|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ime: Mia
Datum rođenja: 19.5.1989.
Horoskopski znak: bik
Škola: Ugostiteljsko-turistička
Smjer: Kuhar
Hobiji: kreativno razmišljanje....
jahanje,čitanje,pisanje,
slušanje glazbe,i ljenčarenje....
Ljubav: sretno zaljubljena
Kad otvorim oči vidjet ću sunce,ljude,travu...Vidjet ću nešto. Kad otvorim oči. Pitanje je želim li otvoriti oči? Ili želim ostati ''zaštićena'' iza zatvorenih očiju,u svom svijetu. Gdje je sve kako treba,gdje je sve bolje,gdje nema tuge,boli,rastanaka,ne ispunjenih želja,ne izrečenih riječi,prekinutih života i gdje nema suza. Ne,to nije savršen svijet,ne to nije samo mašta. To je nešto više. To je tvrđava. Tvrđava u koju se volim sakriti kada mi je teško i kada želim biti sama. Ali doslovno sama. Ne,onako sama da moji prijatelji misle da mi trebaju pomoći. Ne,već baš sama. Ja i moj svijet u tvrđavi bez suza!
Dugo sam ju gradila. Tu tvrđavu,mislim. Iako,ako bolje razmislim čovjek ne bi trebao imati tvrđavu. Gdje se može sakriti,gdje podiže zid nove sobe svaki put kad ga netko povrijedi ili napusti.Ograđuje se.Zašto?
Pustio je pogrešne ljude previše blizu.Povrijeđen je.Gradi.I time gura sve dalje one koji su pravi.I time nije ništa drugačiji nego onaj zbog kojeg je podigao tvrđavu. Ljudi su tako jednostavni.Čudni,istina,ali jednostavni.Kažu da je povijest učiteljica života.Jedini problem je što se ponavlja. Što znači da nismo ništa naučili...Pogriješimo i opet idemo istim putem. Zidovi oko nas sve su veći. Sami smo si krivi. Samo zato što smo mislili da je to ispravno,samo zato što se nismo ranije ogradili od takvih stvari...Eto opet ograda.Opet zid.Opet zapreka.Što to znaći? Da se MORAMO ograđivati. Samo treba znati stati. Treba znati kad je zid dovoljno velik! I treba ugraditi vrata. Da bi bilo lakše pustiti odgovarajuće ljude i događaje biže. Problem je što je čovjek takav,da kad ga netko povrijedi,on podigne zid oko sebe da ga je poslje teško srušiti. Svakim novim zidom se mijenja sve više i više. Nekada na loše,nekada na bolje.
Ali,čovjek ne misli na to kad ga gradi...Ne,onda samo želi zaboraviti taj dio,želi ga odbaciti,želi...nestati.
Tu griješi. Jer svaki poraz ili pobjeda je dio nas. On nas određuje kao ljude,on nas razlikuje od drugih.
Jer na mijenja.Jer nad očvršćuje. Samo neki nisu uvijek spremni na novu lekciju ponavljanja. Ali,recite mi ima li čovjeka koje je spreman? Na bilo što u životu? Na sreću,tugu? Na smrt? Prekid? Smijeh? Auto? Ne! Nitko nikada nije spreman na to što mu život donosi.Zato se i ograđujemo. Jer mislimo da će nam tako biti lakše,da ćemo biti spremni na nešto što će nam život donijeti. Problem je da nikada ne budemo. To je dio plana. Dio koji nam se ne sviđa i od kojeg se ograđujemo. Dio od kojeg volim pobjeći. Zavući se u svoju tvrđavu.Pisati,čitati,slušati glazbu,plakati,spavati,ali najviše razmišljati. O čemu? Ovisi o situaciji. Tvrđava bez suza...? Čudno je to što ju tako zovem,a puno puta sam plakala u njoj...Ali poslije kiše uvijek pojavi se duga,ne?
Kažu da plakanjem čistimo dušu? Super. Zadnjih par godina je onda moja kristalno čista...he he..
Čovjeku treba malo za sreću,tako malo,ali još manje da se izgubi. Da ga se povrijedi,da ostane bez onoga do čega mu je najviše stalo. Da sagradi tvrđavu. ''Malo mi za sriću triba...'' Istina...jako malo,ali sjetimo se koliko nam treba da se oporavimo? Jako puno.Dug je put do oporavka,a još duži do ponovne sreće...Što se mene tiče,gradite tvrđave,ali kad jednom naiđete na svoju PRAVU sreću ne puštajte ju i slobodno srušite tvrđavu jer ako je sreća stvarno PRAVA neće vam trebati...
I zako kad otvorim oči vidjet ću :
-SREĆU-
bye
bye
kiss
