|
Fali mi...
Osjecam neku prazninu...
Al vec neko duze vrime..
Kao da sam izgubila jedan dio sebe...
Onaj dio koji mi je govoria sta triban radit ,sta je pametno...
Onaj koji me uvik usmjerava...
Koji me vodia na pravi put...
Svaki put kad bi falila....i ma koliko to njemu stetilo...
Govoria mi je samo ono sta je mislia da je najbolje za mene...
Ponekad se izgubim u svojim mislima...
U sjecanjima....
U trenutcima koje sam provela s njim...
A bilo ih je mnogo...
I dobrih i losih...
Zajedno smo proveli veci dio djetinjstva...
Jos uvijek bi bili zajedno...
Jos uvijek bi bili jedno...
Da nas nije rastavila jedna prokleta greska...
Greska koju on sad skupo placa...
Jos uvijek mi se javi...
I dok placa tu gresku misli na mene...
I dalje me vodi na pravi put...
Koliko je to moguce...
Ali savjeti su sve rijedi i rijedi...
Iako mislin da jos uvijek misli na mene...
Ma uvjerena sam...
Ali ...
ono nesto blijedi...
Ona povezanost...
Ostala mi je samo njegova slika i uspomene...
Slika i uspomene kojih se svaku vecer sjecam prije spavanja ...
Daleko mi je od ociju ali od srca nikad nece biti...
|