|
|
| kolovoz, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ime: Mia
Datum rođenja: 19.5.1989.
Horoskopski znak: bik
Škola: Ugostiteljsko-turistička
Smjer: Kuhar
Hobiji: kreativno razmišljanje....
jahanje,čitanje,pisanje,
slušanje glazbe,i ljenčarenje....
Ljubav: sretno zaljubljena
Ne,nisamo ovisna o drogama(a i da jesam nebi to rekla na netu)....
iako svatko drogu drugačije shvaća i gleda....ima opasnih
i bez opasnih droga,kako?
ovako: kad kažemo droga,ne mislimo uvijek na:
extacy,kokain,speed ili na igle,bijelo i što ja znam,što sve.
nekad mislimo na:čokoladu,kavu,coca colu(u mom slučaju).
ljubav? i to je droga,jel tako? je...sve dok ne postane opsesija.
to je onda već opasno,ali ako je ljubav kao ljubav,bez opasna,s
malo ljubomore onda je sve u redu.
ima ljudi koji i ljubav dijele na različite stvari...
ljubav prema osobi,životinji,novcu,ili čak prema biciklu...
da,da....nekad je to malo i bolesno,ali što mi znamo...
jer ono što je nama bolesno,njima je to normalno,a ovo naše
je nima bolesno....tako recimo gay ljudi,oni misle da je to normalo,
isti spol,sa istim spolom,jer to je tako kod njih u glavi...
oni to ne mogu promjeniti,to je neki poremečaj...
ali koje li ironije,oni to misle za nas...ne gay ljude.
dobro,svatko voli nešto...
preslatki su,zar ne? (obožavam taj crtić)
ljubav....to je ono što nas pokreće....
tako je i s glazbom.
neki vole metal,drugi opet rap ili hip hop,ili r'n'b,ili pop,ili čak boy bendove.
da,da...tako je...e,skoro sam zaboravila,pa tu su i narodnjaci.
oko njih se najviše vode ''ratovi'' više ne toliko oko...ne znam...
recimo hip hopa i metalike,koliko oko svih njih skupa i narodnjaka.!
ja ih prije nisam voljela,tj nisam ih slušala,ali nisam imala ništa protiv njih...
onda sam se polako družila s osobama koje to slušaju,i malo po malo
to ti uđe u uho,i ne ide van...pogotovo kad dođeš u srednju....
nema tko ih ne sluša....i sad sam se polako navukla na njih...
i ne žalim se...slušam ja i sve drugo kao i do sada,ali i njih....
ne shvaćam ljude koji se žale na njih,ako ti se ne sviđa ne moj slušati...
ni nekima se ne sluša ACDC,pa ne govore protiv njih,već ih ne slušaju...
da,ono što ti se ne sviđa ne diraj...jer večina i ne razumije to.
to je problem,ne kažu bez veze: ne sudi knjigu po koricama!
tako da ono....držite se toga....
e,sada....vidim da na dosta blogova ima nalsova kao što su:prijateljstvo
ili tako nešto!
i kad pročitam ima samo problema vezanih za prijatelje....
e,pa to će se promjeniti. istina,priznajem ni ja nisam baš imala
savršene prijatelje i dosta puta sam se razočarala,i izgubila nekoga
koga nikad nebi rekla da ću izgubiti,ali to se promjenilo.
kao što sam rekla na početku imam jako puno prijatelja,ali
samo par njih su ono PRAVI prijatelji!
baš sutra idem kod tih PRAVIH prijatelja.
koji su bili uz mene onda kad sam ih najviše trebala....i
još uvijek su uz mene,i ja sam uz njih...
teško bi mi bilo zamisliti život bez njih...teško mi je
zamisliti dan bez njih,kako bi mi tek bilo da nisam prošla
na popravnom?
poludila bi
ali sva sreća to se nije dogodilo....
sva sreća,da sam našla takve prijatelje,i da ih
nedam tako lako...da neću odustati od njih ako nešto
krene po zlu(što neće)! bili su uz mene u ovo vrijeme
popravka,ranije u još težem trenutku....
i zato ću im ZAUVIJEK biti
ZAHVALNA
da,ovaj post je možda više-manje njima posvećen...
ali nešto,im želim reći...nešto za što baš i nemam
riječi...
ja znam,da sam ja nekad zatvorena,i to jako...
pogotovo u posljednje vrijeme,nakon tate,ali kad moram...
tj ne moram,ali se jednostavno povučem u sebe,i nikome
ništa ne govorim,ni što mi je ni kako mi je....
to mi baš i nije dobro,jer su oni tu da mi pomognu,
kao što sam ja tu za njih....uvijek...
ali kad ...ne znam,prije je bilo drugačije,
prije sam sve govorila,a sada sve manje i manje.
pokušavam se sama nositi s tim problemima,ali ne mogu
zauvijek tako,jel da?
ali opet,ja sam jako tvrdoglava,pa onda to ide teže....
zbog takvih nekih stvari,smo se znali malo udaljiti,ali
opet smo sve ispravili...ne želim da se to opet
dogodi,ali kad jednostavno ne mogu...nekad
mislim da moji problemi nisu dovoljno važni da ih
kažem njima,pa ih onda ostavim sa strane...ali
ne bude puno bolje kasnije...što ja mogu ?sam
nekad me nešto i muči,ali ni sama ne znam što je to,
i kako da im kažem,kad ne znam ni sama što mi je?
dobro to i oni razumiju,ali ovo kad znam što mi je,pa
im ne kažem,to ne razumiju...to ni ja ne razumijem....
nekda se držim onoga moji problemi,ja ih moram riješiti,
sama bez pomoći....ali....
