Život salezijanskih novaka.
Generacija 2009/ 2010.
A mi smo.....
Domagoj Bešlić
Andrej Marić
Mario Bobić
Ivan Lukač
Mate Kujundžić
Josip Petrčić
Naša e-mail adresa:
Rado ćemo Vam odgovoriti ako nam pišete na:ili na:Salesiani Monteoliveto
Novizi Croati
Strada al Colletto, 44
10064 Pinerolo (TO)
Italia
Od 23.07.07. bilo vas je:
Poziv...
Poziv nije kao neka matematička jasnoća, nego to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj sa Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Ako tražimo stopostotnu sigurnost, nikada je nećemo susresti. Ljubav je milosni rizik, ali taj rizik stoji u rukama Božjim, ne našim. Zapravo sigurnost će rasti sve više kada se iskreno odgovori na ono što se traži.
Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća.
Statistika
Družba sv. Franje Saleškoga na svjetskoj razini djeluje na: 5 kontinenata
130 zemalja 97 provincija i delegatura,
1 865 redovničke kuće, 167 druge prisutnosti
114 kardinala i biskupa, 10 834 svećenika,
17 stalnih đakona, 2 817 klerika-studenata,
2110 braće laika, 492 novaka. Sveukupno Salezijanska družba ima 16 358 članova.
U Hrvatskoj i Bosni Hercegovini
Salezijanska družba djeluje:
Molio sam Boga za jakost,
a On me učini slabim,
da bih bio skroman i ponizan!
Molio sam Njegovu pomoć
da bih stvarao velika djela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a on mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!
Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!
Autor nepoznat
Tragovi koraka u pijesku
Sanjah jedne noći, kako šetamo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pijesku.
Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad je i posljednja slika pred mojim očima preletjela, osvrnuh se natrag i vidjeh
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,a drugi je iščeznuo.
Ti tragovi označavahu najteže trenutke mog života. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti predao sve što imah, da te mogu slijediti, tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"
Gospodin me uze za ruku i reče: "Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio
uz tebe u vrijeme tvojih patnji i boli. Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku, tamo sam te
na svojim rukama nosio."
Autor nepoznat
Sve ovisi!
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
košarkaška lopta:
U mojim rukama vrijedi 200 kuna.
U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket:
U mojim rukama vrijedi 500 kuna.
U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap:
U mojim rukama može odagnati psa.
U Mojsijevim rukama može razdvojiti more.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
dvije ribe i pet malih kruhova:
U mojim rukama samo je pet mršavih sendviča.
U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi.
Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli:
U mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice.
U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama…
Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi.
Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer…
Ne dolazi, ako se bojiš,
ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom Družbi činiš uslugu.
Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,
dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će podnositi teret,
dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi, ako imaš srce veće nego svijet,
dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali, a ponekad i samome sebi.
Salve, don Bosco
Mladi cijelog svijeta nada
pronose pjesmu svoju
k 'o prijatelju pozdrav.
Oče ti ponovno se vrati
jer srce radost treba
a tko će nam je dati!
Salve, don Bosco, oče,
salve naš učitelju blagi
stijeg pobjeda nam slavnih.
Zovi sva srca mlada Kristu,
u ljubavi da mogu
svi gradit' novi svijet.
Slavlje je živjet s tobom, slavlje,
i proljeća vijek traju
k'o blagoslova rijeke.
Smjelo mi kročimo kroz vihor
i slijedeć zvijezdu svoju
dok tvoj nas zove glas!
Pusti mreže te
Pusti mreže te i sve poslove,
Čamac pusti taj.
Jer Gospodin zove da ga slijediš sad,
Srca pripravna.
Idem, evo me, o Gospodine,
Bit ću uza Te.
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Hoćeš slijedit ga, idi prodaj sve,
Podaj gladnima!
Krista koji slijedi prima stostruko,
Vječni život k tom!
Žitna polja svud se talasaju,
Žetvu čekaju!
Radnik dal bi htio biti žetve te,
Žetve Gospodnje?
Čuvaj stado mi, za njeg' život daj,
K paši vodi ga!
Izgubljene traži koji lutaju,
Svjetla nemaju!
Krist na žalu
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava
Zvanje moje
Kad jednom vr'jeme dođe,
da k dragome pođem Bogu,
i kad dahnem zadnji puta
na samrtnom teškom logu,
čela moga neće resit
v'jenac lišća lovorova,
nit će povjest za moj spomen
trošit svojih zlatnih slova.
Uminut ću košto minu
milijuni ljudstva mnogi
veljem sv'jetu odaljeni
i prezreni i ubogi,
u osami što su teški
ovaj zemski vijek vili,
pa kad umru povjest ne zna,
da su ikad ovdje bili.
U seocu Bog zna kojem
proživjet ću svoje dane:
poslat će me zvanje moje
međ boge sirotane,
na tom sv'jetu što nemaju
prijatelja nikog svoga,
tek na nebu utočište
sviju b'jednih - dobrog Boga.
