Nikad nije kasno za sretno djetinjstvo

utorak, 20.09.2016.

Jedno iskustvo.. zivot, svakodnevni..

Kakva je razlika izmedju ove nase sekte o kojoj pricamo i mnogih drugih slicnih zajednica.. rekao bih vrlo velika, jer kod naseg "apostola" se odmah u startu dobijaju "lijekovi" za nase najvece probleme, bilo fizicke ili psihicke.. Kolika je zahvalnost "iscijeljenih" mozemo samo zamisliti.. S time je glavni posao obavljen u samom startu, nevidljiva clanarina uplacena i clanska iskaznica preuzeta. Dalje jos samo treba drzati ritam druzenja s grupom, da se "zlo" ponovo ne vrati.

A da li se radi o magiji ili Duhu to svako sam mora pokusati rasvijetliti.. Osobno pokusavam spojiti znanost i religiju, i ne vidim zasto se takva cuda ne bi na kraju i znanstveno dokumentirala? Ne znam sto bi se s time izgubilo.. Ali sumnjam da cemo to ikada docekati..

Tvrdim da ova sekta negira osnovne psiholoske potrebe covjeka i blokira mu put upoznavanja sebe, upoznavanja, osvjestavanja vlastite podsvijesti.

Kako izgleda jedna osobna prica, jedan moguci odgovor na pitanje tko sam ja, sto bi mogao biti zivot.. prica koja vjerujem djeluje kao cjepivo protiv zavodjenja koje se nudi u sektama, mozete pogledati ispod:


...prije nekoliko godina sam gledao jedan dokumentarac koji je govorio o osobama koje žive život lišen bilo kakve vrste fizičke boli. Radilo se o nekom iznimno rijetkom poremećaju, stanju koji je obuhvaćao svega 50-ak ljudi na svijetu. Mnogi će možda reći blago njima, no osobno takav život je za mene nezamisliv kao što bi bio nezamisliv život bez patnje. Život se sastoji i od patnje. Stalna zabrinutost za sutra, strah od života, anksioznost, depresija... Mnogi kršćani s kojima sam se susreo zastupaju doktrinu o potpunom iscjeljenju kako tjelesno tako i duhovno/duševno. Takvo učenje je izrazito opasno jer je neprovedivo ,a posljedice koje ostavlja na osobe koje se uhvate za takvo nešto su ogromne. U samoj Bibliji takav koncept ne postoji, no treba napomenuti da je On jasno obećao da nam nikad neće dati uvjete i okolnosti koje su iznad naših mogućnosti. I osobno vjerujem u to.

Postoje brojna psihološka istraživanja koja jasno govore da su prve tri godine života najbitnije, odnos djeteta sa majkom i obitelji. Čak i ako smo imali roditelje pune ljubavi i razumijevanja mogli smo biti izloženi povredama, ranama koje su uzrokovane nerazumijavanjem i odbacivanjem okoline. Stoga dok smo djeca prekrivamo srce naslagama samozaštite, a daljnim odrastanjem srce jednostavno okameni. Dosta često te povrede bilo da su uzrokovane od strane obitelji ili okoline nalikuju stijenama koje ne možemo zaobići. Djeluju poput Himalaje. Kako odrastamo te stijene se očituju kasnije kroz strahove, osjetljivost, stalan osjećaj neuspješnosti, stalnu patnju...One su usidrene u poniženjima koja mogu biti toliko velika da jednostavno zaboravimo.

Ti zidovi koje kao djeca podižemo nisu odmah vidljivi budući da ih ne podižemo promišljajući. Izlaz iz takvog stanja nije nemoguć. Bog u tome može pomoći, no treba znati da naša patnja, pustošenje života koje je nastalo prije nego smo Njega prihvatili je dalekosežno i nastavlja se i nakon obraćenja. To je PROCES koji ne može jednostavno nestati preko noći. U takvom stanju možeš biti 10-ak,
20 godina pa i više i ne možeš svoje stanje patnje riješiti na jednom seminaru karizmatika bilo rimokatoličkog ili protestanstkog miljea. Za rješavanje takvog nečega vjera i pouzdanje u Njega je jako bitna. Ona je nužan, ali sam po sebine i dovoljan uvjet.

