scrip
ponedjeljak, 27.06.2005.
i can't get no sleep
|
Mojim snovima potreban je odmor. Potrebna mi je nježna riječ, makar na jedan dan, ali mojim snovima potrebno je više, to su najgori snovi na svijetu. Ne može da se rodi dobar svijet iz takvih snova. Čak i ja postajem gori od mojih snova i ponekad pomislim da je bolje da ne spavam, jer će oni tako napustiti ovaj svijet i otići u pakao gdje i pripadaju. Umoran sam, fizički sam umoran i potreban mi je odmor bez snova. |
- 23:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 19.06.2005.
u kurcu
Ljubav je veoma opasno stanje, najopasnije od svih. Dovodi te do samrti, u dobrim kao i u lošim vremenima. Samo u ljubavi može da se prevlada strah od smrti, ili čak od ubojstva. Ljubav me je uvijek spašavala od loših vremena, dajući mi još gora vremena. Nikakva mračna vremena ne mogu da se usporede sa mojom dubokom prazninom gladnom ljubavi i sa potrebom da prožderem predmet svoje ljubavi. Ljubavne igre su mirovne igre; ubiti i biti ubijen: one nisu fer i opasne su, ali su zato jedan protiv drugog, licem u lice, leđima u leđa, sve dok nas Romeo i Julija, Othelo i Desdemona ne izlječe. Rat je vulgaran, sirov i glup, čak blesav. Da bi bio ratnik čovjek mora da je blago glup i bez praznine od nedostatka ljubavi i predmeta ljubavi. Da bi se ratovalo, u nečijem tuđem ratu, čovjek mora da je odsječen od normalnosti i prema tome da je lud. Jednom kad si odsječen od normalnosti, pitaš se što je to bilo, da li je stvarno postojala, da li je bila virtualna ili prava, objektivna ili subjektivna. Danas znam da postoji, postoji kao stvarna, zasnovana na virtualnom kao sjena ili vjetar. Ne može da opstane na samostalnom pogonu jer ga nema: njen motor je u promenljivoj i sumnjivoj kritičnoj masi. Normalnost je u svijetu, ne u osobama, i nema specifičnih osobina, ali kad te udari, nedostaje ti fizički kao amputirana noga ili iznenadno sljepilo. Osljepljeni ljudi pamte svjetlost, život kakav je bio i žive ga kroz sjećanje kao pjesmu u novoj stvarnosti, stvarnijoj od stvarnosti. Ja živim svoju normalnost kao umjetnost, kao pjesmu, ne može se prepričati, ne može se patentirati. Ja sam ona, ona je ja. Samo me gledaj i slušaj. Ja sam samostalni učenik i samostalni učitelj. Ja sam bez oca ili sina: nema kontinuiteta, nema filozofije, samo goli ja. |
- 22:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.06.2005.
|
tražili ste dobili ste. Volim dok sam tražen. Gdje sam bio. Dugo nisam imao inspiraciju, premoren bio treniranjem, umoran od svakodnevice, vidio sam da gubim svoju ličnost između bezkičmenih ljudi i to me zabrinulo. Pošao sam da se nađem, da se smirim, da si odgovorim tko sam. Tražio sam se i našao. Isto sam ko što i jesam i bit ću, a to što mi je netko ili nešto na trenutak pomutilo moju vjeru u moju originalnost, to je od sad neponovljivo. Iako treba biti fleksibilan u životu svoju srž ne treba mijenjati. ne se prilagođavati drugima već pokoriti druge i staviti ih na koljena da se oni tebi pokoravaju. Ovaj tjedan, ovaj vikend su bili naporni, nisam imao volje da otvorim kompjuter. Ali sad nakon što je sve gotovo, nakon što nema treniranja, ovdje će biti sve više inspirativnih tekstova. Još dok kupim cd od Marizie i počnem slušat fado glazbu.... Be afraid be very afraid. jer prolaznost života je tu oko nas, nema vremena da se nešto ne proba. Time završavam ovo emitiranje, svim mojim čitateljima se ispričavam nakon duge pauze, ali tu sam opet, jači nego ikad. Zato čitajte i pišite. Prenormalan sam da bi bio razuman. |
- 23:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
opis
Scrip, moderni dečko današnjice, ponukan dobrim drugom Alkoprincom otvara ovaj blog. Ako je A uspjeh u životu, tada je A jednako x plus y plus z. X je rad; y je igra; a z je držati jezik za zubima vrati se kući sine Edipe, sve ti je oprošteno -Mama Samo preko mene mrtvog - Tata the song What do I do to ignore them behind me? Do I follow my instincts blindly? Do I hide my pride from these bad dreams? And give in to sad thoughts that are maddening? Do I sit here and try to stand it? Or do I try to catch them red-handed? Do I trust some and get fooled by phoniness, Or do I trust nobody and live in loneliness? Because I can't hold on when I'm stretched so thin I make the right moves but I'm lost within I put on my daily facade but then I just end up getting hurt again By myself [myself] I ask why, but in my mind I find I can’t rely on myself I can’t hold on To what I want when I’m stretched so thin It’s all too much to take in I can’t hold on To anything watching everything spin With thoughts of failure sinking in If I Turn my back I’m defenseless And to go blindly seems senseless If I hide my pride and let it all go on then they’ll Take from me ‘till everything is gone If I let them go I’ll be outdone But if I try to catch them I’ll be outrun If I’m killed by the questions like a cancer Then I’ll be buried in the silence of the answer by myself [myself] I ask why, but in my mind I find I can’t rely on myself How do you think I’ve lost so much I'm so afraid that I'm out of touch How do you expect... I will know what to do When all I know Is what you tell me to Don’t you know I can’t tell you how to make it go No matter what I do, how hard I try I can’t seem to convince myself why I’m stuck on the outside |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||