I u ime dobrog Boga
ja ću poći k svome stadu,
da ga kao anđel tješim
u njegovu teškom jadu,
da mirisni balzam lijem
u njegove gorke boli:
tješeći ga, zboreći mu,
da i njega Gospod voli.
Prema Bogu raspetome
dizat ću mu suzne oči,
pa će žića teškom stazom
moj bijednik lakše poći.
Zborit ću mu, kako ovdje
život traje kratko doba,
i da pravi tek počinje
s onu stranu hladnog groba.
Ja bogataš neću bit,
u biserju neću sjati
ko sretnici ovog sv'jeta,
pa mu blaga neću dati.
Dušu ću mu dati svoju
i krv vrelu srca svoga
i utjehu, što je pruža
vjera sveta Krista Boga.
Vjero sveta! Ti jedina
u toj našoj suznoj doli
utjeha si milijuna
i u tuzi i u boli.
Gdjegod Tvoje sunce sine,
i kud Tvoja zraka pane,
sušiš suze, vedriš lica,
ublažuješ gorke rane.
U narodu našem jadnom,
gdje je bol i tuga sama,
gdje se živi, gorko živi
ponajviše u suzama,
mnogim, gdje se znojem stvara
ona suha kora ljeba -
pronosit ću vjeru svetu,
ljudskoj boli melem s neba.
Pa će tako hrlit vr'jeme,
i proći će moji dani,
u zemlju ću hladnu leći,
gdje i moji sirotani.
A na grob mi neće stavit
mramornoga spomenika,
tek križ drven, jednostavan -
ko i život svećenika.
Izidor Poljak
Croatio iz duše te ljubim
Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači
Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite
Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača
Nek te rani kora kruva
Kapja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli
Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine
Bog Te Ljubi
Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.
Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sam
Bog je s Tobom.
On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.
Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.
Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi.
(m.š)
Ja glasnik ću bit Božji
Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.
I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.
Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač'ja moja bol.
I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l' sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.
Pa stanu l' na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude - neka!
Sam tako umr'je Bog.
Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.
Totus tuus
Pitao sam te, Svevišnji,
Tko sam i čiji sam ja,
Mali Lolek, po rođenju Poljak,
Pripadnik naroda kojemu su državu uzeli,
Član obitelji Wojtyla
Kojega život liši i oca i majke i brata po krvi.
Izgubivši što sam mislio da imam,
život mi oduze one kojima pripadah.
Ostaše mi tek dvije žuljave ruke
I snažna želja za životom.
I to si zatražio od mene tvrdeći kako trebaš dlanove moje
I moga srca ražaren plamen.
Pođoh za tobom,
Sav u čudu izgovarajući:
O Bože, zar si pozvao mene?,
Jer si me vodio u ralje crvenoga zmaja
Žudnjom raspalmataloga
Za krvlju tvoje djece.
Tu es sacerdos in aeternum – ti si svećenik dovijeka!
Tvoje mi rijeci uliše snagu.
Kad već pomislih da otkrih
identitet i poslanje,
iznenadi me tvoj ponovni glas:
Tu es Petrus – ti si Petar, stjena!
Imenom si me novim nazvao,
I, kao za ruku, uveo u vječni grad.
Čudesno mi suobličio
Pravome Velikom Svećeniku,
Bez oca i majke, bez genealogije.
Tebi sam pripadao čitav život,
A sada ti, kad jasnije vidim iza sebe,
Za sve one trenutke mogu reci,
Da si mi bio sve,
A ja čitav tvoj,
Totus tuus,
Bože moj!
(Ivan Bodrožić)
DOBRODOŠLI...
Daj mi duše, drugo uzmi...
Za svako
ljudsko biće velika je sreća ako u životu u pravi trenutak susretne
pravog čovjeka. Mnogo Te ljudi susreće i mimoilazi, a malo Te tko
pogleda, pogotovo ako nešto tražiš. Nitko Te ne poziva kao Krist:
"Dođi i idi za mnom!" Govorim Ti o čovjeku koji je zaustavio tisuće
mladih, zadržao se s njima, pozvao ih Kristovim riječima, oduševio
ih za Nj i učinio ih sretnima. Zvao se Ivan Bosco, a svi su ga od
milja zvali "don Bosco". Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji.
Don Boscove riječi vrijede i danas: "Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju."
26.07.2009., nedjelja
APOSTOLAT NA SICILIJI
Nadamo se da niste ljuti i da će te još po neznamo koji put vidjeti da li su sdbnovaci objavili nešto novo na blog.
Uz isprike vam šaljemo jedan veliki pozdrav!!!
Vjerujemo da će iskustvo koje ćemo vam opisati opravdati naše isprike.