Najlakše je reći svu svoju patnju i brigu prebaciti na Boga. To je učenje za lijenčine, gotovane, a Biblija je jasna po pitanju lijenosti. Zamisli samo da si na poslu. Pred tobom se pojavi zadatak koji jednostavno ne možeš izvršiti. Svoj posao odlučiš prebaciti na nekoga drugoga, a šef će ti sigurno reći: Izvoli
rješavaj posao. Ista stvar je sa Bogom koji će pomoći, ali najprije ti moraš pomoći sam sebi. U trenucima patnje jako je bitno crpiti snagu iz određenih izvora. Biblija je u tome jako bitna, no ne treba zanemariti niti literaturu iz područja psihologije pa i same psihoterapeute koji su također od Boga. Nepojmljivo mi je da netko, neki "karizmatik" može mrtvo hladno osobi koja pati od nekog psihičkog poremećaja reći da se ostavi lijekova jer na taj način poništava svoju vjeru o iscjeljenju. Ne stoji koncept ispovijedanja zdrav sam i kombinacije lijekova? Potpuno suludo.

U mom slučaju se potrefilo da sam gotovo u istom trenutku pohađao psihoterapiju i susreo se sa kršćanstvom. Bog je djelovao na meni koristeći i psihijatricu, na rješavanju moje patnje, no to je proces koji je tajao i strašno bolio. Postaneš strašno ljut još ispunjeniji gorčinom, svađaš se sam sa sobom i Bogom jer skrivena bol izlazi na površinu. U djetinjstvu kada su se loše stvari događale nisam otišao nikome kako bi svoju bol otpustio već sam se uhvatio i zaključao u tom području. Grijesi odbacivanja učinjeni protiv osobe navode osobu na grijeh. I stoga svako iscjeljivanja mora biti započeto osobnim ispovijedanjem svog grijeha i pokajanjem za isti. To se kod "karizmatika" ne dogadja već se na kraju samo polazu ruke za iscjeljenje.

Što se tiče pitanja posla... u Bibliji postoji jedan citat koji ide otprilike ovako: Robovi pokoravajte se u svemu svojim Gospodarima, u svemu im služite... Riječ rob možeš slobodno zamijeniti sa riječju radnik dok riječ Gospodar sa riječju direktor/šef. Ovaj dio jasno govori da kao radnik moraš biti poslušan svom nadređenom čak i u trenucima kad ti to nije po volji. Izuzev su situacije ukoliko se odnas traži nešto nemoralno. Nažalost kod nas u Hrvatskoj uvriježeno je reći: To nije moj posao. Zašto da radim prekovremeno kad nisam plaćen i sl. S takvim stavom u kojem kršiš Njegovu zapovijed ne možeš niti očekivati nekakvu nagradu niti blagostanje po pitanju posla. Posao će ti biti "u znoju lica svoga" bilo da radiš težak fizički posao, bilo da radiš umni posao. Bog itekako koristi ljude u poslovnom svijetu za širenje Njegove riječi i okreće bezizlazne situacije u pozitivnom smjeru. Jedno takvo viđenje duhovnosti je dato u kjnizi Najsretniji ljudi na svijetu od Johna i Elizabeth Sherill. Glavna pouka knjige je da su najsretnije osobe na svijetu one koje prepoznaju Božji plan u svom životu kako kršćanskom (služba propovjednika, iscjeljivanja ili pak pomoćnog osoblja u zajednici) tako i svjetovnom poslu. Od samog autora knjige je poteklo i udruženje koje danas djeluje u cijelom svijetu: Full Gospel Business Men`s Fellowship. U samoj knjizi postoje brojna svjedočanstva osoba, a izdvojit ću Henryja Krausea (utemeljitelja pluga). Radeći mukotrpno u polju često se molio Bogu i razmišljao kako bi bilo super kad bi postojalo nešto s čime bi mogao napraviti veći posao za kratko
vrijeme. Jednom mu je Bog dao viziju koju je prenio na papir. Takav nacrt je odnio tvorničarima koji su ga ismijali tvrdeći da takvo nešto ne može raditi ni u ludilu. Znao je da nacrt nije bezvezan te je sam mjesecima od materijala kojeg je sakupljao radio stroj. Prikačio ga je na traktor i savršeno je radio. Ne moram niti napominjati kakvu je to revoluciju pokrenulo u poljoprivredi. Slična situacija je i sa
kemičarom D.I. Mendeljejevom (iako se on ne spominje u knjizi) koji je također jasno rekao kako je PSE dobio u snu od Boga. Primjeri su brojni. Ne želim s ovim reći da svatko od nas mora se nadati i očekivati nešto ovakvo veliko kao što je izum ili pak nobelova nagrada no poslušnošću i radom u skladu s Njegovom riječju posao neće biti samo i jedino u smislu znoju lica svoga.

