kad se mali prsti slože...

Odmorko

ponedjeljak, 28.08.2006.

Dragi moji škicatelji! Ljetna fjaka uvatila kako mene, tako i moj fotić. Nas smo dvoje sredinom kolovoza krenuli na obilazak sjeverne Italije, s naglaskom na Torino. Međutim, već nakon izlaska iz Venecije, opijen ljepotom kojom Venecija obiluje, krepao je. I ja sam pognula glavu. Bila sam tužna cijela 24h. Onda sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme i dobila na aktivno čuvanje jedan drugi fotić. Koje li sreće i veselja!
Od svih mjesta koja smo posjetili, izdvojila bih posjet etnološkom misijskom muzeju u Colle Don Bosco. Tamo su izloženi predmeti kojima svrha nije toliko uporabna koliko služe kao estetski dodatak kulturama sa svih kontinenata. Najviše me se dojmila ova ogrlica od zelenih buba (brrrr - ne bih to nikad stavila na sebe), Južna Amerika:




Ovu torbu bih već furala okolo, a vjerujem i većina vas. Afrika:




I na kraju, moja velika ljubav, glazba. Volim sve što proizvodi zvuk, međutim postoje neki instrumenti čiji me izgled posebno intrigira. To su uglavnom žičani instrumenti i limena glazbala. Evo ih, limenjaci okupani suncem strpljivo čekaju završetak svete mise da ih njihovi svirači prime u ruke i svi složno odsviraju neku koračnicu koja bi samo najmrzovoljnije ostavila ravnodušnima.




Nadam se kako ovaj post neće previše razbiti nakitsku nit dosadašnjih. Zapravo sam sretna što i ovakve proživljene trenutke mogu podijeliti s vama. Do skorog javljanja (s popravljenim fotićem), pozdrav vam svima!

P.S. Ovo mi je jako teško priznati, ali fakat ne kužim zašto gore imam toliki razmak između naslova i teksta. Fakat me živcira zato jer kopipejstam html kod iz jednog txtića da mi se tako nešto ne bi događalo i događa se. Sve isto u kodu, ali nekad jednostavno neće. Ho-o-o
Kao one Zelene naušnice. Lijepo mu piše align="center" a on stavi sliku ulijevo. Help!