Nakon hodočašća u Hrvatsku i intenzivnog dvotjednog pripremanja dječijeg ljeta(koji je uzrok našeg ne javljanja), konačno smo se uputili prema SICILIJI. Kako vam je već poznato od prošle godine, i ove godine smo realizirali »dječije ljeto« za djecu i mlade, siromašne i zaboravljene od civilizacije i svih zakona Italije. Možda civilni zakon ne poznaju, ali već kao mladi poučeni su svim mafijaškim zakonima. Oni su robovi mjesta i okoline u kojoj su rođeni. Drugo i nemogu izabrati, jer su okruženi drogom, prostitucijom, nasiljem i ljudima koji sve to koordiniraju –mafija-.
Put od Torina pa sve do daleke Catanije traje 24 sata. Pokušali smo si olakšati putovanje, podjelivši ga na dvije etape. Krenuli smo 3.srpnja u rane jutarnje sate, da bi smo stigli u predvečerje pred vrata vječitog grada Rima. Prenoćili smo kod naše braće novaka u Genzanu. Zajedničkom molitvom započeli smo naše apostolate. Četvrtog srpnja, smo se zaputili prema Siciliji. Poslije napornog puta smijestili smo se u Salezijansku kuću sv. Gregorij (predgrađe Catanije).
Nakon malo dužeg spavanja( do 7i 30h) zaputili smo se prema Librinu. Librino je jedan od kvartova Catanije, ima oko 70 000 stanovnika. Možemo reći da je to mala državica mafije. Kao što znamo svaka država ima svoje zakone, a tako i Librino- ZAKON ULICE-. Već tri godine naše sestre salezijanke ( Kćeri Marije Pomoćnice) unose i svjedoče Kristovo svijetlo u kvartu koji je zagrljen tamom.
Unatoč što im je kuća obijena noć prije i što se još uvijek osjeti miris zapaljenog auta( koje im je mafija par tjedana prije digla u zrak), naše sestre s.Lucija i s.Enza su nas dočekale s velikom radošću. Upoznali smo se s ambijentom i osobama koje pomažu sestrama u njihovoj misiji. Službeni početak dječijeg ljeta obilježili smo svetom Misom zajedno sa lokalnim animatorima i volonterima.
Podjeljeni u dvije grupe sa prvim danom u tjednu počeli smo sa našim aktivnostima na temu »Ti si dragocijen u mojim očima«. Kroz molitvu, edukativne susrete, ples, laboratorije i igru pokušali smo kroz dva tjedna svjedočiti, da postoje ljudi koji ne koriste nasilje, poštuju pravila i imaju osijećaj za druge. Jedna grupa je radila u oratoriju »Ivan Pavao II« (gdje su bili i naši Danijel Iljić i Ivan) gdje je i kuća od sestara, a druga je grupa djelovala na samom izvoru »mutne vode« koja teče čitavim kvartom. Poznata »Betonska zgrada« centar je mafije i veliko skladište droge. Gdje je uz ostale volontere karitasa i novake, naš Danijel Dragičević bio dio ekipe koja je svakodnevno donosila osmijeh na lica djece. Jutarnje sate dvije grupe su bile odvojene u radu s mladima, dok smo se u popdnevnim satima nalazili ispred »Betonske zgrade« za uličnu animaciju. Osjećaj da smo kontrolirani nije nas ostavljao niti sekunde. U svakom trenutku naše prisutnosti mogli smo primjetiti promatranje različitih osoba sa napuštenih balkona »Betonske zgrade«. Mlađi članovi »vesele ekipe« svojim zujanjem na motorima pokazivali su nam svoju prisutnost. Moglo se primjetiti da su nam željeli pokazati tko je glavni.
Iako žive u ružnoj okolini i užasnim uvijetma, dijeca su uvijek dijeca. Njihovoj živosti i ne poštivanju pravila nisu mogli sakriti iskreno i dobro srce koje im je Gospodin dao. Njihova lica i pogledi govorili su više od svake riječi. Riječi koje možda i ne smiju izgovoriti. Velika žeđ za dobrotom, ljubavlju i blagošću koju puno puta ne mogu naći u svojim obiteljima, jer je tata možda u zatvoru, a mama zarađuje kruh prodavajući svoje tijelo. Nadamo se da smo im na par dana uspijeli pomoći da zaborave sve patnje i boli. Njihov iskreni osmijeh dirnuo je u srce svakog od nas.
Razdvojili smo se fizički, ali naš apostolat nije završio. Ono što sad možemo dati onoj dijeci, jest naša molitva.
Pozivamo i vas da zahvalite Gospodinu za svoj život, te da molite za one koji su manje sretni od nas.
Nakon dva tjedna intenzivnog rada i kratkotrajnog spavanja, čovjek se malo i umori. Zaputili smo se prema našoj kući u Pinerolo. Mi smo otišli, ali svijetlo koje je bilo ostalo je i dalje. Velika vjera u Isusa i postojana molitva, daju sestrama snagu da održe to svijetlo živim.
Nadamo se da će vam slike još bolje opisati ovo prelijepo životno iskustvo, koje ćemo pamtiti čitav život.
Puno pozdrava iz novicijata u kojem smo još 44 dana J.
Neka vas prati zagovor Marije Pomoćnice i sv. Ivan Bosca.