Da zaključim...život je stalno usavršavanje. nešto slično poput PDCA ciklusa. Jednostavnog rješenja nema, no situacije nisu bezizlazne koliko god se to tako činilo. Molitva bila samostalna bila u grupi pomaže, no ukoliko se tvoj život svodi na odlaženje subotom ili nedjeljom u zajednicu kojoj pripadaš i iščekivanja onoga kad će svećenik ili "karizmatik" reći: A vi koji imate nešto izađite naprijed molit ćemo se, uzalud sve. To je fanatizam. Držat će te možda do utorka, a u srijedu si već u banani. Bog nas ne želi mučiti, želi nam pomoći ali isto tako očekuje i od nas da damo svoj doprinos. Prosjećan kršćanin u principu ne vjeruje da čovjek i psihološki (pa i ateisti) može raditi na sebi...s tom tvrdnjom se ne slažem.

petak, 09.09.2016.

Jedan katolicki pogled

Mozda bi netko mogao pomisliti da je razlika izmedju velike crkve npr. Katolicke i neke male grupice, kojoj je na celu obozavani guru relativno mala, zanenariva.. pa eto, da barem pokusam "dokazivati" kako velicina daje i kvalitetu, barem sto se tice misljenja, razmisljanja, diskusije..

U jednoj maloj grupici nekog samozvanog "proroka" razgovor je u biti nemoguc, startne pozicije su takve, otprilike kao izmedju roditelja i djece.. zna se tko je koga rodio.. u sekti se zna tko ih je sviju spasio, nekom vrstom iscjeljenja, fizickog ili psihickog.. a s obzirom na prijasnju ocajnu situaciju u vlastitom zivotu zahvalnost je beskrajna..

Drugo je pitanje gdje ce to prividno iscjeljenje odvest covjeka za koju godinu..

Evo jedna izjava poznatog katolickog svecenika, intelektualca, znanstvenika.. Za sada mu necu spominjati ime. Nisam nikad bio clan te institucije, niti imam sakramente, ali jako cijenim poruke koje pojedini njeni clanovi odasilju u javnost, i osjecam se dijelom takvoga krscanstva.. u najdubljem smislu.



.. jer smo od Isusa Krista, koji je povijesna Osoba, kao Julije Cezar, kao car August, kao i svi moguci knjizevnici povijesti.. Najprije covjek, povijesna Osoba.
S druge strane sam naucio da je Isus i Bog, i kao Bog zato ima Crkvu u kojoj imamo liturgiju, Euharistiju, molitve Njemu, meditacije, duhovne vjezbe. I kad shvatimo dakle, da je On i Bog i covjek, i da smo Ga previse bacili u Crkvu, kao da je On osnivac neke religije, jer ono sto religije traze, On donosi informacije o tome. Isus Krist je onaj koji nam jedini pomaze da nadjemo sebe i svoj smisao zivota. U kojoj god religiji ja bio, s kojim god velikim covjekom ljudske povijesti, on je samo covjek. Samo je Isus i Bog.

..moramo reci svijetu i znanstvenicima da smo krivo radili, i Isusa stavili u ideolosko podrucje neke religije, a zapravo On nas jedini moze nauciti odakle Njemu snaga da lijeci svaku bolest i svaku nemoc. I odakle Njemu ta sigurnost kad je govorio "Tvoja te vjera spasila!"

