Wish I had an angel

život

srijeda, 24.10.2007. - 14:29

mislim da je ovo drugi post pod naslovom život. ewo nekoliko se zadnjih dana pitam: zašto mi postojimo? mislim, zašto smo uopće nastali? neki kažu zbog Boga, neki kažu pomoću evolucije neke tamo šta ja znam. ja sam za ovu drugu teoriju jer mi je prva malo nelogična (ewo da se bacim malo na Šimoa i Krešu XD).
čemu ovi svi naši životi? zašto mi živimo ako je konačan cilj našeg putovanja smrt? ali ono osnovno: zašto smo nastali? jer sigurno je bilo nešto, nekakva zadaća zbog koje smo mi nastali, ali ona još nije otkrivena. znam, znam... tipična pitanja kojima se muče pubertetlije... eh, ali ako ste toliko pametni dajte odgovor.
onda ono koje me najviše muči: kakav je to osjećaj biti mrtav? ima li ga uopće? kako je to? znam da ću to kad-tad osjetiti i okusiti, ali jebiga... sad me to muči, kad umrem neće me mučit. i tako dok se ja mučim tipičnim pitanjima i nemogu nać odgovor na njih opet jedno pitanje.

ti ljudi u laboratorijima traže odgovore na nešto što možda nepostoji, bla bla... a zašto ljudi sjede dok stare? jesu li našli odg na to? hmmmm... kako sam ja doznala - nisu. eh, ali moguće moji izvori griješe jer su u srednjim godinama XD
i tako dok ja ovdje zadajem muke ljudima oko sebe davajući ove primjere i mučim vas ovim slovima dolazim do kraja posta.

Komentiraj [0] On/Off

behind these hazel eyes

utorak, 16.10.2007. - 08:43

Seems like just yesterday
You were a part of me

a prošlo nešto više od pola mjeseca...
cijelo vrijeme ti govorim zbogom,
ali nikako da napokon izreknem

I used to stand so tall
I used to be so strong

još uvijek, jednim dijelom, živiš u meni
ne znam zašto, ne volim te više

Your arms around me tight
Everything, it felt so right
Unbreakable, like nothin' could go wrong

očito ti takav trag ostavljaš
trag ničega
trag pustinje i pustoši

Now I can't breathe
No, I can't sleep
I'm barely hanging on

ali ide nekako
ima i drugih

Here I am, once again
I'm torn into pieces
Can't deny it, can't pretend
Just thought you were the one
Broken up, deep inside
But you won't get to see the tears I cry
Behind these hazel eyes

ne, ne opet
ovo se odnosi na prije
toliko toga, a opet nije viđeno

I told you everything
Opened up and let you in

sve si saznao
i samo stajao kao da se ništa dogodilo nije

You made me feel alright
For once in my life

i sad je to nestalo
no, doći će opet netko
netko novi
ne ovisi meni život o tebi

Now all that's left of me
Is what I pretend to be
So together, but so broken up inside

napišem ja zbogom, ali ne kažem
moram reći, a ne mogu

Swallow me then spit me out

točno si to i napravio

For hating you, I blame myself

točno tako, krivim

Seeing you it kills me now

istina

No, I don't cry on the outside
Anymore...

nikad više za tebe

Komentiraj [5] On/Off

zbogom tebi jednoj i jedinstvenoj, uvijek u meni živiš

subota, 13.10.2007. - 12:21

otišla je, da... otišla iz zadra u split. moja seka jedna i jedinstvena... moja jedina kvazirodbina... Hana... miss u!!!
baš se prisjećam kad smo se prvi put vidile: ispred GK-a odmah smo otišli od Šime i Maje. pričale smo cijelo vrijeme bez prestanka, sjećam se i one naše I JA ISTO. smrc... ali eto, u posljednje vrijeme smo se ipak malo odvojile jer su nam se očito putovi razdvojili... malo smo se promjenile i nismo niti jedna niti druga više iste. dosta sam se promjenila i ti me sigurno više ne bi prepoznala. fizički sam otprilike ostala ista, ali psihički... ne bih rekla... no, sve je to dio svega u ovom životu. jebiga, kad je tako okrutan. no, znaj da što god se dogodilo koliko god nas toga odvojilo, pa i da se više nikada ne vidimo... uvijek ću te se sjećati i znat ću da je postojala i da postoji cura koja je bila (barem neko vrijeme) ista, ista poput mene... ali onda da sam se promjenila i da nije više...
toliko se toga sjećam. onog vjetrovitog dana ispred škole kad si mi rekla da se seliš iz svoje kuće u Diklu.
tvoje zaljubljenosti u jedinstvenog Krešimira koji je trenutno u Varaždinu i big pozz i bigger kiss to him.
one nedilje kad si mi rekla da ćeš se doseliti tako meni blizu.
svega se toga sjećam i uvijek hoću. nedostaješ mi, ali ovako je onako kako treba biti...

kvazi

Komentiraj [19] On/Off

100 - you're gone

četvrtak, 04.10.2007. - 15:26

100-ti post jeeeeee

darkness took you away from me
i didn't feel a thing
now night stars on the sky
i can still see your face in my dreams in my mind
i can still feel love
i still love even you're gone
you're still in me and always will be

i miss you more than anything or anybody on this Earth
even...

you're gone!
out of my life!
you're gone!
out of my love!
you rest in a grave
you broke my heart when you cut your tongue with that damn knife

so many time i asked myself why?
then in my mind came picture of your lil' sister
resting on the floor
blood all over her body
a knife and a letter next to her
her last goodbye
and now...

you're gone!
out of my life!
you're gone!
out of my love!
you rest in a grave
you broke my heart when you cut your tongue with that damn knife

still starts will burn in they flames
still i'll remember your name
still Earth will remember our love
but you'll remember her blood
still...

you're gone

Komentiraj [33] On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>