosima zamolila me da joj posudim bilježnicu iz povijesti. Naime, to je bio vrlo tražen materijal u to doba. Profa je bila legendarna, ali morao si pratit i pisat bilješke i ona je isključivo po tome pitala. A malo ljudi je moglo pratit njezin tempo. Na svu sreću brzo pišem, pa je to bio najmanji problem. I tako ja posudim svoju bilježnicu dotičnoj (to je bilo u 2. srednje). I čekam, čekam. Molim ju da mi vrati. I ona nikako. Da bi mi nakon par mjeseci rekla da ona to od mene nikad nije posudila. WTF???? !!??$#/(%$!!!!!

Nije niti potrebno opisivati moj bijes. Na to sve bi N. samo rekla rečenicu iz naslova.

E da i da stvar bude bolje u 4. srednje dođe ona meni s pričom, kako je pospremala sobu i našla neku moju prastaru bilježnicu iz povijesti. I ima drskosti pitat treba li mi, pa će mi vratit!!!!!


Primjer drugi.

Opet bilježnica iz povijesti. Samo što sam kasnije postrožila uvijete posuđivanja. A dotičnoj iz prvog primjera nikad više ništa nisam posudila. Posudim ja tako kolegici i ona mi najurednije vrati. Kad koji dan poslje, čitam ja tako malo prije sata, kad ono na jednoj stranici neka riječ prekrižena i napisana kako bi se trebalo to pisat. Par stranica dalje ista stvar!!! Pazi ti drskosti! Posudim joj bilježnicu i ona krene meni prepravljat moje bilješke. Pa koliko hrabar moraš biti da tako nešto napraviš???!!! Ja od šoka nisam znala što bih rekla. Nije da se opravdavam, ali u brzini pisanja dotičnog predmeta jednostavno ne stigneš uvijek sve napisat pravopisno, stilski i gramatički točno. Ali Bože moj, te bilješke sam pisala zbog SEBE prvenstveno.
N. je opet ponovila rečenicu iz naslova.


Naravno, primjera ima još, ali ovi su mi se nekako najviše urezali u pamćenje. Sad kad sam na faxu, nekako iskorištavamo jedni druge, ali uvijek to bude ti pomogneš nekome, netko pomogne tebi. I svi sretni.

A ja, di sam ja u toj cijeloj priči? Pa trudim se. Nisam savršena. Pokušavam pomoći ljudima, ali naravno, kad procijenim da će biti dovoljno korektni i neće me zbog toga oštetit, jer mislim da je N. dovoljno puta izrekla svoju rečenicu i da sam je konačno zapamtila. I da, iskorištavam ja i druge, ponekad, ne prečesto. Jer volim sve sama napraviti. Ali ne zaboravljam. Cijenim ljude koji mi pomognu i uvijek se trudim uzvratiti uslugu, jer mislim da je to fer.

A vi? Kakava vi iskustva imate?