..sekte su prozelitske. A to znaci da im je cilj osvajati ljude. Ici od kuce do kuce, traziti da se obrate, da budu s njima. One su malobrojne. Zato se osjecaju ugrozene od velikih crkava pa cesto puta nisu sposobne za ekumenski rad, za trazenje jedinstva. Tako da je cesto puta tesko reci tko je sekta a tko nije, jer male zajednice poput baptisticke i slicno su one koje suradjuju s velikima i onda je tesko reci, sigurno nisu sekta. Ali adventisti sigurno jesi, jehovisti potpuno sigurno itd. Bit Kristove crkve, onoga sto je Isus htio je zajednistvo. Biti zajedno i ljubiti se. Zato je odvajanje od drugih uvijek znak sotone, grijeha, zla. Ljubite se kao sto sam ja ljubio vas. Molim te Oce da budu jedno kao mi. Ti u meni ja u njima. Svako neprijateljstvo medju vjernicima, pogotovo onda medju skupinama ili denominacijama sablaznjava one druge ljude i odvaja ih od toga da prihvate Isusa Krista. Tako da su vjernici obicno najveca zapreka sirenju krscanstva i shvacanju Isusa Krista kao genijalnog covjeka i Boga. Vjernici sa svojim grijesima. Medjutim, ljudi vecinom poistovjecuju Isusa Krista i vjernike ili Isusa Krista i crkvu, onda odbacuju i Isusa Krista sto je tragicno. Crkva je uvijek sablazan, jer crkva izvana su ljudi. Ali crkva je iznutra, to je Tijelo Kristovo. Krist je glava te Crkve. Medjutim ljudi su izvana a oni su grijesni. I kako je rekao jedan indijski intelektualac: Mi ljubimo Krista ali ne vas krscane. Bez vas krscana mi bismo davno postali krscani. Ili danas postoji parola: Krist da, Crkva ne. Pogotovo kad se Crkva etablira kao nekakva drzavica u sebi. Papa, biskupi, svecenici, casne sestre kao nesto odvojeno od svijeta i ljudi, i kao nesto sto se osiguralo lijepo i sve sto treba. Zamisli kako je lijepo biti casna sestra. Imas sve sto ti treba stan, kucu, hranu, krevet. Za nista se ne moras brinuti. Za sve se brine poglavarica. a ti se moras kao covjek brinuti za svaku sitnicu. Tako da ljudi to vide i onda se pitaju je li to siromastvo da imas sve ili je siromastvo to da si neosiguran, da ne znas da li ces imati veceras sto za pojesti. Tako da je vec u tome jedan veliki problem Crkva i Krist. Istovremeno je Crkva Tijelo Kristovo. Krist je Glava. To je jedno novo covjecanstvo usred citavoga svijeta. A opet s druge strane, vanjski dio te Crkve, clanovi Crkve su grijesni ljudi. Oni koji su umrli, dakle Crkva nebeska oni ne sablaznjavaju, ali ovi koji jos zive na zemlji, ti su sablazan. Jesi li ti kao krscanin imalo bolji od nasih ateista i agnostika. jesi li bar malo posteniji od njih? Da li ti mislis da je biti Crkva i katolik u tome da se molis po cijele dane a da istovremeno budes zlocest, gori od zlocinaca. Ta razdvojenost moralnog zivota od molitve, onda to da ti ides svaki dan u Crkvu, a da nemas nista s Kristom, ne zivis evandjelje Isusa Krista i susret s njime. To su te tragedije koje stvaraju sekte. Sekta je zapravo protest protiv vjernika velikih crkava koji ne zive crkvu. Pentekostalci smatraju da oni imaju iskustvo vjere. Adventisti da su oni pravi. Baptisti misle da oni imaju pravo kad krste odrasle ljude a ne djecu.. Ali onda i denominacije misle da imaju pravo zivjeti bez pape, protestanti bez tradicije. Sve u to dakle bolesti koje moramo prepoznati kako bismo pomogli covjeku koji je u sekti i zeli se vratiti u veliku crkvu. Isus je rekao farizejima da su oni veliki lopovi. Da oni idu preko mora da osvoje neke ljude da budu Zidovi a onda ih ucine sto puta gorim od sebe. Mi svi krscani katolici mislimo da smo mi dobri, a oni tamo ateisti nisu. ..ti mozes zivjeti u lazi uvjeren da si ti krscanin, vjernik, spasen a zapravo ides zato u crkvu jer ti je to nesto ugodno, mislis tamo preko je u redu preko smrti, a ovdje zivis, bas te briga. A zivot na zemlji, cim ga zelis zadrzati ti ga gubis. A cim ga mozes dati za nesto dobro, spreman si umrijeti za nesto dobro, e tad si ti vjecan i zivis. Zivot na zemlji nije tu da se cuva nego da se daruje. I biti vjernik krscanin znaci imati susret sa Isusom Kristom, biti prijatelj s njim. Ne moliti stotine molitava, ne to Isusa vrijedja duboko. Nemojte kao pogani blebetati, tako je rekao pogrdno, jer necete zbog mnostva rijeci biti uslisani. A mi bas molimo mnostvo rijeci...

