Wish I had an angel

utorak, 26.08.2008. - 10:48

stoji slomljena na kiši i gleda u cestu. sad tamnu cestu na kojoj se ljeskaju kišne kapi zbog ulične rasvjete. jednom je nogom naslonjena na zid. munje sjevaju po nebu... da nju bar jedna pogodi. stisnula je čvrsto šaku i sklopila oči. zašto ju nitko ne voli? zašto odbacuje od sebe one osobe koji je vole, a ona njih ne? zašto odbacuje od sebe one osobe koje nju vole i ona njih? na ovo zadnje nikad neće naći odgovor, za prva dva se nada. pogledala je u kišno nebo dok su joj kapi parale oči... nek ju zemlja proguta. neka bude kao da je nikad nije bilo. bilo bi bolje. tisuću puta bolje. za nju i za sve ostale. za cijeli svijet. jedna prokleta duša manje. jedna bezvrijedna osoba bi pala. još samo jedna. zašto ne može biti još samo jedna žrtva i da ta žrtva bude ona?
- ej, mala. - čula je muški glas sebi s lijeve strane. zakoračila je prema desno. pet muškaraca njezinih godina koračaju prema njoj. reperska odjeća, slušalice u ušima... ovi nisu prijateljski raspoloženi prema njoj, darkerici. u ovom gradu je zeznuta stvar, nitko nikoga ne tolerira zbog glazbe. - što radiš ovdje? sama... - opet je progovorio onaj.
- trebate nešto? - upitala ih je snažnijim glasom nego što se trenutno osjećala. nije im se to svidjelo. u trenu... samo u trenu se sve zbilo. uhvatio ju je za ruku i povukao prema sebi te bubnuo od zid.
- da, trebam nešto. trebam određene odgovore! - viknuo je.
- e, pa! pokušat ću ti ih dati. - odbrusila mu je, a on ju je uhvatio za vrat.
- reci mi... zašto slušaš ova sranja tipa... - bacio je pogled na traku na njezinoj ruci. - ...Bullet For My Valentine? -
- ne slušam samo to. - zasoptala je. on je povećao stisak.
- ali ZAŠTO i TO? - sad je već vikao potpuno.
- jer... jer mi... se... sv... i... sviđa! - jedva je to izgovorila.
- od sad nećeš, jasno? - pustio ju je iz stiska i ona je došla do daha. on se okrenuo nasmijao.
- ne, nije. - rekla je hladno. okrenuo se.
- molim? -
- NIJE! - viknula je.
- kriva riječ. - rekla su sva petorica i napali je. rukama, nogama... tukli su je svime i čime god su stigli. trbuh, ruke, noge... jedino do glave nisu uspjeli doći jer ju je zaštitila. onaj, očito, glavni joj je strgnuo s ruke traku i bacio u lokvu dalje. mahnuo je rukom i dečki su se pokupili. ležala je neko vrijeme tako na kiši, glavom prema dolje, u strahu da se ne vrate. na kraju je podignula pogled i shvatila da je sama. došla je do trake i uzela ju, te vratila na ruku.
- prvi put Iron Maiden, drugi Metallica... - počela je nabrajati. na kraj je stala i popucala kosti u vratu. - ...sad Bulleti. - odmahnula je glavom. ~ moram mu reći. ~ prošlo joj je mislima. obrisala je jedini dio glave koji je krvario, odnosno kut donje usnice. potrčala je kući.

****

- kako je bilo vani? - upitala ju je mama dok je ona ulazila u kuću.
- hmmm.. dobro. - nasmijala se.
- krvari ti usnica. -
- ugrizla sam se za nju. -
- pokisla si. -
- tek kad sam išla kući. - ušla je u sobu i uzela robu, te ušla u kupatilo. ~ kako ću mu to reći? popizdit će. ne smijem... ali moram. on mora znati. boji se. ne zna zašto sam ovakva postala. rekao je da smo se udaljili. ne, ne samo od njega. od svih. samo od nje nisam. moje mudrice. ~ skinula je robu sa sebe i odmah pod tuš. dok su joj se kapi slijevale niz tijelo nije riječ progovorila ili pomislila, samo je zviždala dobro poznatu melodiju grupe For My Pain i pjesme Dancer In The Dark.
- tek si došla i već na računalo. - počela joj je mama kvocati. - ja idem u krevet. glava me boli. -
~ TOOOOOO!!! PARTY!!! ~ - okey, laku noć. - pokušala je ostati mirna. upalila je komp i ušla u MSN. online je... zeleni se nick... baš sada, bez onog crvenog kruga s crtom i nije sivo! ZELENO JE! sad mu mora reći, ali kad da mu se jav... okey, javio se on njoj.
on: ej
ona: ej
on: smetam?
ona: ne
on: čudim se
ona: zašto?
on: u zadnje mi se vrijeme čini da podosta smetam
ona: nikad nisi... osim kad sam zapravo busy
on: da, a u zadnje vrijeme si bila dosta često 'zapravo busy'
ona: jbg
on: kako si?
ona: izubijano. ti?
on: ok. zabrinut sam za tebe. udaljila si se, podosta.
ona: znaš dobro da to nije samo od tebe.
on: da... znam, ali boli me. uvijek smo bili tu jedno za drugo i sad si se ti zatvorila.
ona: znaš i zašto.
on: ali to ne znači da ne smijem znati.
ona: ne želim da ti budeš povrijeđen i ne želim da ja budem povrijeđena. ubijamo jedno drugo.
on: istina, ali opet...
ona: ne
on: ah, u redu. ima li što novog?
ona: ... pa... i ne baš.
on: pa............ i ne baš? ili - ne baš?
ona: paaaaaaaaaaaaa.................... i ne baš.
on: što se dogodilo?
ona: ne
on: ŠTO se dogodilo?
ona: ne
on: nemoj da ti dođem u tvoj grad!
ona: okey, okey... ali obećaj da se nećeš naljutiti.
on: ne mogu to obećati.
ona: okey, onda obećaj da nećeš doći 'u moj grad'.
on: ne traži me da to obećam.
ona: jbt... onda ću ti jednostavno reć!

****

dva su sata ujutro. ona leži u krevetu i sluša pjesme s mp4, te tiho pjeva. čita OK! hm, da... tko bi rekao za nju da bi to čitala, ali očito je da voli neke određene stvari kao i današnja mladež. očito i ona mora biti u nečemu samo obična. zazvonio joj je, odnosno zavibrirao, mobitel. uzela ga je. poruka.
on: dolazim sutra navečer u 8 busom. čekaj me na kolodvoru.

Komentiraj [14] On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>