Pismo iz podzemlja

nedjelja, 29.04.2007. - 12:17

(…)u ovom propadanju – nema krvi. povukla sam riječi zbog istine i napravila previše laži. suočit ću se sa sobom i izaći ću van onakva kakva jesam. izbrisat ću samu sebe i pustiti na slobodu ono što sam postala. nije me briga, što mislite o meni dok ja svojim rukama skidam ljagu sa sebe. počinjem iz početka i koja god bol mogla doći… danas ovo završava – izbrisala sam sebe i ono što sam postala.(…)

(…)došla sam do zaključka. sve su stvari tu samo da me ¨drogiraju¨. trebam više od sebe same trenutno. na pučini gledam zvijezde i saznajem: kad-tad ćemo nestati. cijeli mi je život žrtva. uvijek me ubija što ću vidjeti ako pogledam sama sebe u zrcalo koje otkriva dušu. nemam gdje otići.(…)

(…)tako si sladak, da cijelo vrijeme mislim o tebi – postala sam ovisnica. kad te vidim doza si mi od koje se osjećam super. ne pretvaraj se, jer znam da misliš [a i znaš] da sam previše vrijedna. svi vide [a i ja] kako me gledaš. čak i kada makneš pogled od mene, znaju svi [a i ja] da misliš o meni. znaju svi [a i ja] da o meni pričaš opet i opet. zato – priđi mi i reci ono što ja želim čuti. u sekundi ću te vrtjeti oko malog prsta.(…)

(…)lezi pored mene i reci što su ti napravili. reci riječi koje želim čuti i otjeraj moje demone. nebo je opasno tamno i lijepo, a mi dijelimo ova dva života. mjesec se lagano spušta, ali ne vidimo svjetlost. nema sunca. ovaj razgovor neće boljeti, kunem ti se. voli me, ne voli me. leži pored mene, ali nikada više neće voljeti. no, bit će tamo kada odem. sigurno hoće – mrtav. lezi pored mene i reci mi što sam učinila. vrata tvojih očiju su zatvorena, ali sada vidim svjetlost.(…)

(…)nova je krv spojila ovu zemlju. no, ubrzo je nestala. kroz konstantnu bol je naučio. s vremenom više nije dijete. sada je već muškarac. ali ne više od ovoga dana, protiv svoje volje je prestao postojati. nikada više slobodan, nikada više svoj. odlučivali su o tuđim životima, a on ih je sve želio zadovoljiti. kroz život je borio sve bitke, ali ovu više ne može pobijediti. umoran je on čovjek, ali nikoga to nije briga. sad je već starac i hoće umrijeti zadovoljno. taj starac je on.(…)

(…)život je veći nego što možeš zamisliti. duljine ću sve proći, ali ne i one u tvojim očima. svaki šum, svaki sat, biram svoje priznanje, ali ne mogu ništa priznati. razmotri ovo: tko me je ovdje doveo, bacio me na koljena i više ne mogu ustati. što ako je sve ovo bajka, bajka u kojoj zlo pobjeđuje, a nas su učili da uvijek dobro. (…)

(…)gledaš u moje oči i vidiš moju prošlost. vidiš kako moj duh lebdi bespomoćno sam, i čeka tebe da ga vratiš gdje pripada. ne napuštaj me, bez tebe sam ništa. oživi me, samo si ti život poslije smrti. kako si mogao biti tako slijep. cijelo sam vrijeme bila tu ispred tebe, ali nisam mogla govoriti (bez jezika, bez glasa). mora biti nešto više i nemoj me pustiti da umrem. (…)

(…)nebo je u našim očima, a na našim rukama je krv. poslužujemo žrtvu. nema milosti. pužemo, ali je u našim očima pakleno ledeno. neka nam bog oprosti našu grešku. (…)

(…)želi na nebo, a to će moći postići samo – željom. zna da riječi nekada moraju nešto značiti. moj duh plače za življenjem. moja sjena prikriva prazninu gdje bi trebala biti moja duša. evo je, cura koju smo svi znali – blješti i pokazuje da je uspjela. i ona kupuje put za nebo.(…)

poruka autorice:
ovo nije za nikoga [možda za samu sebe]. ovo je pismo djevojke koja prepravlja pjesme i stvara pisma. ona živi u meni, ali kada bih cijelo pismo postala, gdje bi bio kraj? ovo je samo dio. kako sam već rekla, ona prepravlja riječi pjesama. na vama je [ako vam se da] pogoditi koje su ovo pjesme, ali po mogućnosti nemoj te staviti 5 pjesama, a za ostala 4 odlomka ne znam. ako znate stavite 9 pjesama za 9 odlomaka. jedna pjesma, jedan odlomak.
ovo pismo za mene ima duboko značenje. a za vas? ne znam, to sami morate otkriti.

Komentiraj [5] On/Off

<< Arhiva >>