četvrtak, 08.09.2016.

Pozadina vjerovanja

Konacno smo docekali i znansveni pogled na nasu tematiku. I to od covjeka ciji su roditelji bili evidentno "ludi", a on je bjezeci od samog sebe, nevidjenog i nevoljenog, dospio u samo srce problema, u terapiju samog sebe i sviju koji vjeruju da se u potisnutim osjecajima krije lijek naseg zivota, da su upravo ti potisnuti osjecaji iz djetinjstva lijek, ili preventiva za suicid, depresiju pa do sklonosti cudnim idejama na kojima se baziraju razne sljedbe i kultovi.

https://www.amazon.com/Beyond-Belief-Healers-Mystics-Gurus--Why-ebook/dp/B01C3CKFVG/ref=sr_1_2?ie=UTF8&qid=1466792057&sr=8-2&keywords=arthur+janov#nav-subnav

Osvrt jednog citatelja

Ova vazna knjiga koja potice na razmisljanje pokazuje kako se ljudi uvlace u opasna vjerovanja. "Vjerovanje se moze manifestirati na nacin koji mijenja svijet - i jest mijenjalo, u nekima od najvaznijih trenutaka povijesti, od uspona Hiltlera do masovnog samoubojstva u Jonestownu 1979.

Arthur Janov, slavni psiholog koji je napisao Primalni krik neustrasivo se bavi pitanjem zasto i koliko snazno vjernici prihvacaju cak i najopasnije vodje.
Beyond Belief pocinje sa lucidnim objasnjavanjem sustava vjerovanja koji su prema Janovu "mape, nesto sto bi nam trebalo pomoci efikasnije broditi kroz zivot". Iako sustavi vjerovanja nisu predstavljeni kao u principu losi, autor se koncentrira ne samo na to zasto ljudi prihvacaju sustave vjerovanja, nego i zasto "otudjeni pojedinci" narocito pronalaze "uvrnute sustave vjerovanja".

Rezultat je knjiga koja je i prosvjetljujuca i tmurna. Ona istrazuje npr. kako ekstremisticko vjerovanje moze dovesti radikalnog islamskog djihadista do ubijanja drugih u samoubilackom cinu.

Janov pise, "Vjerujem da kad bi ljudi imali vise ljubavi u zivotu da tada ne bi bili tako zastraseni i zavrsavali ga posvecivanjem imaginarnoj stvarnosti."
Jedan od najdojmljivijih aspekata knjige Pozadina vjerovanja je autorova analiza slucajeva iz prakse, od kojih su vecina preneseni u prvom licu od strane pojedinaca ciji su zivoti bili dramaticno pogodjeni njihovom upletenoscu u kulteve. Ove price nude izvanredan uvid u nacin na koji sustavi vjerovanja zahvacaju i oblikuju neciji zivot.

Prica o Joan npr., istovremeno i privlacna i uznemirujuca, opisuje kako je to bilo pridruziti se pokretu Hare Krishna. Cak iako je napustila sektu, primjecujuci da su sljedbenici "zakrzljali u duhovnoj svijesti"", Joan razmatra povratak jednog dana jer "tamo postoji odredjena zastita".

Janovljev duboki uvid u vodje kultova je posebno interesantan, on vjeruje da su ti ljudi imali djetinjstvo u kojemu su bili "odbaceni i nevoljeni", jer "samo nevoljeni ljudi zele postati mudri muskarci ili zene (iako su to obicno muskarci) koji drze mudra predavanja drugima.

Ovo su samo neki razlozi zasto je Pozadina vjerovanja tako poticajna i vazna knjiga.

<	rujan, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Studeni 2017 (1)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv